Presedan koji je Večernji list napravio s dodjelom najstarije, najprestižnije i svakako najozbiljnije medijske nagrade u Hrvatskoj, kada ju je prošli utorak održao online, s izravnim prijenosom na HRT-u 1, nešto je najbolje što sam nakon dugo vremena vidio na televiziji.
Vremena u kojima živimo nisu uopće jednostavna, opasnost vreba iza svakog ćoška, a granica između uspjeha i neuspjeha u svemu što posljednjih mjeseci prema uputama Nacionalnog stožera civilne zaštite poduzimamo veoma je tanka. Lako se upadne u nepovoljnu situaciju! Razumljivo je stoga, u takvim okolnostima, odreći se nekih stvari koje su nam do jučer bile normalne i svakodnevne, kao što je, recimo, odlazak na najobičniju, ali svima nama dragu kavu s prijateljima, a onih posebnih i glamuroznih poput dodjele ove više od četvrt stoljeća slavne nagrade - pogotovo! U tom smislu odluka organizatora da odgode dodjelu Večernjakove ruže, koja se u HNK trebala održati 20. ožujka 2020. godine, bilo je jedino razumno rješenje. Ova odluka, međutim, da je s pomakom od nešto više od mjesec dana održe online, s javljanjem nominiranih iz njihovih domova, te isto to uživo prenesu na Prvom programu Hrvatske radiotelevizije, mnogo je više od racionalne odluke ili pridržavanja uputa Stožera, to je - neću pretjerati kada ustvrdim - čin čiste genijalnosti!
O ovome će se, sasvim sigurno, još godinama razgovarati, a vjerojatno će i trajno promijeniti neke televizijske paradigme na koje smo se do sada bili navikli. Elem, ne samo da je Večernji list na ovaj način ispoštovao svoje čitatelje koji su vrijedno glasali za svoje favorite iz prethodne godine, nominirane umjetnike kojima ovo priznanje i te kako mnogo znači, u ovo doba izolacije pogotovo, te sve zainteresirane treće strane, među koje se i sam ubrajam, nego je i na najbolji mogući način pokazao kako se treba prilagoditi ovoj "novoj normalnosti", koja do daljnjega podrazumijeva suživot s ovim opasnim virusom. Nema, dakle, više takvih manifestacija kakva je Večernjakova ruža donedavno bila, a što uključuje velik broj lijepo odjevenih ljudi na istom mjestu, ali to ne znači da se dodjela treba otkazati. Umjesto tok ranijeg, glamuroznog oblika, koji sam i te kako volio jer mi se tamo prošle godine ispunio san kada sam upoznao Jelenu Rozgu, ovaj je novi oblik, u kojemu se ta dodjela zahvaljujući internetu u utorak pojavila na našim malim ekranima, i moderan i nevjerojatno cool. Istina, nisam ponovno uživo sreo Rozgu, ali bio sam u kući s brojnim drugim zvijezdama koje su se javljale u prijenos.
Svidjelo mi se, uzgred kazano, kod nekih doma. Ne bi mi uopće bio problem ostati kod njih doma pa neka karantena traje koliki god treba... Zašto se ne bi, palo mi je na pamet dok sam gledao Duška Ćurlića i Doris Pinčić Rogoznicu kako suvereno vode dodjelu iz praznog HNK, i druge manifestacije organizirale i prenosile na ovaj način? Zašto je, pobogu, bilo potrebno otkazati, na primjer, natjecanje za najbolju pjesmu Europe, kada ga se moglo organizirati na isti način kao što je to Večernji list učinio sa svojom Ružom? Mogao je tako naš Kedžo pjevati u svojoj sobici, a i dalje bi ga se moglo vidjeti, čuti i dodijeliti mu bodove ako se nekome pjesma svidi. Nama ispred televizora to bi, bezbeli, bilo podjednako zanimljivo kao kada se održava u golemim koncertnim dvoranama. Ili, što ja znam, ni dodjela Zlatne kune za najboljeg poduzetnika ne bi na kraju godine trebala izostati samo zato što su takve manifestacije zabranjene. Ako ostane još neki poduzetnik do 2021., može se, evo, i to važno priznanje dodijeliti na ovaj način. Sve su to prilagodbe koje ćemo svi skupa morati poduzimati kako bismo nastavili sa svojim životima, a ova, po mnogočemu posebna online dodjela Večernjakove ruže dobar je pokazatelj svima ostalima kako se to ispravno radi. Posebna pohvala svake godine ide izboru izvođača, ali i glazbenih brojeva, uvijek nas najbolji iznenade nekim novim pristupom već poznatoj pjesmi, a ove godine to je još više došlo do izražaja. Zapravo mi je u tom dijelu najbolji efekt iznenađenja, nema ni ništa gore nego kad neke stvari mogu predvidjeti.
Osim toga, nije mi tijekom tog prijenosa iz dnevnih boravaka poznatih i slavnih promaknula još jedna jako dobra i važna stvar. Energija koja je dopirala iz apsolutno svakog od tih dnevnih boravaka, iz svačijeg javljanja, glasa i pogleda, bila je jasan pokazatelj da je svima uključenima ovakvo nešto bilo nužno potrebno. Više od mjesec dana, naime, svi su zatvoreni u svoje kuće i ne znaju što im budućnost donosi, a ova dodjela Večernjakove ruže bio je tračak optimizma koji je svima, pa i onima koji nisu imali tu sreću da je osvoje, vratio vjeru u bolje sutra. Na ovoj dodjeli, to je, čini mi se, bilo važnije i od same nagrade.