Kada smo točno na praznik rada, 1. svibnja, razgovarali na trgu ispred Importanne galerije u Zagrebu Slaven Bilić djelovao je kao čovjek koji je već odlučio s kojim snagama ide na Irsku. Tada je prva postava Hrvatske bila: Pletikosa – Vida, Ćorluka, Lovren, Strinić – Srna, Dujmović, Modrić, Kranjčar – Mandžukić, Olić. Bilić tada nije znao stvarnu težinu ozljede Dejana Lovrena, oporavak Nike Kranjčara išao je svojim tijekom, a Ivica Olić je i tog 1. svibnja bio pomalo sporan jer je Nikica Jelavić goropadno gospodario Premiershipom i nametao se kao igrač koji mora biti u prvih jedanaest.
Tri tjedna kasnije, neke su se stvari promijenile, ali je okosnica ostala ista.
Lovren je i dalje upitan, Bilić još nema pravi uvid u njegovo stanje i kako trenutačno stoje stvari, Lyonov stoper, ako i ode na EP, neće biti spreman za Irce. A ta je utakmica označena ključnom za Hrvatsku. Pobjeda nas nosi u visine, optimizam će dosegnuti nebo, a svaki drugi rezultat bacit će naciju u očaj i depresiju. Lovren bi u najboljoj varijanti mogao početi trenirati na austrijskom dijelu priprema, iza njega će biti mjesec dana stanke i teško je vjerovati da može biti optimalan za Irce. I Niko Kranjčar, a to je i sam najavio, pao je u drugi plan. Duga stanka zbog ozljede koljena, pa pripreme za pripremama, zadnju utakmicu igrao je 21. ožujka... Olić je načet, gotovo uništen gubitkom Lige prvaka, promašenim jedanaestercem, priključit će se tek u Austriji, a Jelavić zaista djeluje suvereno.
>> Kakve su Bilićeve taktičke zamisli čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista u srijedu <<
U kvalifikacijskim utakmicama kada smo igrali loše, falil je Olićev pritisak na golmana i suparničku obranu. To je bilo neophodno i onda je agresiju nadoknađivao ulazak Dujmovića i tak smo dobili Gruziju kad je bilo najpotrebnije. Ola je bil ozleđen. To će faliti i na EURU.