Prije no što se dođe do domaćeg kvasa i sourdough kruha, možda za početak stvarno ne bi bilo loše savladati, primjerice ovim redom, baš dobru focacciu, schiachatu, pa klasičan bijeli kruh, onda raženi, potom se stvarno možemo početi igrati s različitim vrstama brašna, a na samom kraju – sourdough kruh. Ovo je siguran put do uspjeha, samo naizgled nešto duži, u stvarnosti brži, lakši i jednostavniji, brzo se može savladati. Slijedi recept za finu focacciu. Odmah da napomenem da one focaccie na benzinskim stanicama uz talijanske autostrade nisu baš najsvjetliji primjerci vrste, često budu masne, tvrde, žilave, skoro pa nejestive. U boljoj stvarnosti, može čak i iz vaše kuhinje, focaccia je nešto sasvim drugo – kruh s okusom finog maslinova ulja, delikatne tanke korice i prpošne sredine koja ima okus po svježe sjeckanom ružmarinu (a može i drugo začinsko bilje).
Focaccia restorana Theatrium
Sastojci:
- 1 kg glatkog brašna
- 640 ml mlake vode
- 4 dl maslinova ulja
- 30 g soli
- 18 g svježeg kvasca
- sjeckani svježi ružmarin
Priprema:
U mlaku vodu prvo umiješajte maslinovo ulje i kvasac, onda sve pomiješajte s brašnom, zatim dodajte sol i svježi sjeckani ružmarin. Tijesto stavite na zamašćeni pleh, prekrijte folijom i ostavite da odstoji jedan sat na sobnoj temperaturi, a onda četiri puta preklopite tijesto. Na zamašćenom plehu smjesu stavite u hladnjak na 18 sati da se focaccia digne.
Smjesu izvadite iz hladnjaka tri sata prije pečenja da malo odstoji, onda kuhačom napravite rupice na vrhu tijesta, dodajte maslinovo ulje, pošpricajte rupice vodom kako bi se do pola napunile, dodajte sitnu sol i nasjeckani ružmarin. I sad pustite da odmori petnaestak minuta. Focaccia se peče 45 minuta na 200 stupnjeva. Ovu focacciu možete raditi i od krumpira, samo što je onda omjer brašna i pečenog protisnutog krumpira 1:1.