Ima ponešto i mitologije u famoznoj neodigranoj utakmici Dinamo – Crvena zvezda 13. svibnja 1990. godine u Maksimiru.
Naravno da je neustrašivi Bobanov nasrtaj na policajca, taj žustar i spontan odgovor na milicijsku brutalnost prema navijačima, nosio u sebi dašak simbolike, kao čin revolta i otpora tadašnjem režimu, no u mitove spada teza da je toga dana u Maksimiru tamnica naroda Jugoslavija bila zauvijek ugušena.
>>> 30. godišnjica nikad odigrane utakmice Dinama i Crvene zvezde
I u političkom i u sportskom smislu ona je i te kako još postojala.
Evo, na primjer, što se, kronološkim redoslijedom, nakon 13. svibnja 1990. odvijalo na nogometnoj pozornici tadašnje države.
Devetorica Hrvata na SP-u
– Na Svjetskom prvenstvu u Italiji, mjesec dana nakon burnih maksimirskih zbivanja, na popisu izbornika reprezentacije Jugoslavije Ivice Osima bila su čak devetorica Hrvata: Tomislav Ivković, Davor Jozić (Hrvat iz BiH), Zoran Vulić, Zlatko Vujović, Alen Bokšić, Robert Prosinečki, Robert Jarni, Davor Šuker, Andrej Panadić.
– U sezoni 1990./1991. u Prvoj saveznoj ligi nastupala su četiri hrvatska kluba: Dinamo (2. mjesto), Hajduk (6.), Osijek (9.), Rijeka (15.). U Drugoj ligi – zapad nastupali su dubrovački GOŠK Jug, vinkovački Dinamo (današnja Cibalia), Šibenik i Zagreb.
– Crvena zvezda je godinu nakon eskalacije navijačkog nasilja u Zagrebu još jednom gostovala u Maksimiru i pobijeđena je s 3:2 (18. svibnja 1991.). U jesenskom dijelu prvenstva u Beogradu 19. studenoga 1990. bilo je 3:1 za Crvenu zvezdu.
– Dinamo i Crvena zvezda su 3. veljače 1991. godine igrali i prijateljsku utakmicu na Mostarskom turniru. U njoj je nastupio Zvonimir Boban, a C. zvezda pobijedila je 1:0 pogotkom Jugovića.
– Hrvatski nogometaši nastavili su nastupati za reprezentaciju Jugoslavije i nakon SP-a 1990. godine. Osim spomenutih sa SP-a, nacionalnoj momčadi priključio se i Zvonimir Boban pa je nastupio četiri puta: u utakmicama s Austrijom u Beogradu (31. listopada 1990.), s Danskom u Kopenhagenu (14. studenoga 1990.), s Turskom u Izmiru (27. veljače 1991.), te s Ovčjim Otocima u Beogradu (16. svibnja 1991.), kada je dao i gol. Ukupno ima sedam nastupa za A reprezentaciju.
Torcida zapalila zastavu
– Na dan kada je hrvatska nogometna reprezentacija igrala svoju prvu utakmicu, 17. listopada 1990. sa SAD-om u Zagrebu, Zvonimir Boban (zajedno s Panadićem, Jarnijem, Prosinečkim i Bokšićem) nastupio je za mladu reprezentaciju Jugoslavije u Simferopolju, u uzvratnoj utakmici finala EP-a do 21 godine protiv SSSR-a. Bilo je to devet dana nakon što je Hrvatska proglasila neovisnost.
Govorimo li pak o simboličkom kraju SFR Jugoslavije iz navijačkoga rakursa, ništa manje značenje od juriša golorukih BBB-a na miliciju u Maksimiru nema upad Torcide na poljudski travnjak 26. rujna 1990. i prekid utakmice Hajduk – Partizan u 73. minuti.
Tom su prilikom torcidaši napravili “nezapamćeni skandal” zapalivši jugoslavensku zastavu, zapjevali bivšoj državi “A sad adio”, a nakon što su zapaljenu zastavu podigli na jarbol, skandirali su “Hrvatska, Hrvatska”.
Iako je Jugoslavija 1990. godine još davala znakove života, jasno je bilo svima da je osuđena na propast. Tu povijesnu presudu potpisali su i prvi počeli provoditi – navijači.
To je bila Torcida prije nego sto ju je preuzeo Ostoja Rankovic zajedno sa dilersko orjunaskim elementima ,nakon toga su crtali svastike , bacali baklje (da izbace Hrvatsku) , napadali izbornika Kovaca , napadali Hrgovica (sina poginulog branitelja) , Janicu Kostelic ,a da smiju mozda bi i Hrvatsku zastavu zapalili ,onda bi ih prava Torcida razotkrila i polupala