Šterc otkriva na koji način se može demografski spasiti Hrvatska: 'Na sve moramo biti spremni'

Schengen i Euro jesu neki postupci koji su nama na logičnom putu, kao članici EU, no ne govori se dovoljno o negativnim stvarima toga. Granice su sada potpuno otvorene, mladi mogu ići gdje god žele, a dohvat radne snage je interes EU. Uz to visoka je inflacija, puno veća ako gledamo prehranu kao osnovni dio troška, dok nijedna zemlja nije izbjegla tu konverzijsku inflaciju kad je uvodila euro. Na sve to moramo bit spremni", rekao je demograf Stjepan Šterc u studiju Večernjeg lista u razgovoru s novinarkom Petrom Balijom.

Šterc smatra da će, u nedostatku ikakvih učinkovitih demografskih i populacijskih strategija, loša demografska situacija samo biti sve gora.

„Mi imamo situaciju da će biti pritisak migranata, otvorene su mogućnosti naših u iseljavanju u potrazi za poslom i još je tu inflacija. Na sve to ide na starost naše populacije te posljedice ranijeg iseljavanja. Nalazimo se u najugroženijim demografskim području svijeta uz populaciju od samo 4 milijuna stanovnika. To nije isto kao za zemlje od 50 ili 80 milijuna stanovnika", smatra Šterc koji ističe i aktualne podatke o prirodnom demografskom padu.

„Nevjerojatan je prirodni pad u RH, u prvih 11 mjeseci smo izgubili preko 21.000 ljudi, lani je taj gubitak bio preko 30.000, pretpostavljam daće ove godine biti oko 25.000, a 2020 je gubitak bio 21.000. Mi smo dakle oko 70.000 ljudi izgubili u tri godine samo na razlici između rođenih i umrlih. Tu nije uključeno iseljavanje, koje je vjerojatno na toj istoj razini. Uz opasku da ti iseljeni nisu, teoretski, zauvijek izgubljena populacija jer ih se, teoretski, može vratiti ako se prema njima postavimo u pravim modelima", napominje Šterc koji te brojke smatra izuzetno lošima, no one nisu jedine loše.

„Starost je naše populacije tolika da smo blizu prosjeka od 40 godina starosti, imamo gubitak školske djece između 6.000 i 8000 učenika osnovnih i srednjih škola zadnjih 10 godina. Vrlo su to ozbiljne stvari. Uz sve to tu je i dalje veliko nezadovoljstvo mladih sa situacijom općom u Hrvatskoj te velika većina njih, tri četvrtine čak, razmišlja o odlasku", napominje demograf Šterc koji po tim istraživanjima vidi i promjenu razloga iseljavanja.

Dok su u početku, nakon ulaska Hrvatske u EU, razlozi iseljavanja bili uglavnom gospodarski, u potrazi za poslom, boljim plaćenim uvjetima, itd., danas to nisu isključivi razlozi.

„Sada su razlozi postali nesigurnost, nezadovoljstvo upravljanja Hrvatskom i nesigurnost u budućnost Hrvatske. Mi smo morali na to reagirati, a ja to upozoravam stalno. Morali smo posložiti modele ostanka i povratka, modele poticanja rađanja i modele selektivne migracijske politike. Naime, mi smo jedna od tri države, uz Irsku i Izrael, koja ima više stanovnika identitetskog izvan matične države nego u njoj. Tu je potencijal naš. Povratak dijaspore naše što se ne može ostvariti uz poticaj od 200.000 kuna nego ciljanjem na investicijsku politiku", smatra Šterc.

On ističe kako su procjene da je u svijetu više od 1000 uspješnih tvrtki u vlasništvu Hrvata i potomaka iseljenika, a koje su uspješne na svjetskom tržištu i da bi se na njih moglo ciljati u privlačenju investicija kroz gospodarske poticaje i smanjenje birokracije. S tim bi se, smatra Šterc, mogla u većem broju vraćati i dijaspora.

„Mi nemamo imigracijsku pollitika kao stratešku politiku, a mislim da klasična politika privlačenja radne snage kao u Europi neće uspjeti. Naime, mislilo se kako će pitanje radne snage Europa riješiti imigracijom, no pokazalo se da nije to baš tako jer je riječ o tzv. prisilnoj migraciji iz prostora čije se stanovništvo ne prilagođava novim sredinama. Integracija je slabija. Tako da se ni Europa, uglavnom, nije uhvatila ozbiljnih populacijskih politika osim nekih alpskih zemalja poput susjedne Slovenije. Mislim da će to biti ubrzo ključni problem Europe koja će se morati vratiti na populacijsku politiku rješavanja manjka radne snage, a ne samo imigracijsku. Jer procjena je da će Europa izgubiti do kraja stoljeća 90 milijuna stanovnika, a Afrika utrostručiti stanovništvo te će se to stanovništvo teško zadržati na tom neuređenom području te će se kretati sjeverno migracijskim putevima", rekao je Stjepan Šterc koji kao jedno rješenje ostanka stanovnika u Hrvatskoj, posebno najugroženijeg područja uz granicu, ruralnih područja te otoka vidi i decentralizaciju državne administracije. Baš poput Slovenije.

„Slovenija se nije zadržala na klasičnim demografskim mjerama nego su tu uključili decentralizaciju države, državnu administraciju razmjestili po cijelom teritoriju, poticali tako ostanak u svim dijelovima države, a ne samo provodili demografske politike putem klasičnih mjera, doplataka, itd. Mi to ne koristimo. Pa pogledajte samo Dubrovnik ili Split. To su svjetski gradovi, a danas nemaju nijednu državnu funkciju. I ta centralizacija države na jednom mjestu, Zagrebu, negativna je za ispražnjavanje ruralnih prostora, što Slovenija mijenja i nastoji izbjeći", rekao je Šterc.