Ljudevit Grgurić Grga nakon dvije godine ponovo je nominiran za Večernjakovu ružu. Njegova emisija “Gladne uši” 2015. bila je nominirana za najbolju radijsku emisiju na svijetu, a prošle godine postigao je još već uspjeh. Za epizodu “Gladnih ušiju” pod nazivom “Svijet ne bi postojao bez čuda” u kojoj je gostovao Branko Lustig dobio je Brončani mikrofon u New Yorku!
Nakon 2016. godine ponovo ste nominirani za Večernjakovu ružu. Je li vas iznenadila još jedna nominacija?
Naravno da me iznenadila, ali i beskrajno obradovala!
Kada smo razgovarali prije dvije godine, rekli ste mi da je nominacija za radijski Oscar 2015. godine bila kruna vaše karijere. No na kraju ste i to nadmašili jer ste godinu dana nakon toga osvojili Brončani mikrofon za emisiju u kojoj je gostovao Branko Lustig. Je li to sada kruna vaše karijere?
Pa, nakon ove izjave iz 2015. godine, na koju ste me podsjetili, i brončanog radijskog Oscara koji mi je dodijeljen za moju autorsku emisiju “Gladne uši” prošle godine, bilo bi zasigurno primjerenije izjaviti da bi kruna karijere i san svakoga od nas koji se bavi ovom profesijom ipak bio zlatni radijski Oscar! Ali, budući da sam po drugi put ušao u završnicu utrke za najprestižniju svjetsku radiofonijsku nagradu, a riječ je o priznanju koje se dodjeljuje na osnovi prosudbe stručnoga ocjenjivačkog suda od gotovo 150 vrhunskih radijskih profesionalaca najeminentnijih radijskih postaja i radijskih servisa iz cijeloga svijeta, veliko je zadovoljstvo spoznaja da ste uspjeli održati tako visoku razinu kontinuiteta kvalitete u radijskom novinarstvu!
Za razliku od godine prije, lani ste ipak putovali u New York. Ovoga puta nije bilo problema s vizom?
Da, problem s vizom nastao je zbog nesretnih okolnosti kada su u mjesecu lipnju 2015. godine kineski hakeri napali informatički sustav u američkoj administraciji. U tom vremenu gotovo tri tjedna nitko, na globalnoj razini, nije mogao ući u SAD. Neposredno nakon te prve dodjele priznanja uručena mi je putovnica s vizom koja sada vrijedi do 2025. godine. E, tada sam rekao: OK! Vidjet ćemo se mi kad-tad!
Po čemu je emisija u kojoj je gostovao Branko Lustig bila toliko posebna?
U toj je emisiji Branko Lustig govorio o strahotama koje je kao dijete proživio u nacističkim logorima smrti. Naš ugledni filmski producent i oskarovac odrastao je sa slikama Auschwitza, Josefa Mengelea, masovnih vješanja, plinskih komora, deportacije i šamara, škotskih gajdaša i nebeske glazbe, plača milijuna ljudi i oficira spasitelja te se kao ključno pitanje provlačilo: kako je preživio. “To je čudo”, rekao je Lustig pokazujući mi u studiju tetovažu s brojem A3317 te dodao kako otada vjeruje u čuda jer, da nije čuda, svijet ne bi postojao.
Kako birate goste za svoju emisiju “Gladne uši”? Ovisi li to o aktualnosti? Primjerice, odličan potez vam je bio što ste dobili dr. Joea Dispenzu koji je imao predavanje u Zagrebu.
Tražim ljude koji svojom karizmom, životnom filozofijom, iskustvom, znanjem, motivacijskim pričama mogu hraniti gladne uši slušatelja Drugog programa Hrvatskog radija. U tome mi nerijetko pomažu i moji drage kolegice i kolege te sami slušatelji. Drago mi je da ste zamijetili da je i dr. Joe Dispenza, koji je proputovao cijeli svijet podučavajući ljude znanosti promjene, hranio Gladne uši. Iako je govorio o stvarima koje na prvu zvuče komplicirano, dr. Dispenza naše je gladne uši hranio tečno i na vrlo razumljiv način. Gost za poželjeti!
Hoće li biti kakvih novosti u koncepciji emisije ili možda pripremate nešto sasvim novo?
U ovoj smo sezoni već napravili male preinake u koncepciji i realizaciji naše dvosatne emisije. Naime, u prvoj trećini emisije u pravilu imamo nekoliko kratkih razgovora s ljudima koji imaju dodirne točke s temom koja će se provlačiti i razgovoru s glavnim gostom. Ti su “audiokrokiji”, slikovito rečeno, prije glavnog jela, hladno-topla predjela za naše Gladne uši!
Postoji li netko koga biste htjeli dovesti u emisiju, a još niste uspjeli?
Postoji… Njegovo je ime Nicholas James Vujičić, poznatiji kao Nick Vujičić. Iako je Nick rođen bez ruku i nogu, on svojim motivacijskim govorima ljudima diljem svijeta poručuje kako je moguće naučiti nositi se s tim i živjeti normalnim životom. Velika mi je želja da i našim Gladnim ušima jednoga dana u eter Drugog programa HR-a pošalje jednu od svojih dojmljivih poruka: Ljudi se mogu držati za ruke, ali ne i za srce. Ne trebaju vam ruke da biste se držali za srca. Pa čak i kada vam Bog ne da čudo, vi možete biti čudo za nekog drugog.
Dolazite li na dodjelu Ruže i tko će vam biti pratnja?
S velikim zadovoljstvom dolazim na dodjelu Ruže u pratnji svoje drage supruge Sanje koja je najdragocjenija karika u mom privatnom i profesionalnom životu.
Previše je orjunaškihh jugosrpskih uhljeba na HRT-u, raznih ogresti, ugojenih, popovički, jukički, šimički, severica... S tim smećem HRT nikada neće biti ni hrvatski ni javni