Tu je sve počelo prije ravno – 67 dana. Ovdje, na ovom travnjaku četveroligaša kovala se medalja... Ovo su ljudi, njih nekoliko, koji su vatrene i autobus – dočekali na početku.
Kraj znamo kakav je bio, srebra na prsima, i isti autobus na Jelačić-placu i pola milijuna ljudi. Slika koju nikad nećemo zaboraviti. Sto posto.
Maslina za dugovječnost
– Kad su dečki odlazili u Rusiju, naš rovinjski slikar Kićo Tanković dao je kapetanu Luki Modriću svoje ulje na platnu. Ime slike ‘Maslina’. Rekao mu je ‘Ovo je za sreću, maslina simbolizira dugovječnost. Nadamo se da će pomoći da što dulje ostanete na turniru. I pomoglo je – govore na stadionu NK Rovinja.
– Euforija je bila od prve sekunde kad su se u Rovinju okupili na pripremama za Mundijal – kaže David Modrušan (42), prvi čovjek NK Rovinja.
>> Trening Hrvatske u Rovinju
– Florentino Pérez predsjednik je kluba u Madridu, a netko to mora biti i ovdje u Rovinju – smije se predsjednik četvrtoligaša na čijem je travnjaku reprezentacija Hrvatske čest gost uoči velikih natjecanja.
– Rovinjci-kanarinci, zato nam je i dres žute boje. U klubu nas je dvanaestero – Ćaćo se brine o travi, Mara je trener klinaca, treneri su i Keso i prof. Mato, a naša Bibi taji sve tajne u klubu, a gostima radi sjajnu kavu... – predstavlja ljude koji rade na ovom, sada, čak i svetom mjestu.
Mjestu, koje će u budućnosti, uz sve rovinjske turističke adute, od elitnog turizma, polo turnira, čak i hrvatske Atlantide – otočića Cisse koji je navodno potonuo ispred grada, postati novi adut. Viceprvaci svijeta krenuli su s ovog mjesta.
– Dočekali smo ih pred hotelom, došli su iz Zagreba gdje su se taman okupili. Stigli svi kao jedan. Eto, popio sam i kavu s izbornikom Zlatkom Dalićem, taman prije one prijateljske utakmice s Brazilom u Londonu. I vidio sam da taj čovjek ni sekunde ne razmišlja ni o čemu drugome, samo o nogometu – kaže nam David Modrušan.
Zanimljivo, i sam je šef Rovinja bio nogometaš, dugo godina u prvoj HNL, branio ne tako davno i za NK Istru.
– NK Rovinj je 70–ih igrao u drugoj ligi bivše države, tada su bili kultni dvoboji, veliko rivalstvo u Istri dvoboji baš našeg Rovinja i Rijeke pa dodaje: – Travnjak je razlog zbog kojeg su oni došli k nama. A travnjak je naš Ćaćo ispeglao kao košulju, uštirkao ga, uživali su... – kaže šef četvrtoligaša.
Par koraka dalje, u restoranu Maslina vlasnik Berislav Tavas (54) pere terasu. Jutro je.
– Ima li kave?
– Nema... Radimo tek od 11.00. Ali, ajde, skuhat ću ti... – dočekuje gosta taj Osječanin.
– Igrao sam mali nogomet i ja, do 50. rođendana, a onda stao.
A naši?
– Tu s moje terase vidi se travnjak. Pa bih ja, svako malo, otišao virnuti da vidim što Dalić i dečki rade, je l’ uvježbavaju dodavanja, je l’ igraju međusobno ili vježbaju kornere... – kaže Tavas.
Vida na Valentinovo
Sjeti se anegdote kad mu je kao gost došao – Domagoj Vida.
– Valentinovo. On s društvom. A meni restoran pun. I nisam ga mogao primiti. Nije bilo mjesta. Niti jedan stol, znaš kako je to za Valentinovo... Srce mi je skoro puklo, još moj Slavonac, ali... Vratit će se, čekam ga! – kaže Bero.
Prije četiri godine, uoči puta u Francusku, autor teksta vidio je Marija Mandžukića, s rukama u džepovima, kako navečer šeće gradom. Sam. U trenirci reprezentacije.
Nitko ne prilazi, nitko ne smeta, nitko ne zaustavlja. Ovdje su kao kod kuće. Uostalom, neki od njih, najpoznatija imena naše prve momčadi, ovdje imaju i – apartmane. I oni tu ljetuju...
Jedno noćenje 6400 kuna, ali uz to je doručak besplatan
U Rovinju domaći pamte tu na rivi anegdotu s – Valentinom. Slavnim talijanskim dizajnerom.
– Došao Valentino, mislim prije četiri godine – priča dolje na rivi jedan Rovinjanin, pa nastavlja:
– Stao Valentino jahtom pa izašao u grad. I onda se naljutio jer ga nitko nije – prepoznao!
No, štos je u tome da su ga svi zaustavljali i fotografirali ga, ali ne zbog njega, već zbog toga što je šetao dvanaest malih mopsova i oni su bili glavna atrakcija dana. Svi su bili oduševljeni zbog psića, a njega nitko nije ni gledao, a kamoli prepoznao...
Ovdje su svjetske face. I nitko se ne okreće, ne pridaju pažnju. Gužva je, tko bi sve i prepoznao. No, elitni turizam, to je moneta Rovinja. Uzmite samo – izložbu Andyja Warhola. Kao da ste u slavnom newyorškom Muzeju moderne umjetnosti, gdje inače visi ‘Untitled from Marilyn Monroe 1967’.
I tu je u – Rovinju, ista izložba. Ta djela. Genijalno. Bio je prije par godina Picasso, pa Dalí, sad je i Warhol. Tu je izložena i kultna “Limenka Campbellove juhe”. Slike, simboli moderne umjetnosti, pop–arta, ovdje pred očima turista.
I hoteli se grade. Jedan od najljepših hotela na Jadranu, niče novi hotel Park, tu su stotine puta spominjani Lone, Monte Mulini. U posljednja dva cijene su noćenja 2500, odnosno 6400 kuna. Zavrti se glava od tih brojki. Ali, srećom, piše uz cijenu za jedno noćenje “Besplatni doručak”.
Čovjek može odahnuti. Nisu ovi hoteli, bar ne u sezoni, za nas domaće. Ali, jest za elitu. Nije turizam samo kamp, mjesto za šator ili apartman po 40 eura (što, naravno, i Rovinj ima). Grad je idealan za bogataše. I dolaze, dolaze, dolaze... Vidite da Valentina ni ne prepoznaju.
Toliko ih je puno, da se uklope ovdje. I to većina slavnih i traži. Da budu inkognito. Takvima novac nije problem. Soba s doručkom za jednu plaću? Za njih nema problema...
– Abramovič dođe, popije kavu u kafiću Rio tu na rivi, ili sjedne u Bacchus na čašu vina. I nitko mu tu ne smeta. To je normalno...
>> Pogledajte i galeriju fotografija 'Opatija: Turisti na plažama i šetnicama'