Mia Antunović uspješna je mlada poslovna žena, koja je nakon iskustva u Europarlamentu te karijere u SAD-u i Turskoj, odabrala život u Hrvatskoj. Pokrenula je prvi hrvatski brend luksuznih svijeća od soje, Moel, a za Večernji list ispričala nam je kako je izgledao početak brenda, kako hendla djecu i posao te gdje pronalazi inspiraciju za svoj rad.
– Imam firmu koja proizvodi proizvode za opremanje doma - posteljine, stolni program, tekstil općenito i svijeće. Sa svijećama smo počeli zato što su one bile u tom trenu najlakša i najpametnija investicija za start. No, od početka sam znala da želim imati cijeli 'range' proizvoda za dom. Tako smo odmah godinu dana nakon pokretanja uveli i ostale proizvode. I sad trenutno opremamo male hotele, boutique, vile i jahte, smještajne kapacitete općenito za turizam. Imamo i maloprodaju za kupce koji žele u svojim domovima imati našu kvalitetu – ispričala nam je Mia.
Prije nego što je pokrenula vlastitu firmu, doživjela je brojna iskustva u različitim granama. Radila je i u Europskom parlamentu, a prije parlamenta se igrom slučaja bavila modelingom.
– Završila sam fakultet u nezgodno vrijeme kad nije baš bilo posla u mojoj struci, a morala sam početi raditi. Nije bilo baš izbora. Odluka je pala na to da ipak probam s tim modelingom neko kratko vrijeme da zaradim neki novac za početak. I tako sam završila u Turskoj, pa u Americi. I onda sam se nakon Amerike čim mi se otvorila prilika za staž u Bruxellesu preselila u Bruxelles. Odradila sam staž i nakon staža ostala tamo zaposlena. Kad sam ostala trudna s prvim djetetom vratila se u Hrvatsku i odlučila da više nikad ne želim nazad u sustav i da ću pokrenuti svoj biznis – otkrila je.
Na ideju pokretanja vlastitog brenda došla je prilikom izrade poklona za Božić, a zašto je baš krenula sa svijećama bilo je zapravo sasvim slučajno:
– Na ideju svijeća sam došla tako što sam jedne godine za Božić, obzirom da ne kupujem poklone, nego uglavnom izrađujem, ostala bez ideja potpuno. I onda sam na Pinterestu malo 'čačkala', gledala što bi mogla naći. I našla sam 'Uradi sam svijeće'. I tad sam vidjela da postoje 'Uradi sam svijeće od soje'. I nisam uopće pojma imala što su to svijeće od soje. I ako su te od soje kakve su onda ove što mi sad gore upravo u stanu? I kad sam počela malo o tome istraživati, a paralelno sam se prebacivala i na prirodnu kozmetiku, počelo je razvrstavanje otpada… Ljudi su postali osvješteniji o prirodi i o benefitima prirodnog. Pa sam shvatila koliko je zapravo parafin štetan i koliko je soja bolja opcija. I te godine sam svima izradila svijeće i tad sam odlučila da to želim raditi. –
Već tada je počela raditi poslovni plan za svoju firmu, ali tada je još bila u Bruxellesu i još je trebalo proći neko vrijeme da se to izrealizira. Moel svijeće posebne su po tome što se ambalažno i kvalitativno odvajaju od ostalih jer na tržištu ima jako veliki broj svijeća. Većina ih je ili parafin ili blend parafina i soje. Ove što su 100% soja su uglavnom do tada bile pakirane u eko ambalažu u smeđim kartonskim kutijama.
– Mene je smetalo to što sam htjela proizvod koji je biološki prihvatljiv i ekološki, a da nije u ekološkoj ambalaži. Zašto ne bi bio u nekoj super fensi ambalaži. Ali toga nije bilo na tržištu i onda sam zbog toga ja to napravila. I tu sam pogodila tu nišu, točno onoga što je falilo. I zbog toga smo mi, općenito ne samo u kvaliteti izrade, jer koristimo duplo veću količinu ulja nego što koriste drugi proizvođači, nego i po tom samom estetskom izgledu, potpuno drugačiji od drugih – objasnila nam je Mia.
Nakon što su im svijeće postale veoma popularne, dodali su i asortiman tekstila za dom, poput posteljina i jastučnica. Što se tiče njihovog tekstila, najbitnija stvar trenutno je taj što se svaki proizvod pere na 95, a to ne nudi nitko na tržištu.
– Sva naša posteljina, pa čak i ona u boji se pere na 95. Kod tekstila je jako veliki problem što je ekstremno visoke kvalitete. I cijena mu prati tu kvalitetu. Na današnjem tržištu brze mode došlo je do toga da se proizvodi jako puno i često mijenja, a mi njegujemo nešto totalno suprotno. A to je da se ne mijenja često, da se kupuje rijetko, a kvalitetno i da traje. I tu se sada stvara problem kod te brze mode što ona ne samo da nije održiva, nego ekstremno zagađuje planet općenito. Mi u tom smislu onda pridonosimo očuvanju, jer naša posteljina ne traje godinu, ni dvije ni tri, nego dvadeset i trideset – rekla je.
Uz uspješan biznis, Mia je i majka dvoje male djece. Zajedno sa suprugom organizira i rješava sva pitanja vezana za djecu, a kako hendla biti majka i voditi uspješan posao, ispričala nam je sama:
– Uspijevam 'hendlat' tako što sam se pomirila s tim da ne može sve. Može sve, ali ne može u isto vrijeme. Da je sve savršeno, da je sve idealno, to ne postoji. I društvene mreže i općenito javni medijski prikaz su tu da bi inspirirali. No, treba uvijek ostati iskren i istinit vezano za ono kako stvari zapravo stoje. Ja ću danas dati intervju, a poslije toga ću otići u skladište. Poslije toga ću otići po malog u vrtić i neću više imati veze s poslom do kraja dana. Neke dane ili kad je vikend, muž će preuzeti djecu, a ja ću samo raditi. I postoje dani kada je sve super isplanirano i trudim se da isplaniran tjedan unaprijed ako mogu, ali činjenica je da postoje dani kad jednostavno nema druge opcije nego da kćer ide sa mnom. Evo, na primjer, neki dan na sastanak i usred sastanka ja na podu te prostorije gdje mi imamo sastanak, moram nju presvući. Među svim tim ljudima. To je jednostavno realnost. Nju znaju u svim tvornicama, u svim kartonažama jer ona nije dobila vrtić prošle godine i jednostavno je svuda sa mnom. To je tako. Ali, ako se ti pomiriš s tim da, sad je situacija takva i to će proći i da iz svoje kože ne možeš van, onda pokušaš napraviti najbolje s tim što možeš. Ja mislim da 'hendlam' okej, onako kako i mogu. Drugačije ni ne mogu. Da mogu bolje, bolje bi. –
Iako je mnogima danas teško pronaći sebe u poduzetništvo i često ne znaju od kuda krenuti pri pokretanju vlastitog biznisa, Mia smatra kako je stvar zapravo vrlo jednostavna – vrijedi pravilo ili radiš ili ne radiš.
– Svatko može donijeti odluku biti žena u poduzetništvu. Imati djecu, nemati djecu. Baviti se s njima, ne baviti se s njima. Stavi djecu u vrtić, ne stavi djecu u vrtić. To su sad već zasebne kategorije. Ali u poduzetništvu, pogotovo u današnje vrijeme, samo vrijedi pravilo da li radiš ili ne radiš. Mislim da treba samo postati toliko dobar u onome što radiš da te drugi ne mogu ignorirati. Jer u tom trenu kada si ti toliko dobar i kada nema ni jedna stvar koju ti netko može zamjeriti da nisi dobro napravio, nebitno je i kako izgledaš i da li si žena i da li si muškarac – tvrdi pa dodaje:
– Samo je bitno koliko si dobar. Općenito, da nije bilo žena, pola moje firme ne bi bilo. Jer mi kad smo počinjali, vjetar u leđa su mi uglavnom dale žene. Na početku su odradile s nama neke kampanje kad nitko nije znao za nas. I oni koji su znali nisu mislili da je to ozbiljna priča. I tim ženama koje su mi tada pomogle i koje su mi tada pružile ruku i dale kontakte i dale savjete ja se nikad neću moći odužiti jer za takvu stvar se ne možeš odužiti. Ali se trudim da uvijek proslijedim dalje. Kada mene netko pita za savjet koji su tek na početku, uvijek gledam da pomognem, da nekako vratim barem u svemir to nešto što je meni netko dao. Tako da, što se tiče žena, jako ih je puno tih s početka koje su me gurnule i onda mi ujedno i bile inspiracija. A posebno prošle godine kad sam tek rodila drugo dijete. I bila je ta korona još trajala i sve je malo palo. Općenito je zavladala nekakva letargija u poslovanju. Samo odjednom mi se stvorilo to neko poznanstvo. Kolegica koja radi u branši me baš onako pogurnula u pravom smjeru. Karakterno i općenito sa savjetima i sa svojom nekom energijom mi je baš dala taj neki 'push' koji mi je u tom trenu trebao. –
I sama je inspiracija drugim ženama koje žele biti poduzetnice, a kaže kako joj se puno ljudi javlja za savjete i pomoć oko pokretanja vlastitog brenda. Stoga, svima koji žele pokrenuti nešto svoje i početi raditi u poduzetništvu savjetuje:
– Kad me bilo tko pita za savjet, kao: 'Joj, ja nešto počinjem, pa sad ne znam što bi'. Ništa. Kreneš i ne odustaneš danas. Pa onda dođe sutra, pa ne odustaneš ni sutra. Onda dođe prekosutra, onda ne odustaneš ni prekosutra. I ako dovoljno dana ne odustaneš, dođe dan kad se otvori prozorčić. I ako si kvalitetno radio, a to je ključ da radiš kvalitetno. Taj dan kad se otvori taj prozorčić, ti skačeš u njega bez problema. Ali ako nisi radio kvalitetno ti nećeš ni vidjeti da se otvorio prozorčić. Tako da je ključ raditi, raditi, raditi - kvalitetno. I ako dovoljno dugo radiš kvalitetno. Mora se otvoriti prilika. Jednostavno, svemir ti ju pošalje.
cijeli "range" proizvoda ...