Na svega desetak kilometara od Splita, u svojevrsnoj zelenoj oazi, već četiri desetljeća prolaznicima upada u oko neodoljiva terasa trattorije Mlin koja je smještena doslovno na rijeci. Riječ je, naravno, o Žrnovnici, malenom mjestu podno Mosora bogate povijesti kroz koje protječe istoimena rječica.
Sve je počelo 1980. godine kada je Mirko Markovina tada otvorio vrt s nekoliko stolova ispred svoje obiteljske kuće. I stvorio je priču. A priča trattorije Mlin nije samo priča o bajkovitom ambijentu i žuboru rijeke dok nepca uživaju u dalmatinskim delicijama.
Nema tko nije pohvalio pizzu
Ovdje je, vjerovali ili ne, ispečena prva pizza u Dalmaciji. Osamdesetih je Markovina putovao po Europi s ciljem da upije najbolje gastronomske tajne i donese ih u Split. Tako ga je put odveo u Italiju gdje se susreo s originalnom recepturom za napolitanske pizze koju čuva i do danas.
Nije trebalo dugo da se u široj okolici Splita o Mlinu počne pričati kao o avangardi. U Mlina su tada gotovo svakodnevni gosti bili igrači Hajduka, zalazio je tamo i Boris Dvornik, Miljenko Smoje, Zorica Kondža, a i danas svoje mjesto u intimi pokraj rijeke vole rezervirati mnogi poznati umjetnici, glumci i poduzetnici.
Danas se organizacijom posla i vođenjem restorana bavi Mirkov sin Klaudio.
– Naš zaštitni znak je pizza, još nisam doživio da nam netko nije pohvalio pizzu. Posljednjih godina nudimo mesne specijalitete, jela ispod peke po narudžbi, riblje menije i razne rižote, a kuhinju naš chef konstantno obogaćuje novim jelima. Recimo, prošlu zimu hit su bila nova jela poput krčkane junetine s aromatiziranom palentom sa žara, radili smo i tjesteninu s lososom, trganu janjetinu s domaćom tjesteninom. A tu je, naravno, i pašticada s domaćim njokima koju radimo po obiteljskom receptu starom stotinu godina – govori nam Klaudio Markovina dok velikim oštrim nožem skida koru i sprema se načeti drniški pršut od najmanje 20 kilograma.
Istovremeno pizza-majstor Kristijan u krušnoj peći priprema pogačice, a konobarica Marija reže sir.
U Mlina se može pronaći i soparnik spremljen isključivo uz domaće sastojke i po proceduri po kojoj se spremao još u drevnoj Poljičkoj Republici, a u vrijeme Božića organiziraju dane bakalara i organiziraju glazbu uživo.
Prošle zime vlasnici Mlina zaštitili su svoju unikatnu terasu, zatvorili su je i unutra su postavili sustav grijanja na drva. Shvatili su da tijekom jeseni i zime ne mogu računati samo na unutarnji prostor restorana.
– Ova naša bašta može primiti oko 80 gostiju, često nas ljudi zovu za organizaciju svadbi, krštenja i krizmi. Ljudi vole taj obiteljski ambijent u kojem se može jesti vrhunska hrana u netaknutoj prirodi, a djeca se bezbrižno mogu igrati. Jednostavno smo došli do zaključka da taj potencijal gostima trebamo ponuditi i tijekom hladnijih mjeseci – dodaje Klaudio koji kaže da je pandemija koronavirusa, kao i svim ugostiteljima, otežala posao, ali zbog toga ne pomišlja na zatvaranje tijekom zimskih mjeseci kao što je posljednjih godina postalo neslužbeno pravilo većine dalmatinskih ugostitelja.
Interijer Mlina uređen je rustikalno. Njeguje se tradicija. Veliki drveni stolovi na terasi obogaćeni su antikvitetima poput starih satova, glačala, kuhinjskog pribora, šivaće mašine, tranzistora... To su stvari koje obitelj Markovina godinama pažljivo prikuplja i njima oplemenjuje prostor.
Pašticada koju smo kušali, po skromnom mišljenju autora koji niz godina proučava povijest i načine spremanja tog jela, među najboljima je koju trenutačno možete pronaći u Hrvatskoj, a toj tezi u prilog idu i pohvale koju kuhari Mlina dobivaju u recenzijama i komentarima na društvenim mrežama.
Toć je upravo onakav kakav treba biti – gust i tamnosmeđ, gotovo crn, a arome crnog vina, povrća, agruma i mirodija savršeno se stapaju s vrhunskim komadima govedine koji su sočni i cijepaju se poput maslaca, a ne treba ni spominjati dodatnu raskoš ručno izrađenih njoka nepravilnog i prirodnog, a ne industrijskog izgleda.
Dalmatinska kraljica jela
– Pašticada je naša dalmatinska kraljica. Na cijelom Jadranu postoje razne varijacije tog jela, ali nekako se splitsko područje ipak uzima kao referenta točka kad je riječ o pašticadi. Nema tu puno filozofije, stvar je samo u čuvanoj recepturi i namirnicama strogo kontroliranog porijekla – kaže Klaudio Markovina.
Što se tiče cijena, Mlin je relativno pristupačan restoran, ali ipak nešto skuplji od široke konkurencije. No nekoliko desetaka kuna veće cijene itekako se kompenziraju obilatim i raskošnim porcijama tako da je ovo mjesto idealna destinacija za sve ljubitelje autohtonih dalmatinskih jela, ali i veća obiteljska ili poslovna druženja.