- U početku sam samo iskušavala što sve moje tijelo može i rušila svoje vlastite rekorde, ali brzo sam postala opsjednuta s vježbanjem i počela sam se ujutro prije škole krišom iskradati na trčanje - ispričala je 19-godišnja Britanka Lisa Fouweather koja bi svaki dan ujutro istrčala desetak kilometara, a popodne odradila intenzivni dvosatni trening i napravila još 70.000 koraka.
Ubrzo, kaže, nije više mogla ni jesti, a dane je provodila u odrađivanju raznih režima vježbanja koje je pronalazila na Instagramu, a koje su objavili duplo stariji, profesionalni sportaši.
Nakon nekog vremena tinejdžerica je težila samo 37.5 kilograma, a roditeljima koji su je upozoravali da uspori odlučno je rekla da će se 'ubiti ako je spriječe u vježbanju.
Iako joj je puls više puta pao na svega 28 otkucaja u minuti, Fouweather kaže kako nije htjela ni pomisliti, a kamoli izgovoriti da su joj premalo hrane i previše vježbanja postali najveći problemi.
- Bila sam jako umorna, psihički i fizički, ali bih se svejedno prisilila da istrčim više kilometara - rekla je, no njeno tijelo nije naravno moglo vječno podnositi taj suludi ritam, pa je malo prije 16-og rođendana završila u bolnici.
Kristina Mandarina nakon objave nove fotografije s ožiljcima objasnila o čemu je ovaj put riječ
Sjeća se, kaže, kako se par dana prije rasplakala dok se zagrijavala.
- Sad mislim da me tijelo molilo da mu dam odmora, ali nisam to shvaćala - kaže tinejdžerica koju su roditelji početkom 2017. godine na silu odveli u bolnicu gdje joj je dijagnosticiran poremećaj u prehrani ortoreksija, kojem je 'okidač' bilo natjecanje u trčanju u kojem je sudjelovala u rujnu 2016. godine.
Naime, kako je bila na svakom treningu pred natjecanja i radila sve što je trebala ali i dalje bila zadnja u utrkama, 16-godišnjakinja je sama odlučila promijeniti svoj način prehrane.
Ubrzo je tako počela jesti samo ono što sama naziva 'sigurnom hranom', uglavnom voće i povrće, a izbjegavala je svu hranu koja joj je, kaže, izazivala strah: sve što sadrži šećere i masnoće, čak i pića.
- Bojala sam se i konzumiranja 'tekućih kalorija', pa bi čim bi roditelji izašli iz sobe, sok od naranče izlila kroz prozor - sjeća se.
Restriktivna prehrana i suludi ritam vježbanja pomogli su joj kratkoročno, pa se Fouweather plasirala među 50 najboljih trkačica Velike Britanije na 3.000 metara: a u to vrijeme 5.000 kilometara mogla je pretrčati za manje od 20 minuta.
- Napokon sam bila izvrsna u trčanju, no cijeli mi se život raspadao - rekla je, a pogoršale su joj se i ocjene jer je zbog trčanja svaki dan kasnila na nastavu, čekajući prvo da roditelji odu na posao.
- Kad bi se vratila pojela bi samo sedam jagoda ili, ako bi bila baš gladna, jednu bananu - rekla je, a nakon škole bi iz autobusa izašla nekoliko stanica ranije, kako bi mogla pješačiti kući i odraditi još jedan dvosatni trening.
- Opsesivno sam pratila što jedu i koliko su kilometara pretrčali neki profesionalni sportaši kojima sam se divila - priča Fouweather za Daily Mail. Nastojala je pratiti njihov ritam, a često bi ih u intenzivnim treninzima koje su objavljivali i nadmašila.
Kad je završila u bolnici, uputili su je na Službu za mentalno zdravlje djece i adolescenata (CAHMS) gdje joj je dijagnosticirana ortoreksija i - zabranjeno vježbanje.
- Iz CAMHS-a su mi prijetili da će uključiti i socijalne službe ako tako nastavim jer riskiram srčani udar ili nešto još gore - kaže djevojka koja je mislila da 'ne treba ni živjeti ako ne može trčati'. Sjeća se tako i da je, kad su je roditelji odveli na 'prisilni odmoru' u Tursku i rezervirali luksuzne ležaljke za opuštanje, svakih deset minuta odlazila u zahod i trčala na mjestu brojeći do 500.
- Jako dugo sam negirala koliko sam loše i svih uvjeravala da je 'moj način normalan' - kaže 19-godišnjakinja koja je tek nakon brojnih sati psihoterapije i više od godine dana uspjela svoju težinu vratiti u normalu.
Danas je, kaže, zdrava i sretna, te - ne vježba uopće.
Što je ortoreksija?
Prema NHS-u ortoreksija je poremećaj prehrane u kojem je osoba fokusirana isključivo na zdravu, 'čistu' ili 'dobru hranu, a izbjegava nezdravu, lošu i 'prljavu'. Ono što je zajedničko anoreksiji, bulimiji i ortoreksiji jest da se hrani daje pretjerana važnost, a kao i kod i kod ostalih poremećaja prehrane, i u ortoreksiji se hrana zapravo koristi za lakše suočavanje s negativnim mislima i osjećajima ili za stjecanje osjećaja kontrole.
Svi poremećaji prehrane ozbiljne su mentalne bolesti i treba ih liječiti što je prije moguće kako bi imali šanse potpuno se oporaviti.
Koliko kave je previše kave?
Bolje bi joj bilo da je jela više bjelančevina i dizala malo utege u teretani.