Charles i Camilla naše su proizvode kupili za Buckinghamsku palaču

Smokva je opet in. Nagradu za hrvatski proizvod godine nije dobila neka poznata tvrtka, tvornica koja proizvodi na veliko, koja ima puno zaposlenih, od portira do niza članova uprave, već – obrt Kali iz Medveje u vlasništvu obitelji Bistre i Vidović.

Dujam ih sadio prije 130 godina

– Smokve su iz vrta koji je prije 130 godina sadio naš pradjed Dujam... – kažu veselo Ante i Jelena, brat i sestra.

Njihov Kali – balzamni ocat od smokve dobio je ovih dana Zlatnu košaricu pretekavši tako konkurente u finalu, poput Kraševe Dorine ili Argetine veggie paštete. Nagradu za proizvod godine prijašnjih su godina dobivali Ožujsko pivo, Stari lisac, Badelov Korlat Supreme, Lino Lada, Argeta... redom velike tvrtke. Izbor su podržali nadležna ministarstva, Udruga poslodavaca, Gospodarska komora, pa čak i predsjednik RH.

– Smokva je, a tako govore stari ljudi, poput majke. Maslina je poput supruge, a loza poput ljubavnice. Jer, ako zapustiš maslinu ili lozu, kao i suprugu ili ljubavnicu, više ti se nikada neće vratiti, bit će tu tek ako se jako trudiš i paziš ih. A smokva, koliko je god zapuštao, uvijek će ti dati plodove, njoj se uvijek možeš vratiti, kao i majci – govori Ante Bistre.

VEZANI ČLANCI

Njihove proizvode Kali – povratak tradiciji jeli su čak i današnji kralj Charles i kraljica Camilla.

– Godinama izvozimo proizvode na strana tržišta, a kada smo bili u Londonu na Borough Marketu, njihovoj najstarijoj tržnici, predstavljali smo pekmez od smokve i tadašnji ga je princ Charles zainteresirano isprobavao pa je Camilla kupila nekoliko teglica i odnijela ih u Buckinghamsku palaču – govori Jelena Vidović.

Tko je sve brao smokve?

– Svi! I djed Krste, baka Zorica, nas dvoje, sin i kćer, zet Tomislav, ali i unuci Vito, Antonia i Noelle. Klinci su gotovo odrasli u polju smokava, znali su tresti masline i smokve još prije nego što su krenuli u školu – govore članovi obitelji Bistre i Vidović.

Pobjedu ste odnijeli unatoč velikim tvrtkama u konkurenciji, što to znači za male proizvođače?

– Nismo ni svjesni što predstavlja takvo priznanje, da smo prvi mali ljudi koji su uz velike industrije uspjeli doći do te titule. Imali smo sreće da u cijelom nizu malih proizvođača pokažemo put drugima, da se trud isplati. Znate, nije to baš lako, posao je to u polju od jutra do sutra. Ravnamo se onom benediktinskom "Ora et labora", moli i radi – govore u obitelji Bistre – Vidović.

Dida Krste dodaje:

– Eto, ja sam od jutra do maloprije pretakao ocat iz bačvi, danas sam prelio barem 2000 litara. A valja znati da je balzamični ocat koji je danas na tržištu, uostalom koji je i dobio nagradu, star 11 godina. Toliko je on odležavao u drvenim bačvama. Neki ga piju i kao stari konjak. Pomogao nam je itekako i profesor doktor Ibrahim Mujić, hrvatski autoritet za sva prehrambeno-tehnološka pitanja, sveučilišni profesor koji nas je sve ove godine prijateljski savjetovao i pokazivao nam dok smo stvarali sve naše delicije – govori dida Krste.

Zvali nas iz Saudijske Arabije

Njihove smokve jeli su i vlasnik Red Bulla Dietrich Mateschitz i slavni hollywoodski glumac Owen Wilson.

– U našoj konobi Kali u Medveji čest je gost bio Dietrich Mateschitz, kojega ni sami u prvih nekoliko dolazaka nismo prepoznali, sve dok jedne večeri, prije nešto više od deset godina, tu za stolom nije rekao: "Danas sam imao uspješan dan, kupio sam slavnog napadača Thierryja Henryja, iz Barcelone će prijeći u moj New York Red Bull." Sjećamo se kako je jeo lignje s blitvom bez češnjaka, ali i štrukle sa smokvom i tartufom. Pio je i malvaziju, bio je skroman čovjek... Uostalom, ta štrukla sa smokvom i tartufom spaja hrvatske regije na jednom tanjuru. A Wilsonu smo u svojoj konobi u Medveji kuhali danima kada je snimao tu na Kvarneru. Čak nam je i posvetu ostavio, da je ovo postala njegova kuća…

VEZANI ČLANCI

Gdje se proizvod godine Kali – balzamni ocat od smokve može kupiti, za one koji žele probati?

– Kad bi se pojavio u velikim trgovačkim lancima, izgubio bi kredibilitet, ekskluzivu koju danas ima u delikatesnim trgovinama. Ima ga u zračnim lukama, nacionalnim parkovima, po cijeloj obali, a konkretno u metropoli u tri dućana u Radićevoj te u jednom u Petrinjskoj ulici. Zvali su nas i iz Saudijske Arabije, da šaljemo 20 tisuća bočica, no tada smo još bili tek na počecima, javljaju se zbog octa i iz sultanata Bruneja, ali mi kao obitelj nemamo kapaciteta za tržište od 180 milijuna stanovnika jer to bi onda postala industrija. Želimo prirodan proizvod, vratiti se tradiciji. Smatramo da je, kad je o kvaliteti riječ, manje još uvijek – više. A gdje da se vratimo tradiciji, nego kući, na mjesto s kojeg su naši pradjedovi krenuli... Nekoć nije bilo kuće koja nije imala smokve i smokvenjake. Danas su postale – rijetkost. Ali, kod nas ih ima!