Svoje je mjesto ovoga ljeta na stranicama britanskog The Suna našao mirni, zeleni otok lijepih i skrovitih plaža koji se s pravom može nazvati rajem na zemlji, Šolta. Otprilike sat vremena plovidbe trajektom iz Splita do Rogača i mi smo se zaputili prema otoku nekoć toliko spominjanome u kletvi: "Da bog da te Šolta dopala" koju su majke izgovarale kćerima, znajući da ih, ako se tu udaju, čekaju težak život i mukotrpan rad. No od tada do danas promijenilo se dosta toga, osim što je ovaj otok splitskoga arhipelaga poželjna ljetna destinacija, s jakim nautičkim turizmom, posljednje je desetljeće postao i ugodno mjesto za život, imaju pozitivan prirodni prirast i čak 33 posto više djece, zbog čega će morati graditi i novi vrtić.
Za posjetitelje otok je prava oaza prirodnih ljepota na kojem možete šetati, voziti bicikl, uživati u hrani te svojevrsni muzej na otvorenom, s informativnim pločama u svim mjestima, što je dio projekta "Šolta na dlanu". Prosječna cijena apartmana za dvoje je osamdeset eura za noć, no ne morate pakirati kovčege. Otok je pun, na njemu je oko 15.000 ljudi, gotovo deset puta više no što je stalnih stanovnika.
Plaže pune, hotel propao
Preko najvećeg i najstarijeg mjesta na Šolti te administrativnog središta Grohota, u kojima je dobrim dijelom snimano kultno "Velo misto", krećemo k odredištu Večernjakove patrole, Nečujmu. Direktorica općinske turističke zajednice Maja Radman vodi nas do najmanje uvale, Piškere, gdje je car Dioklecijan imao ribnjake i terme, a tu je danas postavljena i ploča sa slikama periski i kodom koji možete skenirati ako ste ih vidjeli žive.
– Dioklecijan je u 4. stoljeću odabrao Split za mjesto za život, a kod nas je imao ribnjak. Taj zaštićeni antički ostatak ispod mora planiramo osvijetliti, šetnicu s tematskim pločama već smo uredili – pokazuje.
Ostvari li se planirano, od sljedećeg ljeta turisti će ovdje imati priliku loviti ribu ostima, pod svićom.
Iz Piškere idemo do središta Nečujma, najmlađeg mjesta na otoku, s najvećom uvalom čija je tišina nekoć bila inspiracija ocu hrvatske književnosti Marku Maruliću i pjesniku Petru Hektoroviću. Plaža je puna kupača, dio se brčka u bazenu iznad nje. Hotel pokraj propao je. Govori se da je nedavno prodan pa će uz reprezentativce i bivšeg generala u Nečujmu "stolovati" i poznati glazbenik. Zatvorena je i diskoteka blizu povijesne kuće u kojoj je stvarao Marulić čijih se pet stoljeća od smrti obilježava ove godine.
A kad je osamdesetih godina prošloga stoljeća sagrađeno apartmansko naselje, Nečujam je bio pravo moderno ljetovalište. Danas je daleko od te idile i predstavlja školski primjer devastacije obale te se ocjene koje dodjeljujemo odnose samo na Nečujam, nipošto ne na cijelu Šoltu. S komunalnom infrastrukturom za 200 apartmana, koliko ih je bilo izgrađeno, raznoraznim preinakama i dograđivanjima nabujalo je na 565 apartmana. Infrastruktura je ostala ista. Problem su fekalije, crne jame, smeće, divlje sidrenje... Iako je Šolta među prvima u županiji počela s odvajanjem otpada i mještani su po tom pitanju i educirani i suradljivi, oko zelenih otoka porazbacane su vreće.
Inspekcije su nijeme, a općinski načelnik Nikola Cecić-Karuzić kaže nam da je poslano 120 prijava za bespravnu gradnju. S gradnjom se ne staje, vidimo i sami komentirajući buduću vilu koja je doslovno uronila u more.
Okretanje održivom
– Borimo se s mogućnostima infrastrukture – parkinga, kanalizacije i vode. Trebamo se okrenuti održivu turizmu, izdići ga na višu razinu – smatra načelnik.
Bacivši još jednom pogled prema lijepoj plaži ispred koje more izgleda kristalno čisto, no na kojoj se nakon svega što smo čuli nismo poželjeli okupati, žurimo u luku, uloviti red za trajekt. Sreća da smo se prije polaska opskrbili u STOP SHOPU u Kaštel Sućurcu pa nam nije bilo teško čekati.
Održivo postojanje bilo čega pa tako i održivog turizma je moguće jedino uz smanjenje broja judi. Čakog manje turista, manje šćete. Čakod manje judi uopće, manje opterećenje prirode i uništavanje ka i iskorištavanje prirodnih resursa. Ali ne može se s trgovcima i trgovačkon kugom na kormilu imat održivo ičakod. Nima kod trgovačke potkulture ičakod drugog doli iskorištavanje bilo čega mogućeg radi osobnog probitka i koristi. Trgovačka potkultura je pokretač koji generira neravnotežu bilo u međujudskim odnosima, bilo između čovika i prirode (i resursa), jer je trgovac je parazit po prirodi svog trgovačkog zvanja. Ali se priroda, ka i naše biološko postojanje, očuvat mora pod svaku cijenu. To znači trgovce rezat u korinu i vratit se svon izvornom Europskom feudalnom socijalno-političko-ekonomskom poretku.