Darija Vranešić Bender: U vrijeme izolacije, konzervirane srdele kvalitetan su i ukusan izvor hranjivih tvari

Sitna plava riba dostupna svima i bogata dragocjenim hranjivim tvarima othranila je generacije naših predaka uz obalu, a danas je na pijedestalu zbog brojnih zdravstvenih aduta. Skromna cijenom, ali bogata ključnim nutrijentima koji često nedostaju u modernoj prehrani, srdela je idealan sastojak svakog mediteranskog ručka ili marende. Mi imamo privilegij što nam je često dostupna svježa srdela, dok neki narodi srdelu poznaju gotovo isključivo kao konzerviranu ribu koja i tada zadržava brojna pozitivna svojstva. U ovo vrijeme izolacije zbog ugroze virusom SARS-CoV-2, namirnice poput konzerviranih srdela kvalitetan su, praktičan i ukusan izvor hranjivih tvari.

U samo 6 koraka pripremite ukusan i zdrav obrok koji jača imunitet:

Video: Vecernji.hr

Budući da nam svježa srdela nije dostupna uvijek, primjerice za lovostaja, lošeg vremena ili punog mjeseca, već se gotovo dva stoljeća konzervira. Zapisi o usoljavanju srdela sežu još iz 15. stoljeća s područja otoka Visa. Razvojem tehnologije proizvodnje ribljih konzervi u prvoj polovici 19. stoljeća tradiciju usoljavanja srdela potisnula je tehnologija konzerviranja srdela u ulju. Postupak proizvodnje konzerviranih srdela počinje s nabavom, čišćenjem i salamurenjem kvalitetne sitne srdele koja se potom ulaže u limenke, zatim se kuha na temperaturi od 100-130 °C te joj se dodaje ulje. Nakon toga limenke se hermetički zatvaraju, steriliziraju pri temperaturi od 115-116 °C i tlaku od 1,8-2 atmosfere te su potom spremne za tržište. Konzervirana srdela ima znatno veći sadržaj soli od svježe ribe te je stoga treba konzumirati umjereno, posebice osobe s poznatom hipertenzijom. Sadržaj omega-3 masnih kiselina ne smanjuje se postupkom konzerviranja, a najčešće se konzumira zajedno s kostima pa predstavlja i izvor kalcija.

Tekst u cijelosti pročitajte u magazinu Slano & slatko, u subotu 21.3.

Foto: Matija Habljak/PIXSELL, Shutterstock