Vic tjedna - Gdje vode tvoje misli? - Na Karibe. A tvoje? - K janjetini!
UBOLO GA 25 PČELA
Trešnjevački plac (srpanj 2023.)
Primjećuju moji susjedi kako svaki dan, kao magare, teglim s placa. Pa kuham. Pa perem suđe. Pa...
Gledaju me i zadirkuju.
– Sused, dobiješ li ti ponekad menstruaciju?
Ne znaju oni kako je to kad ostaneš bez žene. Ne trpe samo emocije. Moraš sve sam.
I tad skužiš da ženama baš i nije lako. Sve to plus menga.
Krati, brate. Javi se unutarnji glas. Takozvana savjest.
Zgrabim ekovrećice i pravac na plac. Po Čakovečkoj juri na električnom romobilu Amar Bukvić. Vraća se s tržnice.
– Kupio sam filete lososa. Djeca ih vole.
VEZANI ČLANCI:
Mislim si – dobra ideja.
Kraj mene na biciklu se vozika glumica Jelena Miholjević.
– Bok, sused! – reče i produži.
Priču o njenoj zbirci pjesama ostavit ću za drugi put. Kad ne bude na dva kotača.
Odmah na početku placa je štand Ivana Čopa iz Rastoka. Njegovo ekološko voće i povrće kupuju samo znalci.
– Stalna mi je mušterija ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek – prišapnu mi.
Gledam batate, aroniju, blitvu, borovnice...
Ma treba se zdravo hraniti. Iako jedan moj prijatelj stalno provocira kumice.
– Kupit ću vaše voće i povrće samo ako je kancerogeno.
Kaže – na to se naviknuo.
U mesnici Cerovski na kraju tržnice ponovno s nožekima u ruci šefuje Robi Brezec.
– Čujem da su te spikale pčele?
– Jesu! Ko ti je rekel?
– Draško iz "Zvonca". Kaže da si dobro nadrapao.
– Klinci su igrali nogomet, a u golu je bil pčelinjak. Iskusan sam pčelar i lagano sam ga maknul. A onda sam se spotaknul i uznemiril pčele. Dalje vidiš i znaš.
– Koliko je bilo uboda?
– Ne buš veroval, 25 njih me ubolo.
Otekline su uglavnom prošle. A Robi je dao ostavku na funkciju predsjednika NK Bistra.
Sjetim se kako je glumicu Vidu Jerman piknula pčela koja je sletjela na zalogaj pizze. Skoro se ugušila. Injekcije. Tri dana hospitalizacije.
Moj stari prijatelj Željko Smolek, legenda kluba iz ulice pjesnika Kranjčevića, nije bio te sreće. Iz flaše je potegnul gutljaj pivice. Nutra se skrila pčela. Ili osa. I nije mu, nažalost, bilo spasa.
Idem dalje po placu. Ugledam na ribarnici veliku sabljarku. Hemingway nije živ. Da napiše "Starac i plac".
Iza vugleca eto mog prijatelja Štefa Adanića. Generala i glavnog šefa Janafa.
– Otkuda ti na mom placu?
– Navratim često iza podneva. Nego, reci ti meni zakaj nisi imal promociju knjige?
– Ima dana – uzvratim.
– Pa Vitez mi je rekel da bu ti dal dvoranu.
Obećah da ću se jednog dana promovirati. Bio bi red. Ako nigdje drugdje, a ono na Trešnjevačkom placu. Tu me znaju. Tu sam svoj na svom.
VEZANI ČLANCI:
GDJE JE POČETKOM 20. STOLJEĆA ŽIVJELO NAJVIŠE HRVATA U SVIJETU
Desiree, terasa Saloona (srpanj 2023.)
Google je zamijenio Lastana. Sjećate li se Modre laste i pisama dragom Lastanu? Odgovarao je na sva naša moguća i nemoguća pitanja.
Zašto Google i guglanje? Zato što nisam povjerovao generalu Miji Jeliću koji nam je u Desireeu održao sat povijesti.
Čovjek zna sve događaje od prapovijesti do danas. I sve godine. Od – do. I sve brojke.
Znate li u kojem je gradu početkom 20. stoljeća živjelo najviše Hrvata?
– U Zagrebu! – ispalimo uglas bivši nogometaš Zagreba Domagoj Verhas, poduzetnik Mijo Čulo i ja.
– Nemate pojma. Grad s najviše Hrvata na svijetu u to je doba bila Subotica.
Blijedo se pogledamo. Nevjerojatno. Nema Lastana. Ima Google. Pronalazim i čitam:
"Po popisu 1919. godine u Subotici je bilo 65.135 Hrvata. Subotica je bila grad s najviše Hrvata na svijetu. Puno više nego što je npr. imao Zagreb."
Sutradan na terasi Saloona, uz roštiljanu, testiram društvo. Nitko, naravno, nema pojma o Subotici. Dobar podatak na kojem će pasti "pametnjakovići" koji se buju kladili.
Hrvoju Klobučaru i Ivici Pucaru ražnjići kod Vlahe su zadnji zalogaji u Zagrebu.
– Uskoro s "Malim rajem" Histriona idemo na jadransku turneju.
Darko Janeš, uz gemišt, priča na mobilni s Goranom Milićem. O cijenama na moru. Mi zovemo Ivicu Zadru i Damira Strugara. Erupcija uspomena. I Grgić ispija zadnje škropece u Zagrebu.
– Pjevam ispred HNK "Milionera" pa nešto kratko snimam za "San snova" novu RTL-ovu seriju. A onda pravac Novalja. Malo kupanja, malo festivalskih obaveza.
Domaćin fešte Ćošo, po običaju, ispari.
– Dobit ću u Županji nagradu pa putujem – bilo je zadnje što nam reče.
A to znači da će biti razloga za novo slavlje. Cugu i papicu.
OD RUKOMETAŠICE DO KRČMARICE
Dnevnik s Opatovine (srpanj 2023.)
1. dan
– Trebaju mi dvije ulaznice za "Krčmaricu purgericu" – javim se u Histrione.
– Riješeno! – iznenadi me Ivan Goran Vitez, koji očito radi i na blagajni. Gigo je kao klinac glumio naslovnu rolu u meni najdražoj komediji Histriona "Dnevnik malog Perice". Sad piše dramske tekstove, režira predstave...
Polako ali sigurno nasljeđuje uju Zlatka. Vitez poslije Viteza.
Kažem mu kako smo Zlatko, Ivo Vuković i ja godinama, u gluho doba noći, krišom lijepili plakate. Na dozvoljenim i nedozvoljenim lokacijama. U Histrionima nekoliko zaposlenih ljudi radi apsolutno sve.
Redatelj "Krčmarice" Dražen Ferenčina, inače ravnatelj Gavelle, šapnu mi:
– U Histrionima trojica rade ono što kod nas u Gavelli radi 40 ljudi.
2. dan
Prva pretpremijera "Purgerice". – Predstava je sjajna, a Dea Presečki bajna. Ni jedan gledatelj nije otišao s tribina kad je počela padati kiša – priča mi Vlado Sviben, čovjek koji u pola stoljeća nije propustio ni jednu jedinu kazališnu predstavu.
Ni premijerne domjenke. Ako tko zna što valja, on zna.
3. dan
Druga pretpremijera. Mislio sam nakratko škicnuti. A klinci predvođeni Deom Presečki zalijepiše me za šamrlu do kraja priredbe. Tribine se tresu od smijeha. I aplauza na otvorenoj sceni.
Javim se nakon predstave Vitezu.
– Imaš bingo!
– K'o svakog ljeta – skromno, po običaju, uzvrati Zlatko.
4. dan
Premijera. U Kuli prije predstave družim se s Vitezom, Stjepanom Adanićem i njegovom suprugom Renatom. Štefu natočim Histrionček, a meni Vitez otvori čudesno vino s Pelješca. "Mara" od Mrgudića. Klizi, a 15,5% alkohola.
Papamo i bučnicu koju je spravila mamica glumca Denisa Bosaka. Bormeč ne znam je l' bolji štrudl ili on u smiješnoj ulozi bauštelca.
Dok traje premijera, brbljam s redateljem Ferenčinom i Petrom Mrduljaš, koja je osvježila Goldonija. Vraga osvježila. Napisala posve novu, suvremenu, komediju.
Vitez je nestao u poluvremenu.
A u Kuli se družimo Adanić, ja i Dea Presečki koja razvaljuje u ulozi krčmarice Barice.
– Čujem da si igrala rukomet – pita Štef.
– Je, bila sam jako dobra rukometašica. Baš kad su me šteli zeti u Lokomotivu, krenule su ozljede koljena. Četiri puta sam ga operirala. Napustila sam sport i posvetila se glumi.
– Na sreću svih nas – dodamo Štef i ja.
Nakon ovacija premijerne publike moja ekipa je pohvali: Presečki kao Prosinečki.
– Imala sam doma dres Prosinečkog, moj mlađi brat prepravio je njegovo prezime u Presečki.
I stvarno Dea rastura na sceni kao što je Robi rasturao igrajući za Dinamo, Zvezdu, Barcelonu, Real, Sevillu.
Siguran sam da će ona i mlada ekipa "Krčmarice" tek odigrati svoje najbolje uloge.
Opatovina im je odlična uzletna pista. Da polete u glumačke visine.
Hm. hm, Histrioni na Opatovini mogu izvoditi lijepe i posjećene predstave koje odišu plemenutim humorom i hrvatskim štihom dok ih jednog dana na zub ne uzmu progresivni i inkluzivni Tomašević Tomek i spodobe oko njega te im prilijepe etiketu natražnih zatucanaca i zadrtih ognjištara. Tad će Histrioni vidjeti čija mati crnu vunu prede.