Prije 12 godina na današnji dan preminuo je jedan od velikana hrvatskog kazališta, Predrag Vušović. Mnogi su voljeli ovog izvanserijski talentiranog glumca kojeg slava priznanja i nagrade nikada nisu promijenile.
Pređo, kako su ga zvali prijatelji i kolege, rođen je 29. kolovoza 1960. godine u Kotoru.
Završio je osnovnu i srednju školu u Dubrovniku gdje je započeo i glumačku karijeru. Već početkom '70-ih igrao je Toma Sawyera u istoimenoj predstavi. Devet godina kasnije preselio se u Zagreb i tamo je studirao na Akademiji dramskih umjetnosti. U dubrovačkom Kazalištu Marina Držića radio je do 1996. Nakon toga prešao je u kazalište "Gavella" u Zagrebu. Mnogi pamte njegove uloge izvan matičnog kazališta, a igrao je u "Kralju Ubuju", "Mušici", u "Onaj koji govori da, onaj koji govori ne", "Lovu na bljedolikog"...
Vušović, jedan od najpoznatijih glumaca svoje generacije je godinama bio vezan uz kazalište Gavella i rodni Dubrovnik, u kojem je redovito otvarao Dubrovačke ljetne igre. Tamo je obilježio naslove kao što su Vojnovićeva "Dubrovačka trilogija" u režiji J. Juvančića, Goldonijeva "Kafeterija" u režiji T. Radića, te tri Držićeva "Dunda Maroja", u režiji K. Dolenčića, P. Magellija (gdje je za ulogu Pometa osvojio i nagradu "Orlando") i I. Kunčevića...
Odličan je bio u filmovima Vinka Brešana, pogotovo u “Maršalu”, a sve nas je nasmijao i u TV serijama “Bitange i princeze” i "Odmori se, zaslužio si". No, to nisu bile jedine njegove uloge. Na televiziji smo ga gledali u 'Našoj maloj klinici', 'Ludoj Kući', a 1989. igrao je i u 'Smogovcima' ulogu konobara. Jedna od njegovih posljednjih filmskih uloga bila je u filmu 'Koko i duhovi', a igrao je između ostalog i u 'Bogorodici', 'Kad mrtvi zapjevaju', 'Tri muškarca Melite Žganjer', ali i 'Kako je počeo rat na mom otoku'.
- Znao je cijeli tekst ‘Dunda Maroja’ napamet i mogao je u svakom trenutku uskočiti u bilo koju ulogu. Jedina neispunjena želja bila mu je da igra Skupa, a to mu se ostvarilo 2008. godine u predstavi Matka Sršena ‘Darsa farsa’. Tog ljeta glumci HNK Zagreb igrali su u Dubrovniku ‘Dunda Maroja’, a Pređo se ušuljao u predstavu odjeven u starog škrca Skupa. Ispričala mi je to Vlasta Knezović na Pređinoj komemoraciji. Dakle, on se odjenuo u Skupa i, dok su glumci igrali ‘Dunda’, on je šutke prošetao pozornicom, a za njim je skakutala i neka mala mačka lutalica. Publika se najprije šokirala, a zatim prasnula u smijeh - prisjetila se jednom prilikom njegova sestra Zorica Vušović.
Ipak, porok kojeg se godinama nije mogao riješiti bio je alkohol, zbog čega je 2006. zamalo umro od unutarnjega krvarenja. Nakon što su mu liječnici zabranili alkohol, često se šalio da više ne smije pogledati ni konobara, a kamoli čašu. Nažalost, čim se oporavio, vratio se lošim navikama iako je bolovao od ciroze jetre.
Preminuo je 17. 02. 2011. u 4.40 sati, u 51. godini, od posljedica jakoga moždanog udara, u KB Sestara milosrdnica u Vinogradskoj ulici. Nekoliko dana bio je u komi i borio se za život.
– Krvarenje mozga bilo je preveliko, pacijent je bio u dubokoj komi, živio je na aparatima. Nažalost, preminuo je jer su ozljede mozga bile prevelike – rekao je tada zamjenik ravnatelja bolnice, Goran Roić, koji je danas ravnatelj Klinike za dječje bolesti Zagreb.
Pređo je pokopan u Dubrovniku, a nakon njegove smrti sestra Zorica se brinula za njegovog mješanca Puta, psa od kojeg se nije odvajao i koji je godinama kasnije šetao Dubrovnikom tražeći svog Pređu.
Kakav je ovo članak? U podnaslovu se spominje "rodni Dubrovnik", a potom u nastavku da je rođen u Kotoru. Dokle sa vrijeđanjem čitatelja?