'Daliću i dečkima nema se što zamjeriti, ali jedna stvar mi nije jasna. Zabijemo gol, a onda...'

Drugi srcedrapajući remi u nizu. Nakon što je hrvatska nogometna reprezentacija u posljednjim sekundama primila pogodak protiv Albanije i remizirala 2:2, isto joj se dogodilo i u posljednjim sekundama utakmice protiv Italije koja je završila 1:1. Ovaj remi, dakako još znatno teže pada jer znači vjerojatnu eliminaciju Hrvatske s Eura u grupnoj fazi, a nakon takvih utakmica s kojima smo emotivno povezani uvijek je teže davati analize. Međutim, ipak smo pokušali biti što hladnije glave s našim dugogodišnjim suradnikom, hrvatskim nogometnim analitičarom i skautom Tonijem Bilandžićem koji radi kao šef skauta u FK Sarajevu.

Nekad se zalomi

Kakve su prve reakcije nakon ovakvog vrtloga emocija? Pretpostavljam da nije lako analizirati ovakve utakmice.

- Kada tako prosipaš bodove dvije utakmice u teško je analizirati nešto detaljnije, s obzirom na to da ti se utakmice svede na pad koncentracije i na doslovno djelić sekunde u kojem se zakasni, protivniku se nešto otvori i na kraju iz toga padne gol. Teško je analizirati, ali svakako smo mogli vidjeti neke stvari i izvući pouku iz nekih situacija. Moram dodati da zaista nemamo što zamjeriti dečkima, penali i golovi u zadnjoj minuti, nekad se te stvari zalome na jednu, a nekad na drugu stranu.

Primili smo gol u uzastopnim utakmicama u posljednjoj minuti. Što nam to govori?

- To nam vjerojatno govori da su i naše vođe ekipe u određenom padu, vidi se to i na terenu. To je na kraju krajeva i normalno jer ne možemo očekivati da će godinama teret biti na leđima istih ljudi, da vode i hrabre momčad sa svojim reakcijama, govorom tijela i pričom na terenu. Jednostavno je vrijeme da ostatak momčadi preuzme veću odgovornost, jer i dalje previše ovisimo o veteranima u našoj reprezentaciji i da se dosta očekuje od njih.

Kako ti je izgledalo prvo poluvrijeme? Mi smo bili ti koji smo imali posjed preko 60 posto, ali Italija je bila ta koja je u udarcima imala 5:1.

- Prvo poluvrijeme je bilo jako sterilno i jako pasivno, bez kreacije. Stalno smo odgađali konkretan posjed i vraćali loptu nazad. Recimo, u par puta smo vidjeli da Pongračić ponese sam loptu i po 30 metara, ali onda shvati da nema nikom dodati loptu i mora vratiti natrag. Vezna linija nam je ostajala ispod stopera. Kao da nam treba neki dodatan motiv da bismo bili opasni i krenuli napasti suparnički gol. Mi smo bili ti koji smo imali posjed, a kad god su Talijani imali loptu u nogama morali smo se loviti s njima na našoj polovici i taj dio iz igre smo jako dobro zatvarali. Međutim, moram naglasiti da smo duž cijele utakmice imali probleme na prekidima, posebice na repozicioniranju nakon što je lopta odbijena. Imali smo tri-četiri situacije u kojima smo uspjeli odbiti prvi centaršut, a onda bili bez reakcije kad je došlo do drugog centaršuta ili udarca. Tako su se dogodile velike šanse Reteguija i Bastonija.

Što se promijenilo u drugom poluvremenu, posebice mislim na onih prvih 10 minuta drugog dijela kad smo bili puno opasniji nego u prvom dijelu te na kraju zabili za vodstvo?

- Početkom drugog dijela se promijenio naš pristup. Jednostavno smo odlučili "hajdemo sad igrati i biti okomiti", i naravno da to drukčije izgleda kad odlučiš igrati prema naprijed, kad imaš više okomitih dodavanja i odlučiš brojem ljudi u zadnjoj trećini dati više podrške ofenzivnim igračima. Možda se i protivnik opusti kad vidi da u prvom poluvremenu nisi direktan. Zbog svih tih razloga je naša igra izgledala tako drastično.

Jesi li očekivao onakvo povlačenje Hrvatske i napadanje Italije nakon našeg pogotka? Jesmo li se trebali baš toliko povući?

- Nisam očekivao takvu igru nakon što smo zabili gol. Mogli smo držati posjed nakon postignutog pogotka jednako kao u prvom poluvremenu samo da smo to htjeli. Počeli smo izbijati loptu, nismo nudili nikakva rješenja za dodavanja. Ne znam je li to jednostavno taj pritisak i želja da se samo obranimo i da uzmemo ta tri boda koja smo čekali cijelu grupnu fazu, ali i dalje držim da su te situacije mogle biti riješene na bolji način jer smo dokazali da možemo zadržati posjed na ovom turniru. Godinama smo uspijevali privoditi utakmice kraju, a na ovom turniru to nismo učinili.

Barella opasniji u napadu

Kako usporediti igru Nicola Barelle i Matea Kovačića? Kakve su bile njihove uloge za svoje momčadi?

- Barella i Kovačić su davali ravnotežu svojim momčadima. Za mene je Barella vrhunski box-to-box igrač koji jako puno donosi u napadačkom dijelu, puno više od Kovačića. Vidjelo se to i u činjenici da je stvorio dvije vrhunske šanse za svoje suigrače i što teži okomitim dodavanjima i promjeni strane, te nema višak dodira. Pridodaje se, dolazi u završnicu i daje ritam napadačkoj igri. S druge strane, Kovačić zna napraviti višak prolaskom u sredinu, ali uglavnom donosi mirnoću u posjedu. Barella ima puno veći utjecaj na igru Italije nego što Kovačić ima na igru Hrvatske, i to se vidjelo i u ovoj utakmici - zaključio je Bilandžić.