Danijel Zagorac (35) rođen je u Drnišu 7. veljače 1987. godine, a najveći dio karijere proveo je u RNK Splitu s kojim se od nižih liga probio do Prve HNL i igrao kvalifikacije za Europsku ligu. Nakon toga je potpisao za Dinamo koji ga je prvo bio poslao na posudbu u Lokomotivu.
Kad je dolazio u Dinamo, neki su govorili da je najbolji golman lige, sa Splitom je igrao finale Kupa, pretkola Europske lige, a opet – u Maksimiru su ga svi vidjeli kao rezervu. Ispred njega bili su Adrijan Šemper i Dominik Livaković, a Danijel Zagorac uvijek je bio tu, kao iskusan suvježbač, pouzdan džoker za 'nedajbože'.
A onda je došlo nezaboravno ljeto 2018. i maestralan nastup Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Rusiji! Kakve Zagorac ima veze s tim? Kao i svi junaci iz Rusije, tako je i Livaković - jedini od 22 igrača koji nije dobio ni minute – dobio produljeni odmor. I vratio se u momčad kad je Zagorac već odradio odlične pripreme i prve utakmice sezone, a onda ga Nenad Bjelica, tadašnji trener, nije htio niti mijenjati. Nije tu bilo niti zle krvi, niti zavisti. Jednostavno - zašto mijenjati nešto što funkcinoira. Dalmatinac rođen u Drnišu, koji je sjajnim obranama sačuvao Dinamo neporaženim u Bernu izgurao je reprezentativnoga golmana na klupu.
No, prije svega – osim što je odličan golman – Danijel je najveći zabavljač u svlačionici. A svojedobno je otkrio puno detalja iz svoga zanimljivog života.
– Slušam Lidiju Bačić, a ime sam dobio po Danielu Popoviću koji je tada bio velika zvijezda! Nogometni mi uzor nije golman, nego je to Nigerijac J. J. Okocha. A od golmana istaknuo bih Kolumbijca Renea Higuitu. Ne mogu reći da mi je on bio uzor zbog svoje vratarske kvalitete, koliko sam mu se divio zbog njegove izrazite ekscentričnosti. Uvijek na trening dođem raspjevan, nasmijan, pa energiju pokušam prenijeti na suigrače. Zorana Jelenkovića obožavam! Naježim se kad god čujem neku njegovu pjesmu.
– Kad sam prvi put zaigrao protiv Splita, emocije su malo proradile te mi je bilo pomalo neobično. Čak sam u nekoliko trenutaka htio dodati loptu crvenim igračima, haha! No, bilo mi ih je istodobno veliko zadovoljstvo i gušt pobijediti jer sam imao nekakvih neriješenih računa, time sam samo dodatno bio motiviran.
– Prvi dan kad sam potpisao ugovor s Dinamom, bio sam u Zagrebu sam i otišao sam u ZOO vrt! Nemamo ga u Splitu, a jako volim životinje.
– Kad sam tražio stan, čim sam rekao da sam iz Dinama, odmah su me ljudi bili voljni saslušati.
– Dinamo je 11 godina osvajao trofeje i onda ja došao i odmah sezona bez trofeja! –
Dobro sam raspoložen, duhovit, imam dobru komunikaciju sa svima, i starijim i mlađim igračima. Nekad čak pretjeram i dopustim mlađima da odu predaleko u toj zafrkanciji.
- Bilo je svakakvih komentara u Splitu kad sam došao u Dinamo, ali najvažnije mi je da je obitelj uz mene, ostalima se ne zamaram. A za RNK Split igrao sam 21 godinu, dolazio na ista vrata, istim ljudima, i želja mi je vratiti se u taj klub.
– Imao sam i ponudu Hajduka, ali u tom trenutku nisam je htio prihvatiti jer Lovre Kalinić trebao je tada otići u Aston Villu, i u tom slučaju bih došao. Ali kako se to nije ostvarilo (zbog radne dozvole, nap. a.), otišao sam sjeverno.
Složio se da moraš biti malo lud da postaneš golman.
– Ako sat 100 puta dnevno baciš, neće raditi. Isto tako ako nemaš dozu ludosti, ne možeš biti golman. Pa ja sam sebe više ozlijedio nego što su me drugi! Kad sam ljutit, ne iskaljujem se na druge, pukneš sebe u glavu, glavom u stativu.
U braku je s Ivanom, vjenčali su se nakon devet godina veze, a u emisiji Plavi kutak otkrio je recept za dugotrajnu vezu:
– Svađam se stalno sa ženom, to je formula, haha! Ne može sve biti idealno. Temperamentni smo oboje, posvađamo se za dobro jutro. To je meni baš slatko... A volio bih imati 4, 5, 6 djece.
No, kako to često biva u tim neobičnim nogometnim pričama, i njega je život mogao odvesti u drugom smjeru.
– Najprije sam se kao dječak počeo baviti tekvondoom. Išlo mi je dobro pa sam trebao ići na neko natjecanje, ali nisam imao kimono! Nismo baš imali novca za to i tako sam odustao i otišao u RNK Split trenirati nogomet. Ali u svakom bih sportu bio uspješan. A dok sam sa Splitom, baš na prijelazu u seniore, igrao u 4. ligi, to je bio teški amaterizam, pa sam se zaposlio u Krašu, u skladištu slagao čokolade, palete... i skupio sam godinu i pol staža. U međuvremenu su klub preuzela braća Žužul pa sam se u 3. ligi morao odlučiti ''tamo ili vamo''. Ali bio sam dobar radnik, brz, točan.
– Uvijek sam borac, fajter, nemam nikoga iza sebe da me gura. I s 30 godina došao sam na viši nivo, u top klub. Da sam imao ovakve uvjete, napravio bih veću karijeru. Ali primjer sam da se može i tako uspjeti.
Priznao je i da nije baš živio sportski. Ali, ne zbog noćnih klubova i alkohola...
– U školi sam praktički cijelo vrijeme bio vrlo dobar, završio sam Ekonomsku birotehničku školu. Iako danas ne znam ni žalbu sastaviti! A nikome ne bih priznao da je pošteniji od mene, u životu nisam ukrao ni žvakaću gumu.
Svoje "bisere" često objavljuje na društvenim mrežama.
"Može li se netko pohvaliti da je osvojio 4. HNL, 3. HNL, 2. HNL i 1. HNL? Ja mogu."
Jednu prvenstvenu titulu proslavio je fotografirajući se gol s peharom u svlačionici. Fotografiju je ubrzo obrisao, ali internet sve pamti, a on kaže:
- To je bio trenutak slabosti. Izbrisao sam tu sliku, to mi je najveća sramota u karijeri. Krivo mi je što si me podsjetio na to sada - nasmijao se Zagorac.