U redu, strpljivo, stajao je Ante, kninski četverogodišnjak. Čekao je člansku iskaznicu dok je majka sređivala papire. Upravo se taj mališan učlanjivao u prvu hrvatsku posudionicu igračaka, a onda se bacio u dječji raj. Među dvije tisuće igračaka, birao je tri koje će posuditi. Sljedećih mjesec dana, igrat će se s njima, zatim ih vratiti u kninsku Ulicu kralja Tvrtka, pa uzeti opet tri... Kao knjige u knjižnici. Izišao je s plišanim medvjedićima.
Ima li zakasnine?
– Ma kakvi! Nema ni članarine, već svatko donese staru igračku da ostane drugima. Pa tako u krug – govori Inga Kukolj (42) ponosno ističući da je posudionica igračaka prva takva u zemlji. Imali su posudionicu igračaka i prije Zagreba, a tek kasnije otvorena je u metropoli, jedna u Veloj Luci, otvara se ovih dana i u Sesvetskom Kraljevcu...
Od Barbike do bagera
– Bila bi to turistička atrakcija i u mjestima na obali. Veselilo bi to djecu. No, polako, bit će – dodaje.
Oko nas stotine plišanih igračaka, lutaka, Barbika, autića, traktora, bagera... Za svaku dušu ponešto, a članovi su mlađi i od godinu dana.
– Član Bepo navršio je prvih godinu dana, a Andrija je još mlađi od njega, mislimo da je 12 dana razlike – kaže Marija Ujaković (33).
Marija ima lakirane nokte na prstima, svaki u drugoj boji, ne bi li se uklopila u to dječje šarenilo.
– Je l’ ima kakvih igračaka i za nas starije? – pita u šali fotoreporter Duško, a cure odgovaraju:
– Dečki, možete popravljati igračke. Evo, imamo tkalački stan, možete raditi torbice od starih plastičnih vrećica. Prvi smo grad u Hrvatskoj koji u centru ima spremnik za odvajanje plastičnih vrećica i dječjih igračaka.
Koliko vrećica treba za torbicu?
– Stotinu vrećica – jedna torbica.
Preskačemo, ovaj put, tkanje torbica, i odlazimo na rijeku Krku.
– Upadajte! – zove Srečko Kmetič i spušta most drvene splavi “Kralj Tomislav” te pali motore. U tisućljetnoj povijesti Knina, tek sad je grad dobio prvog kapetana! Srečka.
– Evo, i dozvola je tu, u džepu – pokazuje Kmetič.
Dio grada iz kojeg isplovljavamo, Marunuša, zove se Ljubavni kuk. Mjesto je ljubavi. Na osami, uz rijeku...Zanimljiva je priča prvog kapetana.
– Prošao sam cijeli svijet, živio u Grčkoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Kanadi, Americi... I onda, jednog dana, a živio sam u New Yorku, gdje sam radio kod slavnog filantropa, financijera Jamesa Watsona, koji je dobio Nobelovu nagradu za otkrivanje DNK, odlučio – “Srečko, dosta je, ideš kući. U svoj Knin.” Ušao sam u četvrto desetljeće života, više od 20 godina bio sam vani i bilo je vrijeme da se vratim. Nisam više klinac... Uostalom, kamionom sam po Sjevernoj Americi napravio milijun kilometara... Bilo je dosta.
Umjesto upravljača, sad čvrsto drži kormilo i nastavlja:
– Kad već plovimo, najdraži mi je pothvat iz 1984. godine, kada smo kao mladi, u kajacima i gumenjacima, Krkom od Knina plovili do Šibenika i uplovili ravno u luku... Šibenčani su bili u čudu, nitko to prije nije napravio, Krka je teška za plovljenje. Putovali smo, a ima oko 72 kilometra, gotovo dva tjedna. Tako da ovim vodama plovim oduvijek – priča prvi kninski kapetan riječne plovidbe. A čamci u Kninu mogu se nabrojiti na prste.
– Jedan ima Dado, pa Ćenti, treći Radić, te moja Ekološka udruga Krka koja ih ima sedam. Pazi, samo četvorica nas imamo čamce! A Knin je, a to nije razvikano, grad na sedam rijeka. Sedam! Krka je najveća, naša žila kucavica. Zatim rijeka Krčić, koja je jedinstvena jer vodopadom završava u samom izvoru Krke, a nisam čuo da to ima igdje drugdje na planetu. Ostale su Kosovčica, Orašnica, Butižnica, Radljevac i Marčkinovac, koji zovemo kninska Čikola – govori kapetan.
A kupanje u Krki?
– Kupanje?! – čudi se Srečko pa dodaje:
– Stavi ruku u rijeku.
Rijeka je mrzla, možda ima 10 Celzijevih stupnjeva.
– Kad je vani 40 stupnjeva, temperatura Krke ne prelazi 12 stupnjeva. Nema tu kupanja... Naš je grad, osim slavne tvrđave koja je među najvećima u Europi, idealan za početak uspona na najviši vrh Hrvatske Dinaru. Do planinarskog doma Brezovca je 25 kilometara hoda, a onda još barem tri sata do vrha. A kad si gore, na 1831 metar, e to je doživljaj. Gledaš Kornate, s druge strane Velebit i Liku, pogled puca na Peruču, Bosnu, ma fantastičan je! Naš je grad na idealnoj poziciji, blizu su tri velika dalmatinska grada, Zadar, Šibenik i Split, u okolici su četiri nacionalna parka, Krka, Plitvička jezera, Paklenica i Kornati, Park prirode Velebit...
Štuke pojele pačiće
A ribiči na rijeci? Što se hvata?
– Štuka, pastrva... Ali, problem su štuke. Nikad ih nije bilo, ali su se proširile, bile su velike poplave, pa iz rijeke u rijeku... Jedu same sebe, vlastitu mlađ, kanibali su! Bila je ovdje patka s 12 pačića, danas ih ima samo pet-šest, štuke pojedu i pačiće.
Kapetan Srečko priča i o svojoj ljubavi – bubnjevima.
– Tako sam i otišao u svijet. Zbog sviranja. U New Yorku sam izlazio u kultni klub CBGB na Manhattanu, u kojem su svirali Ramones, Talking Heads, Bob Dylan, zalazio je ondje i Andy Warhol... A našem kninskom bendu Machine Gun pjesme su bile na kompilaciji s pjesmama Majki, Satana Panonskog, Spoonsa... Znaš, bubnjeve je najteže svirati. Svi pjevaju i sviraju gitare, a ti krampaš, ruke i noge rade ti kao da si u polju...
Lakše je ploviti rijekom?
– Ma nema ljepšeg.
Car Srecko!