Ranoranilac ili noćna ptica?

Noćna sova - Kako večernji tip ljudi preživljava u jutarnjem svijetu?

Foto: Pixabay/Ilustracija
Foto: Pixabay/Ilustracija
Foto: Robert Anić/PIXSELL
Ana Marija Šantić, dr.med., spec. neurolog i somnolog
Foto: Pixabay/Ilustracija
22.02.2021.
u 05:00
Izreka „Tko rano rani, dvije sreće grabi“ ipak nije za sve. Ljudi se ugrubo dijele na jutarnje i večernje tipove, no večernji tipovi u svijetu koji je prilagođen jutarnjem tipu trpe posljedice.
Pogledaj originalni članak

Svijet nije adaptiran za tipove ljudi koji su noćne sove. Dok ujutro sipaju gutljaje kave i jedva se pokreću na posao, najčešće neispavani, kao njihova suprotnost stoje oni koju ujutro favoriziraju treninge i život punim plućima. Zaista je za zapitati se – zašto postoje tako velike razlike među ovim tipovima ljudi – jesu li u pitanju loše posložene životne navike pojedinaca ili je posrijedi nešto drugo. Nasreću, noćne sove bi mogle odahnuti pri saznanju kako ipak nije do njih i stila života koliko do njihovog unutarnjeg sata, tj. cirkadijalnog ritma.  

Svakodnevni život vrti se prema tri različita sata – sunčev sat koji pruža svjetlost i višu temperaturu tijekom dana, socijalni sat koji nam određuje radni dan te biološki sat koji je poznat i pod nazivom cirkadijalni ritam. Cirkadijalni sat, tj. ritam kontrolira cijeli set fizioloških procesa i smješten je u hipotalamusu te djeluje unutar 24 sata. Ima izravan utjecaj na mnoge funkcije organizma, a on je jedan i od „krivaca“ zašto imamo jet-lag te zašto neki lijekovi bolje djeluju ujutro za razliku od drugog dijela dana.

Noćne ptice u jutarnjem svijetu

Jutarnji tipovi ljudi - ranoranioci liježu u krevet već oko 21 sat navečer, a ustaju se u cik zore. Ovakav stil života za njih je potpuno jednostavan i razumljiv. Međutim, tipovi noćnih sova prirodno ostaju budni duže stoga se imaju potrebu buditi kasnije, a svijet koji funkcionira od devet do pet sati za njih zna biti problem. Nakon radnog dana kroz koji prolaze s nedovoljno sna, dolaskom u osobni prostor, večernji tipovi često nastavljaju biti budni te ih umor ne savladava dovoljno da idu na počinak.  

Doktori za spavanje sve više demistificiraju potrebu čovjeka da spava osam sati i u određeno vrijeme te se sve više okreću individualnom pristupu za koji kažu da ovisi o mnogo faktora, od kojih je noseći ipak genetika, tj. biološka predispozicija. Institut za medicinsku imunologiju na berlinskom institutu 2018. godine proveo je opsežno istraživanje u traženju biomarkera koji bi definirali individualni dnevni biološki ritam.

Rezultati istraživanja objavljeni su u prestižnom časopisu The Journal of Clinical Investigation, a iz prikupljenih podataka izdvojili su dvanaest gena koji definiraju ljudski unutarnji cirkadijalni sat. Međunarodni tim istraživača uspio je od samo jednog uzorka krvi izolirati krvne stanice, odrediti aktivnost tzv. 12 cirkadijalnih gena te putem računalnog algoritma izračunati stanje unutarnjeg sata.

Otprilike polovica stanovništva spada u kalup “jutarnjih tipova” a trećina u večernje, dok ostatak u nešto treće. Za noćne sove prilagodba jutarnjem stilu života može biti poprilično zahtjevan proces prilagodbe koji se sastoji od nekoliko koraka, a činjenica je da je taj stil života postao većini ljudi dominantan, a to postaje još jedan otežavajući faktor za noćne sove.

Ova studija dodatno je otvorila prostor individualnim pristupima u kojima se prema pacijentima pristupa tako da se prilagode njegovom cirkadijalnom ritmu. Konkretno, to znači da bi se mogla napustiti standardna sugestija primjene lijekova u određeno doba dana.

Foto: Pixabay/Ilustracija

Tko rano rani, budi se umoran?

Iako stručnjaci govore da se noćni tipovi ne bi trebali forsirati pri prilagodbi i time kositi svom prirodnom ritmu, ponekad nemaju izbora. Generalizirana izreka „Tko rano rani, dvije sreće grabi“ napravljena je za jutarnji tip osoba, međutim noćne sove imaju priliku maksimizirati svoj učinak setom koraka. Ljudi su prilagodljiva bića te je za promjene životnih navika potrebno vrijeme, a tako je i kod spavanja.

Cirkadijalna organizacija dana i noći u 24-satnom ritmu ovisi o mnogim parametrima. Ana Marija Šantić specijalistica je neurologije i somnolog te se kao ekspertica medicine spavanja u svakodnevnom radu bavi najrazličitijim poremećajima spavanja. Komentira kako na ciklus spavanja i budnosti utječu i društvena, radna i tjelesna aktivnost te svjetlost ekrana.

Foto: Robert Anić/PIXSELL

„Radi vremena provedenog pred ekranima i stalne dostupnosti poslovnim obvezama, i navike uz spavanje su se kod mnogih promijenile. Osobe koje su prirodno noćni tipovi mogu imati vrlo izražene poteškoće funkcioniranja ujutro. Idealno bi bilo kada bi organizirale uvjete rada sukladno preferiranom cirkadijalnom ritmu, ali znamo da se to rijetko može postići“, nadodaje doktorica te savjetuje daljnje postupke.

Promjene se ne događaju preko noći

Ritam spavanja i fizička aktivnost nisu pojave na koje nemamo utjecaja te ritmove spavanja i dnevne aktivnosti možemo isplanirati i provoditi postupno. „Prvi korak je korekcija onih navika koje su dostupne bihevioralnim intervencijama. To znači da se sugerira ranije jutarnje buđenje koje posljedično dovodi do pritiska spavanja kroz naredni dan i trebalo bi dovesti do ranijeg usnivanja u večernjim satima“, govori doktorica Šantić.

„Tijekom dana, a osobito ujutro i prijepodne noćni tipovi trebali bi se izlagati sunčevom svjetlu jer je ono prirodni kronobiotski regulator. Navečer treba izbjegavati izlaganje ekranima, pogotovo onima koji emitiraju plavo svjetlo, a to su ekrani mobitela ili tableti. Ne pomaže ni tjelesna aktivnost navečer u kasnijim satima.“ Drugim riječima, sve što razbuđuje noćne sove bi trebale obaviti prije večernjih i noćnih sati, dakle sve društvene i radne aktivnosti poželjne su u ranijim satima.

Dolaskom vikenda i većim slobodnim vremenom javlja se potencijalno narušavanje prilagodbe jutarnjem tipu i socijalno poželjnom vremenu. Najveća boljka noćnih sova je to što će se svojim prirodnim ritmom uvijek okretati natrag k svom prirodnom stanju, a to je dulja budnost i kasnije lijeganje u krevet, a posljedično i ustajanje. Za promjene i adaptaciju potrebno je vrijeme pa večernji tipovi ne bi trebali očekivati da je samo jedan vikend prilagodbe dovoljan.

Foto: Pixabay/Ilustracija

Prilagodba i ustrajnost do promjene

Dakako, noćnom tipu ne pomaže niti užurbanost modernog života koje ljude često stavlja u stanje kroničnog stresa te ima brojne učinke na fizičko i mentalno zdravlje koji uključuju i nesanicu. Budnost do dugo u noć može rezultirati nedovoljnom snu te osnaživanjem stresa uslijed dana. Persen je biljni lijek za ublažavanje stresa i nesanice koji u tri formulacije - Persen, Persen Forte i Persen Noć pomaže u postizanju životnog balansa, a noću olakšava usnivanje.

Persen Noć je posebno formuliran kako bi poboljšao kvalitetu i trajanje sna te smanjio nemir, napetost i razdražljivost. Sadrži korijen valerijane u većim dozama i skraćuje vrijeme usnivanja i poboljšava san. Valerijana je stoljećima u službi zdravlja, njezina je terapijska vrijednost prepoznata još od doba antike te danas služi kao biljni sedativ za ublažavanje simptoma stresa, psihičke napetosti, nemira i nesanice.

Sadržaj nastao u suradnji s Persenom.

Persen je tradicionalni biljni lijek za primjenu kod naznačenih indikacija temeljenih na iskustvu dugotrajne uporabe. Persen je dostupan bez recepta, u ljekarnama i specijaliziranim prodavaonicama za promet na malo lijekovima.  Prije upotrebe pažljivo pročitajte uputu o lijeku, a o rizicima i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr