Prevelika se halabuka podigla oko sisačkog biskupa mons. Vlade Košića, tj. njegova pisma premijeru u kojemu ga kritizira zbog koaliranja s HNS-om. Hajku su zanimljivo, predvodili su oni koji se u javnosti najčešće zalažu za slobodu govora. A da bude još apsurdnije, branili su od “podivljalog” biskupa premijera s čijom se politikom i strankom, inače, ama baš nimalo ne slažu. Totalni debakl! No, kako i zašto? Prije svega, jer se jednom biskupu oduzima svako pravo na iznošenje mišljenja. I to njegovog osobnog, jer je mons. Košić svoje stavove iznio na svome privatnom Facebook profilu, ne predstavljajući pritom ni HBK ni Katoličku crkvu, nego sama sebe.
Kako to njegovo predstavljanje može izgledati u nečijim očima, o tom po tom, ali mu ga nitko ne smije uskratiti. Osobito ne kada koristi društvene mreže, čija bi otvorenost svima trebala jamčiti ravnopravnost. S druge strane, biskup Košić svjesno je koristio upravo društvenu mrežu za prezentaciju svoga stava, jer je procijenio da mu za takvu prezentaciju pogoduju i političke i unutarcrkvene okolnosti. Oni koji ga prate primijetit će da se na sličan način dugo nije oglašavao.
Poruka pak, koju je htio podijeliti s javnosti, nimalo nije sablažnjiva, jer je cijela nacija uživo danima promatrala političko-trgovačku trakavicu između HDZ-a i HNS-a, koja je okončana samo političarima razumljivim oksimoronom, koji je moguće da ne služi ni spasu nacije ni države ni gospodarstva, nego isključivo njihovih vlastitih političkih karijera. O tome je Košić pisao.
Zapravo, bilo koji biskup sa svoje pozicije ima vrlo uzak manevarski prostor ako želi nešto reći o društvenim prilikama, a na to je itekako pozvan po crkvenom poslanju. Naime, ako o politici govori s propovjedaonice, optužit će ga se da koristi ambon za politiziranje. Institucije kroz koje Crkva u Hrvatskoj progovara o politici, s druge strane, posve su zakržljale i nema ih u javnosti. Poput Centra za socijalni nauk ili Komisije HBK Iustitia et pax, kojoj je upravo biskup Košić bio na čelu do prije gotovo tri godine i koja se nakon njegova odlaska zavukla u mišju rupu i ništa ne zbori.
Na kraju, neke je vjernike pogodilo to što je mons. Košić napisao da su mu molitve Bogu za premijera neuslišane. Što samo govori o tome da biskupove molitve nisu ništa ni važnije ni jače od molitve, npr. neke bake. Tj. da su i biskup i baka jednaki u Crkvi. Ili čak da bakine molitve možda i više vrijede od biskupovih. Samo baka nema Fejsa da to svima objavi. No, biskupi ga imaju.
I to znatno više po svijetu nego kod nas. I progovaraju o aktualnim političkim temama. Poput kardinala Cupicha nedavno o Trumpovim izjavama o globalnom zatopljenju. Nikome zbog toga nije palo na um Cupicha razapeti u javnosti, a što su dežurni moralisti Košiću tako rado priuštili.
Dvostruki standard, Don Ivan Grubišić je umirovljen, zbog svojih političkih stajališta, Košić nije. Vlado Košić, Petrovu, doslovno naređuje s kime će koalirati. Košić je HDZ-ovac, što je njegovo legitimno pravo, ali dosadi, kada toliko otvoreno navija za njih i postigne kontraefekt - HDZ popuši izbore u Sisku hahahhPosebno je odvratno bilo, kada je naredio da se u njegovoj biskupiji, na satovima vjeronauka, mora prikazivati film Jasenovac-Istina. To je isto, kao da neki pravoslavni svećenik iz RS-a, naredi da djeca na satovima vjeronauka, moraju gledati neki film u kojem se negira genocid u Srebrenici("Srebrenica izdan grad"). Košićeva vjera je nacionalizam, a na katoličanstvo.