Novo istraživanje pokazuje da tjelovježba kod starijih ljudi pomaže u suzbijanju depresije, demencije i drugih zdravstvenih problema, kao što su bolesti srca, rak ili dijabetes.
Istraživači su otkrili da tjelovježba povećava izglede za zdravo starenje i do sedam puta, a pokazalo se i da nikad nije kasno da se krene s vježbanjem – čak i oni koji nisu vježbali u mlađim danima mogu povećati svoje izglede i do tri puta, ako počnu vježbati u starijoj dobi.
„U rastućoj starijoj populaciji važno je poticati zdravo starenje, jer je tjelesna aktivnost učinkovita u očuvanju zdravlja u starijoj dobi“, izjavio je vodeći istraživač Mark Hamer s odjela za epidemiologiju i javno zdravlje na Sveučilišnom koledžu u Londonu (department of epidemiology and public health at University College London).
„Poticanje tjelesne aktivnosti, kao i malih promjena, povezano je sa zdravijim starenjem.“
Redovita tjelovježba pomaže u suzbijanju kroničnih bolesti poput raka, bolesti srca, dijabetesa i depresije
Istraživanje je objavljeno u časopisu British Journal of Sports Medicine.
Samantha Heller, starija klinička nutricionistkinja u Medicinskom centru Langone Sveučilišta u New Yorku (NYU Langone Medical Center), istaknula je da je poznato kako su tjelesna aktivnost i vježbanje dobri za zdravlje.
„Redovita tjelovježba pomaže u suzbijanju kroničnih bolesti poput raka, bolesti srca, dijabetesa i depresije. Ovo istraživanje naglašava da nema više mjesta izgovoru 'Prestari smo za vježbanje', jer nikad nije prekasno za ustajanje s kauča.“
Naglasila je da tjelovježba poboljšava cirkulaciju te unapređuje zdravlje kostiju, mišića, krvožilnog sustava i mnogih organa. Redovita tjelovježba pogoduje čak i mozgu, jer poboljšava komunikaciju između neurona i usporava propadanje moždanog tkiva koje je povezano sa starenjem i slabljenjem mentalnih funkcija.
„Postavlja se pitanje kako pomoći ljudima svih dobi i motivirati ih da se počnu i nastave kretati, s obzirom na to da među ljudima koji ne vježbaju postoji otpor prema kretanju. Jedna je od mogućnosti potaknuti članove obitelji i prijatelje da iniciraju redovite šetnje, satove plesa ili joge, igru lovice ili vježbe uz DVD. Udruživanje s nekim može snažno motivirati. Poklonite sat vježbanja s osobnim trenerom, istražite mogućnosti vježbanja u lokalnim centrima ili se pridružite dobrotvornim trkama“, dodala je Heller.
Za potrebe istraživanja, Hamer i njegovi kolege prikupili su podatke od oko 3.500 ljudi prosječne dobi od 64 godine, koji su sudjelovali u Engleskom longitudinalnom istraživanju o starenju (English Longitudinal Study of Aging). Ispitanici su izvještavali o razini svoje tjelesne aktivnosti svake dvije godine u razdoblju od 2002./2003. godine i 2010./2011. godine.
Istraživači su podijelili ispitanike u skupine ovisno o tome koliko su vježbali svaki tjedan – oni koji su bili neaktivni, oni koji su umjereno vježbali i oni koji su vježbali intenzivno. Uz to, vodili su bilješke o ozbiljnijim zdravstvenim problemima, poput srčanih bolesti, moždanog udara, dijabetesa, emfizema i Alzheimerove bolesti. Pratili su i mentalno i tjelesno zdravlje ispitanika.
Tijekom osam godina, gotovo jedan od deset ispitanika postao je tjelesno aktivniji, a 70 posto nastavilo je s tjelesnim aktivnostima. Preostali ispitanici su ostali ili postali neaktivni.
Do kraja istraživanja, kod gotovo 40 posto ispitanika došlo je do razvoja neke kronične bolesti, gotovo 20 posto je postalo depresivno, kod 20 posto narušeno je mentalno zdravlje, a kod trećine se pojavio neki oblik invaliditeta.
No, za jednog od pet ispitanika istraživači su smatrali da stari zdravo. Uočili su izravnu povezanost između zdravog starenja i tjelovježbe, iako nisu mogli dokazati povezanost između uzroka i posljedice.
Ispitanici koji su umjereno ili intenzivno vježbali najmanje jednom tjedno imali su tri do četiri puta veće izglede za zdravo starenje, u usporedbi s onima koji su ostali neaktivni.
Uz to, oni koji su bili aktivni na početku istraživanja imali su sedam puta veće izglede za zdravo starenje od onih koji su bili i ostali neaktivni.