Sjećate li se kada je hrvatska nogometna reprezentacija posljednji put nastupila u Maksimiru u službenoj utakmici? Davno, još u ožujku prošle godine, protiv Azerbajdžana, i iščupala pobjedu 2:1.
Što se u međuvremenu u proteklih godinu i pol dogodilo u reprezentaciji i s reprezentacijom? Primjerice, Bruno Petković postao je stožerni, prvi i nedodirljivi napadač vatrenih.
Zatim, reprezentacija se napokon vratila u Split i u spektaklu svladala Mađarsku 3:0. Nedugo nakon toga Hrvatska je osigurala plasman na svoje šesto Europsko prvenstvo. Kao nagradu za taj pothvat, izbornik Dalić dobio je novi ugovor, do Svjetskog prvenstva 2022. u Kataru. I, ne tako davno, reprezentaciju je uzdrmao, ali ne i poljuljao ničim izazvani oproštaj Ivana Rakitića.
A znate li kada će Hrvatska sljedeći put nastupiti u Maksimiru? U studenome neće sigurno, jer gostuje kod Turaka u Istanbulu i kod Šveđana u Solni, a Portugalce dočekuje u Splitu. A dalje? To ne zna nitko; niti s kim će, niti gdje će igrati u pripremama za Euro 2021., ni u kvalifikacijama za SP 2022. Kada malo bolje razmislimo, možda su našoj Zlatnoj lopti Luki Modriću ove nedjelje sa Šveđanima i u srijedu s Francuzima ovo posljednji plesovi na rasklimanoj maksimirskoj pozornici...
Izbornik Zlatko Dalić nakon rujanskih poraza izjavio je kako će reprezentaciji ‘vratiti zajedništvo i kult’ nagrižene krahovima u Portu i Parizu. Istina, na tom putu izborniku se dogodio oproštaj jednoga od najboljih igrača u naponu snage, što sigurno nije korak k učvršćivanju kulta, no baš kad je sumnja u stabilnost, moć i snagu vatrenih bila na vrhuncu, odjednom se dogodila pobjeda u St. Gallenu.
Pobjeda kao antipod Rakitićevoj ‘najtežoj odluci u životu’ i golemoj sjeni skepticizma nadvijenom nad Dalićevim znanjem i autoritetom.
Kult je, dakle, preživio, i kulta će uvijek biti, sve dok se oko njega i dalje okuplja sve najbolje što hrvatski nogomet ima.
Taj neoskvrnuti kult i dalje u reprezentaciji drži Luku Modrića, genijalca i lidera koji ni u 36. godini ne pokazuje nijedan simptom odumiranja privrženosti momčadi koja ga proslavila i lansirala u orbitu. Taj kult učinio je na popularizaciji sporta, nogometa i nogometaša više nego ijedan klub, uostalom, taj je kult na ulice Zagreba jednom izveo pola milijuna ljudi. I taj kult ima više pristaša i simpatizera nego svi klubovi zajedno.
Ipak, zbog Luke, pa i svih njegovih suigrača, utakmica sa Švedskom naš je novi veliki finale i nova kušnja za Dalićev koncept kulta do kojega s pravom toliko drži.
Premda ona ne odlučuje o plasmanu na veliko natjecanje i ne nosi ogroman novac, premda ona ne određuje sudbinu izbornika, niti je presudna za status nekih igrača, ona će ipak oslikati stanje unutar prema vatrenim.
A oni su, u kakvoj god formi bili, ne zaboravimo to - još uvijek svjetski doprvaci, brendirani kao svjetska nogometna vopće, s obzirom na vanjštinu i stanje maksimirskih kulisa.
– Sigurno da je ljepše igrati pred navijačima jer mislim da nogomet bez njih nema smisla. Sad će ih biti, ali najavljuje se kiša i to će biti problem jer igramo na stadionu kakvom igramo. Žao mi je što i dalje nismo to riješili i što nemamo uvjete da normalno igramo. To je peh, ali treba nam podrška navijača – zaključio je izbornik, koji je uoči Švedske ostao bez igrača koji je ove jeseni u najboljoj formi, ozlijeđenoga Kramarića.
To nije "naš" stadion. To je ruglo Zagreba i potrošenih novaca naših građana koje je Milan Bandić potrošio na nevidljive sanacije u vrijednosti dva nova stadiona.