“Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek tvoja hrana” vjerojatno je najpoznatija izreka vezana za prehranu. Pripisuje se ocu medicine Hipokratu čime dodatno dobiva na težini, a, osim toga, sugerira superiornost prirodnoga, hrane, u odnosu na umjetno, medicinu.
Činjenica da je citat star ne čini ga istinitim, kao što činjenica da je nešto prirodno ne znači da je bolje od umjetnoga.
A što je loše u smatranju hrane lijekom? Neće li nas takvo razmišljanje navesti na povećanje kvalitete prehrane i posljedično poboljšanje zdravlja? Ne bih se kladio.
Svijest o važnosti zdrave prehrane moguće je razviti i bez njezine glorifikacije. A glorifikacija nam se može obiti o glavu. Jedna je stvar zajednička svim znanstvenim istraživanjima na temu prehrane: hrana ima vrlo suptilan utjecaj na zdravlje koji je bez statističke analize najčešće nemoguće uočiti.
Ljudi taj učinak precjenjuju, nerealno očekujući ogromne i trenutačne benefite. Ne shvaćaju da će posljedice prehrane, kako pozitivne tako i negativne, biti vidljive tek dugoročno, nerijetko nakon dvadeset ili trideset godina. Promjena prehrambenih navika neće odjednom preokrenuti cijeli život loših navika. Da bi imala rezultata, promjenu treba uporno održavati. Umjesto toga, tek je riječ o pomodarstvu.
Ako je hrana lijek, moraju postojati specifične namirnice (lijekovi) koji nude instant-rješenja za bolest od koje patimo?
Chia sjemenke! Goji bobice! Nadam se da vam ovo nije novost, ali superhrana ne postoji. Superhrana je marketinški trik kojim razni šarlatani iskorištavaju ljudsku potragu za jednostavnim rješenjem svojih prehrambenih problema, za magičnom pilulom.
Bez daljnjega, prehrana jest važan čimbenik u razvoju bolesti. No ne u ulozi lijeka, nego prevencije. Razmišljanje o hrani kao o lijeku čini medvjeđu uslugu i hrani i medicini. Hrana nije samo gorivo za naše tijelo. Hrana nisu samo nutrijenti koji pomažu njegovu optimalnom funkcioniranju. Hrana nije samo metoda smanjenja rizika od razvoja kroničnih oboljenja. Hrana nije samo alat za redukciju tjelesne težine.
Hrana je, na koncu, i mnogo više od lijeka. Hrana je hrana. Izvor je užitka te je nerazdvojivo povezana s ljudskom psihom i socijalnim interakcijama. Medikalizacija hrane krade joj ove pozitivne atribute. Razmišljanje o hrani kao lijeku može dovesti do opsesivnog opterećivanja prehranom te razvoja poremećaja u prehrani. Može dovesti do neopravdane demonizacije jedne, a kanonizacije druge namirnice. Pretvara prehranu u stresni proces uskraćen užitka koji može pružiti.
A u čemu je medvjeđa usluga medicini?
Napredak medicine ponajprije je odgovoran za produljenje čovjekova životnog vijeka i kvalitete života. Lijekovi su snažan alat koji omogućuju preživljavanje u donedavno nezamislivim situacijama. Hranu je nužno razlučiti od lijeka jer u protivnome pojedinac može pomisliti zamijeniti medicinski tretman onim prehrambenim, propuštajući adekvatno tretirati svoje stanje.
U doba kad su alternativni pristupi liječenju daleko prezastupljeni, važnije je nego ikad zadržati povjerenje u medicinu. Ona nije savršena, no neusporedivo je uspješnija od alternativa.
Stoga vrijedi ponoviti: prehrana je esencijalna komponenta očuvanja i unapređenja zdravlja, izvor zadovoljstva i užitka, nezaobilazan dio druženja, slavlja i tugovanja. Kvalitetna prehrana najbolja je poznata prevencija razvoju kroničnih oboljenja.
Ali, hrana nije lijek.
Ne očekujte čuda od hrane, samo joj pridajte pažnju i važnost kakve zaslužuje. Stoga, neka hrana ostane hrana, a lijek neka bude i dalje lijek. Neka hrana bude prevencija, a medicina liječenje i ozdravljenje.
>> Prehrana prema krvnim grupama: Evo što biste trebali jesti...
jos da ste ispod clanka reklamirali kakav lijek, upodpunili bi svoj placeni clanak...