Paška janjetina i paški sir nadaleko su čuveni gastronomski favoriti tog čarobnog otoka. Valja im pribrojiti i maslinova ulja, posebice iz ekskluzivnog područja Luna, kao i enološku poslasticu, Boškinčeva vina.
Nekoliko je tamo sirana, a paškim se sirom posebno proslavila Sirana Gligora – obiteljski pogon, danas je to prava mala tvornica, u kojoj se rade sirevi ne samo od ovčjeg (ipak je to glavno!) nego i od kravljeg i kozjeg mlijeka. Gligora je počela raditi 1996. godine, nova velika sirana sagrađena je krajem 2009. Godišnje naprave 450 do 500 tona sira od 4 do 5 milijuna litara mlijeka. Od toga paškog sira bude 50 tona; ukupno imaju 30-ak vrsta sireva! Mlijeko nabavljaju i iz Like, Zagore, okolice Slunja, s Korduna…
Dio paškog sira rade i iz nepasteriziranog mlijeka. Posebno su atraktivni njihovi paški sirevi iz komine od maslina – rade ga jedini na svijetu, i iz komine od maraskine.
Vlasnik je Ivan Gligora, sin Šime direktor je sirane a snaha Ružica voditeljica turističkog odjela. Jer, osim prodaje sira, sirana je i turistička atrakcija, pohode ih brojni gosti koji razgledaju pogone i potom kušaju paletu sireva Gligora.
Ovčarstvo je na Pagu tisućljetne tradicije, iz toga doba datiraju i suhozidi, time su se bavili još Liburni. Danas je na Pagu 30.000 posebno cijenjenih ovaca; male su, manje od običnih, pa se od njih dobije i manje novca. Prosječno dnevno daju od 0,75 do litre mlijeka. Muzu se ručno, tradicionalno, čitave su godine vani, na ispaši, svaki tjedan, dva sele se na druge pašnjake. I svaki dan im se donosi voda, premalo je one prirodne, u lokvama. Zahtjevan je to i težak posao, a rezultat oduševljava narezan – na tanjuru.
a proizvodi se u bosni...nebi bilo toliko paskoga sira da dovezu sve ovce iz australije na pag....ma gadi mi se sve.....