Od ove do sljedeće nedjelje u meksičkoj Guadalajari održat će se Svjetsko prvenstvo u tekvondou na koje je otputovala 18-člana hrvatska ekspedicija. Četrnaest sportaša (osam tekvondašica i šest tekvondaša) i četiri trenera – Laura, Mesarov, Novak te izbornik Toni Tomas.
A s njim smo porazgovarali prije puta u Meksiko te je izrazio zabrinutost zbog stanja u kojem su otputovale perjanice. Zapravo, jedna je uzdanica čak morala ostati kod kuće.
– Toniju Kanaetu puknula je potkoljenica pa je završio na operaciji. Matea Jelić nikako da pronađe svoju najbolju formu, a žalila se i na kolateralni ligament, a Bruna Vuletić zbog istegnuća prepona nije trenirala pet dana. Dakle, prilično smo desetkovani, barem kada su u pitanju naše prve violine pa će odgovornost morati preuzeti neki drugi...
Ne zadovoljava me medalja
Doduše, ovo prvenstvo za mnoge će biti neka vrsta usputne stanice jer je u pitanju nadoknada SP-a koji se trebao održati u Kini prošle godine, a sljedeći je na rasporedu već u svibnju sljedeće godine.
– Naše najbolje tekvondaše već sada gledamo u kontekstu kvalificiranja za OI u Parizu. A Kanaet to neće stići učiniti kroz rang-listu pa će se morati pokušati kvalificirati kroz kvalifikacijske turnire od kojih je prvi za 15, a drugi za 19 mjeseci.
Među 14 izabranih dosta je debitanata na svjetskim prvenstvima, a među njima su i blizanke Duvančić, Bruna i Ivana.
– Bez obzira na to što smo mi pojedinačni sport, i kod nas je važno da netko povuče jer se onda i ostali osjećaju bolje. A s obzirom na to da nam jedne od glavnih violina, Kanaeta, nema, a da Jelić nije u najboljoj formi, nadamo se da će netko drugi povući.
Hoće li ovo natjecanje za neke od tih klinaca biti test spremnosti za olimpijsku priču?
– Hoće, dakako, s time da im na ovom Prvenstvu, u tom kontekstu, nije o glavu. Ovo Svjetsko prvenstvo trebalo se održati u Kini prošle godine, ali nije se održalo zbog pandemije koronavirusa pa se u Meksiku nadoknađuje. Onaj redovni SP je u svibnju 2023. u Azerbajdžanu i tamo će biti jesi ili nisi. Recimo, ja računam na kategoriju do 49 kilograma jer Lena Stojković je dvaput bila seniorska prvakinja Europe i ona je šesta na rang-listi, a Bruna Duvančić je već 14. iako je bodove počela skupljati tek ove godine. Šapina je drugi, a Matea Jelić je treća, no nju čekamo da proigra. Mladi teškaš Paško Božić je 25., no on raste. Ima 206 centimetara i 110 kilograma i nedavno je pobijedio Kubanca koji je bio treći na Olimpijskim igrama, a na svom prvom seniorskom Europskom prvenstvu nadjačao je Makedonca, osvajača olimpijskog srebra u Tokiju.
A računa Tomas najozbiljnije i na rekonvalescente. Već spomenutog Kanaeta, ali i na Doris Pole.
– Doris će se oporaviti od operacije prednjeg križnog ligamenta i počet će se natjecati poslije Nove godine. A tada sa seniorskom tekvondoom kreće i mala Nika Karabatić koja je napunila 16 godina prije mjesec dana. Nadam se da će se i Matea mentalno vratiti. Fizički je ona tu, sjajno radi, no mentalno je zasad vani.
Osim Mateine sportske forme, izbornika muče i neka logistička pitanja.
– Mi moramo stvoriti sustav koji će sve te naše najbolje sportaše držati na okupu. Ne smije se sustav oslanjati na zanos i fanatizam jer ti sportaši dobro funkcioniraju dok žive s roditeljima, no čim se pojave troškovi života i stanovanja, onda onih 10 tisuća kuna nije dovoljno. Pa britanski tekvondo savez ima 28 zaposlenih, a jedna Španjolska ima tri nacionalna centra, a imaju ih i Francuska, Njemačka, Turska, Velika Britanija Rusija, Grčka, SAD, Brazil, Tajland, Tajvan, Kina, Iran... a mi nemamo nijedan.
Koliko god Tomas bio neraspoložen, mi smo dojma da će i iz Guadalajare biti radosnih vijesti.
– Mene ne zadovoljava medalja, ja priželjkujem da imamo što bolju infrastrukturu. Ne bih volio da nam se dogodi, recimo, što i u atletici sa ženskim skokom u vis. Blanka je osvajala medalje, no iz toga nije proizašao sustav koji bi nam donio stotine curica koje skaču u vis. Malo je za takvo što sluha, sve je to na zanos. Mi bismo htjeli biti najbolji uz minimalna ulaganja, a cijenu uspjeha moraš platiti.
Za vas su sportaši heroji
Nažalost, u hrvatskom je sportu premalo sustavnosti.
– Velika zahvala ide vama medijima jer za vas su sportaši heroji i to je njima veća motivacija nego onih 10 tisuća kuna što skupe mjesečno. Uvijek se kod nas nađe neki talent i onda vi napišete kako se nešto napravilo ni iz čega i to im bude motiv. Treba pronaći motivacijsku formulu čija se jednadžba stalno mijenja, drugačija je nego prije pet godina. Mi u Marjanu smo organizirani kao profesionalci, no ostali klubovi kao da su izgubili interes, ne žele nam konkurirati, ne upuštaju se u okršaj s nama, a to nije dobro. Rade s kadetima i juniorima, a sa seniorima slabo i dugoročno će to biti problem – zabrinut je izbornik.
>> Sin predsjednika Milanovića veliki je talent: Ima 18 godina i 104 kg, prešao je u najtežu kategoriju!