Subota 26. prosinca
Što sve može značiti sjedenje ravnatelja zavoda za javno zdravstvo na kutiji cjepiva
Capakovo sjedenje na kutiji cjepiva može značiti svašta, ali jedno je sigurno – on je svojoj stražnjici dao prvorazredno značenje, poistovjetio ju je s najvećom nadom u najvećoj nevolji u kojoj se našla nacija. Možda nije mislio ništa loše, ali je vrlo slikovito izrazio općenit odnos dužnosnika prema narodu i njegovim potrebama. Stražnjica u simbolici i izražajnosti Hrvata ima raznoliku uporabu. Kad se naša seoska žena (i ne samo ona) svađa, zna protivnici okrenuti leđa i pljuskati se po stražnjici govoreći: “Evo ti na! Evo ti na!” Proždrljivce koji se vole gostiti za tuđim stolovima zovu nabiguzičine. U mome selu postojala je priča o narodnom zboru koji su držali pobjednici na kraju Drugog svjetskog rata i na kojem je govornik isticao odricanje partizana koji će uvijek biti posljednji u redu kad se narodu bude što dijelilo. Netko ga je iz publike upitao: “Imaju li ti tvoji guzice?”, a on je, malo smeten, odgovorio: “Imaju, pa što?” Drznik je “dijalog” završio riječima: “Ma brate, onda lažeš!” Možda se i iz te “narodne pripovijetke” može pročitati poruka koju je ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo poslao fotografijom na kojoj mu je stražnjica na kutiji cjepiva.
Nedjelja 27. prosinca
Takvih poput Saše antića ima tri posto, a imaju i tri posto Thompsonove vrijednosti
Svojedobno Račan reče kako je rock-kultura, koju je Tenžera genijalno prozvao “rock-staljinizmom”, širila “dijapazon slobode unutar socijalizma”. Tada sam napisao kako su po zatvorima trunuli hrvatski rodoljubi (Veselica, Gotovac, Čičak, Budiša...) dok se Račan oduševljavao rockom i s drugovima vodio Hrvatsku u jednom od najcrnjih razdoblja njezine povijesti. Račanov rock “svirao” je u današnjoj HTV-ovoj emisiji “Nedjeljom u dva” u kojoj je pjevač Saša Antić izjavio: “Thompson je postao simbol nečega što ja ne mogu nikako probaviti”. Jedan drugi “lijevi” pjevač, Damir Urban, barem priznaje da na Thompsonove koncerte publika masovno hrli, da on “ima status neuhvatljiv za većinu nas”, da u Koprivničkim Bregima privuče “veći broj ljudi nego što mi privučemo u glavnom gradu Hrvatske”. Jedan je čitatelj Saši Antiću poručio: “Na sreću, u velikoj ste manjini. Ni 3% vas nema” (dodao bih – nemaju ni tri posto Thompsonove vrijednosti!). Pa kad Antića muči probavni zatvor zbog Thompsona, neće ga se osloboditi tako da ga pretvori u Staru Gradišku, što bi zacijelo uz pomoć sramotnoga HRT-a (JRT-a!), na kojem Thompsona nema ni za lijek, rado učinio.
Ponedjeljak 28. prosinca
Prerano smo se veselili ‘hrvatoljupcu’ Bidenu
Sve one koje je veselio izbor Bidena za predsjednika SAD-a jer je “sklon” Hrvatima, razočarat će tekst Darka Bekića u glasilu Geopolitika News o Danielu Serweru sa sveučilišta John Hopkins, koji je bio koordinator pregovora koji su doveli do Daytonskog sporazuma. On je bio među onima koji su Tuđmana nagovarali da se odrekne Herceg-Bosne kako se ne bi stvorila islamistička država u srcu Europe te da, uz Republiku Srpsku, pristane na entitet Federacija BiH koja je navodno poslije trebala ući u konfederalni odnos s Hrvatskom. Tuđman je to olako prihvatio, a znamo kako je ispalo – tragično za Hrvate! Serwer bi sada trebao voditi Bidenovu radnu skupinu za zapadni Balkan te nastaviti tradiciju američkih političara koji su se ustrajno zauzimali za jedinstvo BiH, ali samo jačanjem građanskog društva, a ne ravnopravnošću naroda i odgovarajućim teritorijalnim rješenjima. Prema Serweru, to bi zahtijevalo eliminiranje koncepta triju suverenih i konstitutivnih naroda i eliminiranje – HDZ-a BiH! Znamo li da je Biden bio protivnik “autoritarnog” Tuđmana i zagovornik “demokrata” Mesića, možemo zamisliti koliko bi skupa sa Serwerom usrećio Hrvate u BiH! Priprema li što hrvatska vlast protiv te pogibelji?
Utorak 29. prosinca
S titovom ostavštinom ni genitalije ne možeš pokriti
S ovom bilješkom zbog božićnog broja kasnim, ali moram reagirati. Bivši glavni urednik Večernjeg lista Branko Tuđen u intervjuu u ovom listu tvrdi kako je Tuđman na sastanak na Brijune bio pozvao šestero novinara – J. Ćurića, D. Ujević, O. Ramljak, A. Crnjaković, S. Čuića i mene – da bi spriječio naš pokušaj da ga u Večernjaku smijenimo. Dvostruka laž. Na sastanku “četveročlane bande”, kako su nas tada zvali neki mediji, nije bilo Ćurića i A. Crnjaković, a u razgovoru s predsjednikom Tuđena nitko nije ni spomenuo. Teško je Tuđenu vjerovati da je moralno uzorita i časna žena Vesna Škare-Ožbolt bila doušnica te mu prenijela da ga Tuđman “nije dao”, jer bi tko zloban mogao pomisliti da je tako i drugdje prenosila predsjednikove razgovore. Evo jednog detalja. Išlo se na kupanje na Vangu, ali ja nisam bio ponio kupaće gaće pa sam Tuđmana pitao je li možda ostala kakva zaliha Titovih gaća, ali je nije bilo pa se, za razliku od ostalih, nisam okupao. Šteta što za tu nezgodu s gaćama na mitskim Brijunima, simbolu neograničene moći krvavog diktatora, Tuđen nije znao, mogao ju je iskoristiti u svojim komičnim knjigama kao pojedinost iz ostavštine svoga ljubimca kojom ni genitalije ne možeš prekriti.
Srijeda 30. prosinca
‘Potresna’ molitva Bogu i svetom Emigdiju
Bogu i svetom Emigdiju, zašitniku od potresa, obratila se dogradonačelnica Petrinje Viktorija Kaleb nakon potresa koji su pogodili njezin grad i okolicu. U takvim prilikama, u iznenadnim nesrećama, narod se obraća Bogu, moli ga za spas, ali da netko iz politike to javno učini – u samostalnoj Hrvatskoj još nikad nismo doživjeli. Neki joj se mediji izruguju jer “već mjesecima putem Facebooka širi razne teorije o koronavirusu i cjepivu”, no u njezinu vapaju Bogu da “sačuva i zaštiti naš grad, domovinu i cijeli svijet od potresa i bilo koje druge nepogode”, u molitvi Bogu i svecu, i kad za potrese optužuje ljudske opačine, nema ništa što svaki kršćanin ne bi prihvatio. Piše: ”Svi vi koji nosom ‘parate oblake’, i od puste taštine (tašt = prazan) ne vidite i ne poštujete nikoga, vi koji gazite po leševima, vi koji ljudima namećete bremena vaših stranih trulih gospodara, znajte da ste ‘kao list što vjetar ga vije….’” Oni koji ljudima nameću bremena stranih gazda pretrgoše se sada u brizi za pogođena mjesta, no da su tako brižljivi u vođenju zemlje kojim su je učinili najsiromašnijom u EU, lakše bi se podnijeli i potresi poslije kojih, što se vidi u Zagrebu, o stradalima nema nikakve brige.
Četvrtak 31. prosinca
Ne ruše bandića zbog zagreba, nego zbog novca
Zbog čega bi Zagrepčani glasali za Tomislava Tomaševića ili nekog drugog kandidata ljevice na svibanjskim izborima za gradonačelnika i Skupštinu? Ili za nekoga kandidata desnice? Što im nude, kakav program imaju? To nitko ne zna, oni samo pričaju o tome kako su se razišli Možemo! i Radnička fronta, o tome trebaju li Možemo! i SDP na izbore zajedno, trebaju li ljevičari imati zajedničku listu i za gradonačelnika i za vijećnika, ili je bolje da idu u blokovima. Ako pak desnica želi spriječiti da u drugi krug izbora u okršaj s Bandićem uđe ljevičar, morala bi se ujediniti, no Most je, bez dogovora s ostalim strankama, istaknuo svoga kandidata za gradonačelnika Zvonimira Troskota, ne radi pobjede, nego da uzme određen broj vijećničkih mjesta u Skupštini i tako se ojača za budućnost. Dvojbeno je i hoće li HDZ imati jakog kandidata koji bi mogao pobijediti ili što slabijeg kako bi išao na ruku Bandiću. Kako funkcionira grad, kakva je njegova socijalna slika, kakvo je njegovo gospodarstvo i kakav bi, drukčiji, trebao biti, to nikoga ne zanima. Očito ih zanima samo 15-ak milijardi kuna gradskog proračuna i golema moć koju ima vlast u Zagrebu, zato hoće rušiti Bandića ili ga zadržati.
Petak 1. siječnja
Poslije ulaska u EU nismo ni na kakvu dobitku
Počela je 2021., godina poslije najgore godine u mirnodopskoj povijesti Hrvatske. Ukratko: koronavirus, slabljenje gospodarstva, gubitak radnih mjesta, golemo zaduživanje u inozemstvu, puno umrlih poznatih ličnosti... Ali ima nevolja koje su u tu godinu unesene i nastavit će se u ovoj i u idućima. Na upit o poduzetništvu poslije ulaska Hrvatske u EU, biznismen Alen Žepec reče da tada nismo imali strategiju industrijske politike, a nemamo je ni danas. I iste nevolje muče poduzetnike – nema jasne porezne politike, mnogo je nameta, propisi se često mijenjaju, nemamo jasnu sliku smjera za razdoblje od dvije, tri godine. U povodu sukoba Poljske i Mađarske s Europskom unijom, netko je ustvrdio da moćnim europskim zemljama smetaju uspjesi i suverenizam tih država, milije im je zaostajanje u gospodarstvu nerazvijenijih članica EU, jer su tako o njima ovisnije i kao kolonije u svemu podložne. Stoga stanjem u Hrvatskoj mogu biti iznimno zadovoljne – kod moćnika se zadužujemo, potičemo im poljoprivrednu i druge proizvodnje jer tako reći sve uvozimo te istodobno padamo na dno svih ljestvica Europske unije, osim na onima o iseljavanju, ovisnosti o nikotinu, drogama, alkoholu. Pa nazdravimo novoj čašama iz vinarije Plenković!
Capak - gadis mi se!