Ma otkud Maksim Vengerov u Trogiru?! To mi je bila prva pomisao kada sam dobio poziv na koncert jednog od najboljih i najtraženijih violinista današnjice prošlog četvrtka u kuli Kamerlengo. Slijedilo je drugo, točnije pitanje: a zašto ne u Trogiru? Pa tamo skupina entuzijasta već šesnaest godina oplemenjuje sebe i svoj grad dokazujući da su dostojni baštine i ljepote koju imaju.
Nisu nacionalni festival niti imaju ambiciju to postati, ali skromni budžet dopunjavaju poviješću, ljepotom i najizvrsnijim ugostiteljskim kapacitetima Trogira da bi dobavili zvijezde svjetskog formata poput Vengerova, koji je došao na tjedan dana s čitavom obitelji.
No, koncert koji je održao, nije bio tek ležerno odrađen "bakšiš" domaćinima, nego večer na najvišoj profesionalnoj i umjetničkoj razini. Štoviše, publika koje je napunila auditorij Kamerlenga, čula je program od četiri Beethovenove violinske sonate (br. 1, 5, 8 i 10) mnogo prije od svjetskih metropola koje ga sljedećih sezona čekaju.
Za koncert pod zvijezdama i pokojim avionom u niskom preletu, što je duhovito uklopio u svoj nastup, Vengerov je iz svoje zbirke dragocjenih glazbala odabrao moćnu Amatijevu violinu iz 1780. godine, a s njim je došla i njegova stalna umjetnička suradnica, vrhunska pijanistica Jevgenija Starceva.
U svakom slučaju, mala i vrijedna trogirska ekipa za svoju uvertiru otvaranja velikih jadranskih ljetnih festivala "ukrala" je najveću zvijezdu.
To nipošto ne znači da je mjerilo kvalitete razvikanost imena umjetnika. Vrhunac festivalske sezone prošle je nedjelje nastavljen otvaranjem 64. izdanja Glazbenih večeri u sv. Donatu. Odmah u ponedjeljak u drevnoj zadarskoj crkvi nastupio je Pino De Vittorio. Našoj publici on je nepoznat, no upravo zato je zadarski festival posljednjih godina i angažirao Katarinu Livljanić da u mini-ciklusu "Suvremenost rane glazbe" dovodi najveće umjetnike iz te glazbene niše u kojoj je i sama veliko ime. Ali, kako čujem s lica mjesta, na koncert doista čudesnog pjevača, osobito kad pjeva stare umjetničke i tradicionalne napjeve s talijanskog juga, u jednako čudesni ambijent sv. Donata došlo je te večeri jedva četrdesetak ljudi. Odgovorni samo za takvu slabu recepciju i mi, mediji koji danas više nemaju u prvom redu kapacitet za praćenje ovakvih manifestacija, čiji se, pak, organizatori, prema promociji vlastitih programa, ruku na srce, prečesto odnose vrlo inertno i nezainteresirano.
Pa da onda barem najavimo da sutra, u četvrtak 11. srpnja, u sv. Donatu nastupa još jedna takva zvijezda koja drugdje napuni svaku dvoranu i baziliku: violinistica Amandine Beyer, sa svojim vrhunskim baroknim bendom, svirat će skladbe Henryja Purcella i Nicole Matteisa.
Večeras, 10. srpnja, svi će pak reflektori i kamere, jer tamo će biti i politička elita, biti na Stradunu, na otvorenju jubilarnih 75. Dubrovačkih ljetnih igara. Novo vodstvo festivala napravilo je atraktivan program. Već prve večeri u Kneževu dvoru nastupa Jordi Savall sa svojim ansamblom Hespèrion XXI, a 20. srpnja stiže i Max Emanuel Cenčić.
Međutim, već je desetljećima svim tim festivalima zajednička jedna porazna spoznaja i iskustvo: gradovima u kojima se održavaju, zagušenima masom i bukom, njihovi ljetni festivali ne služe ni kao prestiž ni kao ponos, nego kao teret. I nitko samo zbog njih, ruku na srce, u te gradove ne dolazi.
Splitsko ljeto već se godinama mora boriti s gradom za svaki operni termin na Peristilu, kao da je riječ o nečijoj privatnoj zabavi. S druge strane, o poremećenim kriterijima i prioritetima govori i odluka uprave samog Splitskog ljeta da umjesto na tradicionalni datum 14. srpnja ove godine festival bude otvoren dan poslije, u ponedjeljak. A zbog čega? Zbog nogometa i izjalovljene nade da će Hrvatska igrati u finalu Eura.
" I nitko samo zbog njih, ruku na srce, u te gradove ne dolazi." Kako nitko? Dolaze glazbeni i kazališni kritičari. Napišu koji člančić. Postave par retoričkih pitanja. Ne odveć preopasnih. Ne treba mutiti vodu na izvoru s kojeg piješ. Ne treba rezati granu na kojoj sjediš. I ,dakako, okupaju se. Dobiju dnevnicu.....A dubljom raščlambom, što uključuje negativne kritike i u konačnici konfrontaciju, ne bave se.