Od 12 sati u zagrebačkom hotelu Westin održana je komemoracija za nezaboravnog nogometaša i trenera Zlatka Cicu Kranjčara.
Od oca se oprostio Niko Kranjčar, nekadašnji igrač Dinama i hrvatske reprezentacije. Nešto prije podne pristigao je crni kombi iz kojega su izašli Cicina voljena supruga Elvira, kći Lana i sin Niko. Iako su mislili kako trebaju doći na bočni ulaz kako bi privukli što manje pažnje, zaštitari su ih uputili na glavni. Na to je Niko, unatoč podočnjacima od suza, u duhu svoga uvijek nasmijanoga oca dobacio: "Eto, taman da se prošećemo malo!"
Niko je na komemoraciju stigao u posebnoj, plavoj majici na kojoj je pisalo: "Ponosan sam kaj sam purger."
– Baš si odlučio otići gore na dan kad su se otvorile terase kafića. Bio si im pojam gospoštine i dobri duh ovog grada. Ostat ćeš još to jako dugo, dugo.
– Gledam curicu kako prilazi lampionima i tvojoj slici. Pita tatu tko je bio ovaj striček. I tata krene. Bio si maskota i ljubimac svih Zagrepčana i Zagrepčanki i svih ljudi koji su iskonski voljeli naš Dinamo.
– Meni si bio tata i često si znao govoriti da je mene odgojila mama. Ali, nije to tako, znaš? Učio si me da volim nogomet, da volim svoje i poštivam tuđe, kako je biti purger i Hrvat. Ali najveća životna lekcija koju sam naučio jest to da je svakom čovjeku važno dati vrijeme, pomoć i osmijeh.
– Vodeći me na druženja pokazao mi je što znači biti nekome prijatelj. Ne bumo se lagali, pokazao si i kako se provesti. I živjeti, Cicek moj. U trenutku, živjeti tu i sad.
– Ne bum sad prepričaval tvoje anegdote koje sam slušao. Ne bum ti rekel koliko boli da više nisi tu za zemlji i koliko mi fališ. Hvala ti na podršci i ljubavi u mojim najtežim trenucima. Nisi otišao jer si u svima nama previše ostao. Cicek, volim te i volimo te. Od sveg ti srca hvala. Tvoj sin – rekao je Niko kroz jecaje.
Niko je završio riječima: "Cicek, you did it your way. Volim te, volimo te!" i poljupcem prema svojem ocu.
Zbog strogih epidemioloških mjera komemoraciji je moglo nazočiti najviše 100 ljudi.
Zlatko Cico Kranjčar počivat će na zagrebačkom Mirogoju, u Aleji velikana, uz legendarni Dinamov dvojac iz generacije 1967. – Slavena Zambatu i Krasnodara Roru, koji su preminuli krajem prošle godine.
Na samom ukopu neće biti govora, ali Cico će na vječni počinak biti ispraćen uz najdraže mu zagrebačke popevke.
Jako dirljiv govor Nike, tako lijepo i tako emotivno. Cico legendo, jako si nas rastužio preranim odlaskom. Zaigraj sad jednu na nebeskim livadama sa ekipom..