Najskuplje su kuglice sladoleda 10 kuna, a ljetni su hit one s okusom smokve i žira

Nestane u pedeset lizova, da biste postali profesionalac u njegovu pripremanju, možete čak i upisati fakultet, a ni dan danas nitko ne zna točno kada je nastao. Nije ni važno, slažu se Zagrepčani, dok god u svojoj omiljenoj zamrznutoj poslastici mogu uživati svaki dan.

Vole eksperimente

– Najboljeg vremena za sladoled nema, za nj je svako vrijeme najbolje! Ovo ljeto posebno me oduševio okus cheesecakea – otkrila je studentica Margareta Ivanković, koju smo sreli ispred Vinceka u Ilici. Standardni okusi poput čokolade, vanilije i jagode u toj slastičarnici mogu se uvijek naći, ali, kako kažu u Vinceku, ljubitelje sladoleda svake godine nastoje iznenaditi.

– Ove je godine upravo cheesecake novi okus – objasnila je Sanja Hojski, koja točno zna kad joj do pulta sa sladoledima dođu Zagrepčani, a kad gosti iz Europe i svijeta. Hrvati vole isprobati novo, ali najčešće se odluče za “provjerene” okuse lješnjaka, punča, čokolade ili vanilije, Nijemci vole sladolede od voćnih jogurta, Talijani ne izlaze iz slastičarnice bez tiramisua, Azijci obožavaju pistaciju. A upravo je pistacija ono je po što dolaze u Amelie u Vlašku. Mliječna baza s mljevenim orašastim plodom “zaludila” je Zagrepčane, koji radije izdvoje deset kuna za kuglu u slastičarnici Amelie, nego osam kuna, koliko je cijena većine sladoleda u centru grada.

– Dobro se prodaje i kombinacija borovnice i đumbira, a i naš “domaći” sladoled Amelie, koji je kombinacija vanilije, šumskog voća i badema – objasnila je Draženka Đurić iz slastičarnice u Vlaškoj u koju dolaze i po okus tamne čokolade.

Stara receptura

Jedna od boljih, kažu Zagrepčani, čokolada je u Torterieju u Centru Cvjetnom. Sladoled se tamo može pojesti posljednjih mjesec dana, a sudeći po kantama koje su poluprazne već u podne, ledeni desert pun je pogodak.

– Ma vole nas jer uvijek zagrabimo veću kuglu nego što bismo trebali – šali se Ivana Dimitrijević iz Torterieja, kod koje se mogu pojesti i okusi poznatih čokoladica poput Snickersa. Takve kugle, međutim, ne mogu se naći u Ivici i Marici u Tkalči, gdje služe samo “klasične” okuse, uz dodatak dva posebna, smokvu i – žir.

– Naš sladoled radi se na način na koji se radio i prije sto godina. Ne stavljaju se nikakve dodatne arome ni aditivi pa ih mogu jesti i oni koji ne podnose gluten – kaže Marija Šimić iz Ivice i Marice te dodaje kako upravo kuglice od smokve i žira idu najbolje. Jadranske su to smokve, koje se prvo moče u morskoj vodi, a žir dolazi iz Slavonije.

– Prvo su se šalili s nama da žir jedu samo svinje, ali tko god proba kuglicu, ugodno se iznenadi – rekla je M. Šimić.

>>Svoj poseban recept za sladoled 'donio je' i u Zagreb