Danas u 12 sati održala se komemoracija u hotelu Westin, a u 15 sati posljednji je ispraćaj Zlatka Cice Kranjčara na Mirogoju.
Pogledajte komemoraciju Zlatku Kranjčaru! >>>>>>
Tijek komemoracije:
12:50 – Završena je komemoracija Cici Kranjčaru koju je sin Niko Kranjčar završio riječima: – Cicek, you did it your way. Volim te, volimo te! – i poljupcem prema svojem ocu.
12:48 – Bio si mi idol, bio si dobri duh i to ćeš još dugo ostati. Govorio si da je mene odgojila mama, ali nije ti to, moj Cicek, baš tak. Vodio si me na treninge u Rapid, dozvolio si mi da se zaljubim u nogomet. Pustio si me da se sam borim. Primjerom si me naučio da volim svoje i cijenim pripadnost, naučio si me kako biti purger i kako biti Hrvat. Najveća lekcija koju sam od tebe naučio jest da smo na ovom svijetu svi jednaki. Svakome treba dati makar osmijeh, to nas ništa ne košta. I tata, ti nisi otišao, ti ćeš s nama uvijek ostati – poslao je ocu Zlatko poruku Niko.
12:46 – E, moj Cicek. Znam da me sad gledaš gore u nekoj nebeskoj Karaki. I da se smiješ jer si me uspio izvući na pozornicu. Znam da se smiješ, znam da znaš – započeo je sin Niko Kranjčar i nastavio s najemotivnijim govorom večeri. Govoru svojem ocu.
12:40 – Naš Cico bio je dio tima kao igrač i kao trener, izbornik i kao jedna specifična figura ne samo u nogometnim nego i u drugim radnim aktivnostima. Vratio bih se na početak na Ferenčicu kad je u jednoj obitelji rođen sin imenom Zlatko, kasnije od milja prozvan Cico. Imao sam sreću živjeti u blizinu njihove kuće i škole koju je pohađao, a interesantno je da je tamo bilo jedno malo nogometno igralište, a moj je balkon bio okrenut prema tom igralištu. Već sam tada bio trener u Dinamu i nije tu trebalo biti izuzetno iskusan jer se vidjelo da se jedan dečkić ističe, a bilo je evidentno da za taj uzrast zna sve o nogometu. Brzo smo ga usmjerili prema Dinamu, a on je počeo s treninzima s oko 9 godina. Cico je od svojih dana u pionirima, kasnije kadetima i juniorima imao specifične nogometne izražaje i svoju nogometnu publiku koja ga je pratila. Spomenuo bih 1972. godinu kad je trener u Dinamu bio Stjepan Bobek, a on je bio među najboljim nogometašima i bio je neprikosnoveni autoritet kao igrač i trener. Nakon treninga bila je tema – daroviti igrači, a on je rekao: "Znate ljudi, mi 'velike zvijezde' nismo skloni jedan drugoga hvaliti, pogotovo ne javno. Ljudi, za mene su govorili da sam supertalent, ali vjerujte mi, Cico Kranjčar je veći talent nego ja." Cico je odigrao puno utakmica, a podsjetio bih na utakmicu Real – Dinamo u Madridu, gdje je dao gol, a nadavao se golova svugdje gdje je igrao - rekao je, između ostalog, glavni tajnik HNS-a Zorislav Srebrić.
12:25 – Svi žale za Cicom, za ovim fenomenom. I svi Hrvati, i u Crnoj Gori, BiH, Srbiji. Sa svojom čestitošću uvijek je ostao dostojanstven i veličanstven. Sjećam se, kad sam trenirao Cicu, dovodio je malog Niku sa sobom na trening i pitao sam ga: "Cico, hoću li i ovog malog trenirati?" I trenirao sam ga i bio je odličan igrač, ali Niko, nisi uspio dosegnuti razinu svojeg tate. Živjet ćeš Cico koliko će i Dinamo živjeti, a Dinamo živi vječno – rekao je Ćiro Blažević na rubu suza.
12:22 – Jako me rastužila smrt Cice. On je bio veliki igrač i veliki trener. Sjećam ga se, a kako ga se ne bih sjećao. Duboko sam uvjeren da bez njega nikad ne bismo uspjeli razveseliti hrvatski puk. Danas tvrdim da bismo vrlo teško osvojili prvenstvo da nije bilo Cice i njegovih golova. Kada Zeko plače, kada Mlinka plače, i ja plačem. Dovoljno sam star da sam izgubio sve svoje najmilije, ali smrt našeg Cice me pogodila kao da sam, ne dao Bog, izgubio svog sina – rekao je Miroslav Ćiro Blažević.
12:19 – Sve nas je iznenadila i rastužila smrt našeg Zlatka Kranjčara. Plava obitelj Dinama izgubila je još jednog velikog člana. Zlatko je odigrao 556 utakmica za Dinamo i imao impresivnu bilancu i s trenerskim i igračkim trofejima. Zlatku Kranjčaru pripada posebno mjesto. Bio je vrlo omiljen od svih poklonika nogometa i kao igrač i kao čovjek. Zlatko je volio Dinamo, čemu sam i sam svjedočio – između ostalog rekao je predsjednik Dinama Mirko Barišić.
12:16 – U onoj gadnoj 2020. napustili su nas Zambi i Krasi, a da Bog na svojim nebeskim livadama slaže strašnu momčad, doznali smo prije nekoliko dana – jedan je od citata iz videa.
12:10 – Nakon uvodnog govora u tijeku je puštanje biografskog mementa, videa o Zlatku Kranjčaru.
12:07 – Počela je komemoracija. Na početku uvodnu riječ daje Ivica Blažičko. Priča o Cicinu životu i odrastanju uz knedlu u grlu i suze u očima. Svima je danas teško pričati.
12:03 – Pred mikrofon je izašao Ivica Blažičko koji je najavio da se čeka dolazak Cicina brata.
12:00 – Čeka se početak komemoracije. Okupili su se prisutni, od obitelji do bivših Dinamovih nogometaša, preko ostalih Kranjčarevih prijatelja.
Na svečanoj komemoraciji u zagrebačkom hotelu Westin govorili su Zorislav Srebrić, Miroslav Ćiro Blažević, Mirko Barišić i Niko Kranjčar, a komemoraciju je vodio Ivica Blažičko.
Zlatko Cico Kranjčar počivat će na zagrebačkom Mirogoju, u Aleji velikana, uz legendarni Dinamov dvojac iz generacije 1967. – Slavena Zambatu i Krasnodara Roru, koji su preminuli krajem prošle godine.
Na samom ukopu neće biti govora, ali Cico će na vječni počinak biti ispraćen uz najdraže mu zagrebačke popevke.
Uvijek ćeš živjeti u našim srcima, plavi dječače.