Subota 21. studenoga
Papa putuje u Beograd da čuje zahvalnost Srba?
Umro je patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej, sada je papi Franji otvoren put u Srbiju, pišu hrvatski mediji. Jako značajno! Južnoamerički ljevičar Bergoglio ići će u Beograd da čuje zahvalnost Srba što je zaustavio proglašenje svetim Alojzija Stepinca. U srbijanskoj metropoli trebali bi ga odvesti na liturgiju na kojoj bi se slavila dvojica četničkih koljača, Milorad Vukojičić Maca i Slobodan Šiljak koje je SPC prije petnaestak godina proglasio svetim. Vukojičić je dobio nadimak Maca jer je macolom ubijao ljude pod izlikom da treba čuvati metke, a “sveci” su ubili i majku poznatog srbijanskog glumca Miše Janketića koji je o tom zločinu često govorio u intervjuima. Unatoč svemu tome, papa je osnovao katoličko-pravoslavnu komisiju da raspravlja o hrvatskom kardinalu! A zacijelo bi u Beogradu još jednom Irineja nazvao “velikim patrijarhom”, kao što je još jednom bio učinio. Jedan naslov u povodu patrijarhove smrti u Dnevniku.hr govori sve. “Tko je bio patrijarh Irinej? Borio se protiv kanonizacije Stepinca, zalagao za Veliku Srbiju, a negirao je i genocid u Srebrenici”. Papa Franjo, sretan ti put u Beograd, u pohod Srpskoj pravoslavnoj crkvi – crkvi svetaca zločinaca.
Nedjelja 22. studenoga
Ivan Đikić nije među najboljima? Da ne povjeruješ!
Da Ivan Đikić nije među najboljima!? To je nemoguće! Pa premda popodne ne zna što je govorio ujutro, on sve zna! Nije epidemiolog, ali u znanju o epidemiji korone nema mu ravna. Kao molekularni biolog u opaki virus razumije se do molekularnih pojedinosti. Takav, odgaja naciju, pljuska kolege i Plenkovića, uzdiže znalce, uglavnom sebe, optužuje neznalice, zna što činiti, što će se dogoditi, koliko će ljudi umrijeti... Kao da je božanstvo, reći će tko je u njegovoj milosti, a tko ga je razočarao. Da bi se narod osjećao sigurnim, javlja se svaki dan i više ga je u medijima nego Severine, Maje Šuput i Nine Badrić zajedno. Ali zamislite poniženja! Nema ga u Vladinu Znanstvenom vijeću gdje je, kako na HTV-u kaže Vladin predstojnik Frka Petešić, bio u širem izboru, “ali trebalo je reducirati broj i sačuvali smo samo one najbolje”. Zacijelo mu je posebno nepodnošljivo što on nije među najboljima, a jest mrski mu Radman. S kojim je dugo bio u idiličnim odnosima dvaju genija, a onda su se posvadili i međusobno častili najvećim pogrdama te jedan drugoga optuživali da ruše “već mizerne stručne kriterije”. Genija ili mizeriju, što je Frka odabrao? Znanstveno je vijeće ionako luk i voda, pa – nema frke.
Ponedjeljak 23. studenoga
Plenković u društvu s Kennedyjem, Reaganom...
Plenković i mediji ističu kako se Vijeće za nacionalnu sigurnost složilo da je napad na Banske dvore imao “obilježje terorizma”. To je dobitak za premijera jer mu je odavno bilo stalo do takve ocjene i jer je prije Milanović govorio kako je riječ o “usamljenom napadaču”, što “s terorizmom nema veze”. Ako se terorizam definira kao “tajno djelovanje pojedinaca, nelegalnih organizacija kroz nezakonitu uporabu sile ili nasilja protiv osoba ili imovine kako bi se izvršio pritisak na Vladu, civilnu populaciju ili neki njihov segment, u cilju postizanja političkih ili društvenih ciljeva” (Wikipedija), teško je suludi čin poremećena čovjeka kojemu je “politički cilj” bilo samoubojstvo nazvati terorizmom. Znamo li i za tvrdnje iz vrha vlasti (ministar Banožić i drugi) da je cilj napada bio Andrej Plenković, eto objašnjenja – kad je već na gospodarskim i drugim ljestvicama EU Hrvatsku srozao do dna, slavoljubivom premijeru može biti utjeha da ga je atentat svrstao među svjetske veličine – Kennedyja, Reagana i druge žrtve političkog terora u svijetu.
Utorak 24. studenoga
Što sve znači spor EU s Poljskom i Mađarskom
Sumnjičavost prema Europskoj uniji išla je dotle da su je neki proglašavali kopijom Sovjetskog Saveza. Najnoviji događaji u EU kao da to potvrđuju. Poljska i Mađarska pobunile su se protiv odluke da se (golemi) novac za oporavak od epidemijske krize uskrati zemljama u kojima se ne poštuje “vladavina prava” te zaprijetile vetom na proračun EU. Ni u jednom dokumentu Unije nije definirana “vladavina prava” pa bi se o nepoćudnim zemljama sudovi donosili prema subjektivnim mišljenjima u vrhu EU. Kriv je onaj u koga politbiro ili centralni komitet iz Bruxellesa upre prstom! A kakva sve ta subjektivnost može biti, pokazuje nedavna izjava potpredsjednice Europskog parlamenta Katarine Barley. Ta je njemačka socijaldemokratkinja na jednom radiju optuživala vlade u Varšavi i Budimpešti uobičajenim rječnikom bruxelleskih birokrata, a na pitanje što bi trebalo učiniti odgovorila je da ih treba „financijski izgladnjeti“. Metoda dostojna Hitlera! Prema nekim mišljenjima europski centri moći ne podnose mađarski i poljski ekonomski napredak uz očuvanu nacionalnu samosvijest i suverenizam. Istočnu bi Europu i dalje rado gledali kao treći svijet “koji ovisi o milosti bogatih zapadnih prijestolnica”.
Srijeda 25. studenoga
Od Račana nijedna vlada nije obuzdavala uvoz
Plačljiviji bi rekli – sa suzama u očima pročitali smo poziv hrvatskih poljoprivrednih proizvođača preko Hrvatske poljoprivredne komore da se za Božić kupuje domaće. Jer je Bogu i Božiću za plakati kad taj apel čitamo nakon tolikih godina u kojima je Hrvatsku i njezinu poljoprivrednu proizvodnju pustošio uvozni lobi koji, od Račana do Plenkovića, nije obuzdavala nijedna vlada. I dok su sve te vlasti svoj glavni cilj i utočište vidjele u Europskoj uniji, pod zaštitom moćnih zemalja EU taj lobi je za njihov račun uništavao hrvatske proizvodnje, a od poljoprivrednih proizvoda uvozili smo manje-više sve, od mesa i mlijeka do jagoda i – slame! Ove se godine Ministarstvo poljoprivrede hvastalo sve većom “hrvatskom samodostatnosti u proizvodnji hrane”, a onda su stigli podaci kao i obično suprotni smohvalisavosti Banskih dvora – 2019. izvezli smo poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda za 2,2 milijarde eura, a uvezli za 3,5 milijardi, pa je deficit 1,3 milijarde eura – 24 posto veći nego godinu prije! Uvozom se Hrvati i hrane i truju jer se uvozi vrlo loša hrana te se jeftino prodaje. Naravno, ne jedu je Plenković, Jandroković, Bozanić, Tedeschi i slični nego hrvatska sirotinja.
Četvrtak 26. studenoga
Kako bi izgledao Vučićev posjet Hrvatskoj
Naslov kaže: “Stravično otkriće usred Srbije: Pronađeni leševi u masovnoj grobnici, Vučić o svemu šuti”. Prema priopćenju Ministarstva vanjskih poslova Kosova, odbija se zahtjev srbijanskog predsjednika i još nekih dužnosnika da posjete Kosovo jer je “u vrijeme kad se Kosovo suočava s ponovnim otvaranjem rana i velikog bola za nestalim osobama i otkrivanjem masovnih grobnica Albanaca” – uvredljiv. Ne šuti Vučić samo o grobnicama Albanaca nego i o nestalim Hrvatima, zacijelo i zato što je i sam sudjelovao u agresijama koje su iskopale masovne grobnice i izbrisale tragove osobama koje njihovi najbliži traže već desetljećima. Masovne su grobnice u savjesti sadašnje srbijanske vlasti, a vjerojatno ih ima još te će možda biti otkrivene u budućnosti tko zna koliko dalekoj, ili nikada. I što je najgore, ni Albanci ni Hrvati, unatoč nekim obećavajućim nagovještajima, ne mogu se puno nadati u rasvjetljavanje ratnih strahota jer iza te vlasti stoji većina Srbijanaca koja ju je izabrala i koja bi je, na žalost, ponovno mogla izabrati. Ako je Kosovo odbilo Vučićev posjet, zamišljam kako bi mogao izgledati njegov dolazak u Hrvatsku koju je jednom već bio posjetio – kao agresor.
Petak 27. studenoga
Je li strah od Trumpa hinjen ili iskren
Jesu li strahovi da bi američki predsjednik Trump mogao tko zna što učiniti kako bi spriječio prijenos vlasti na administraciju novog američkog predsjednika Joea Bidena – hinjeni, sračunati, zlobni ili iskreni? I dok Trump ne čini baš ništa nedemokratski te samo izražava sumnje u brojenje glasova i pokreće tužbe, strahovi se “pojačavaju” čak i nakon što je Američku upravu za opće poslove, koja je kao jedina mjerodavna Bidena proglasila pobjednikom, ovlastio da počne raditi s prijelaznim timom novog predsjednika. Učinio je dakle točno ono što je trebao učiniti, pokazao se korektnim, odgovornim i pravim američkim patriotom u poštivanju procedure, ali njegovim protivnicima ni to nije bilo dovoljno da ga prestanu blatiti i optuživati kao neprijatelja američke demokracije. Dao bih se zakleti da će prijenos vlasti u Americi proteći na uobičajen način te da neće biti nikakvih posljedica zbog kašnjenja, čega se tobože boji i sam Biden, što mu zacijelo ne služi na čast. On se baš nimalo nije potrudio da bar donekle ukloni sumnje u namjere svoga takmaca te je tako poticao histeriju, ali brzo ćemo vidjeti hoće li Trump pokazati da je to morao učiniti. Baš zbog – američke demokracije.
Flautajte ga, i papa i ti.