Brend Koogle nastavak je šezdesetogodišnje obiteljske tradicije u kojoj su moj djed i otac bili vrhunski puhači stakla”, govori Martina Šimunković. Ona je 2014. revitalizirala proizvodnju puhanih staklenih kugli i drugih ukrasa od šupljeg stakla, osmislila novi vizualni identitet proizvoda te uvela tradicijski obrt u treću generaciju.
Vlastiti pečat tradiciji
– Osmislila sam proizvod koji sam nazvala Koogle. Silno sam željela dodati svoj pečat na tradiciju. Imam jaku stvaralačku energiju i to sam željela prezentirati kroz Koogle. A i tržište se promijenilo u odnosu na vrijeme kada su radili moj djed i otac. Suvremeni kupac je zahtjevan i potrebno je stalno kreirati nešto novo kako bi se zadržala pažnja – kaže ova diplomirana povjesničarka umjetnosti i etnologinja koja je 13 godina radila i kao konzervatorica za kulturna dobra u Ministarstvu kulture. Predmet rada bila joj je zaštita i očuvanje nematerijalne kulturne baštine što, između ostalog, uključuje i tradicijske obrte.
VIDEO: Martina Šimunković puše staklo i izrađuje unikatne božićne kuglice
– Moja struka i prethodno radno mjesto svakako su puno pridonijeli u razvoju poslovanja. Pomoglo je u ideji o početku novog i reinterpretaciji starog, obiteljskog i naslijeđenog. Studij povijesti umjetnosti omogućuje susret s visokom estetikom kroz umjetničke stilove te utječe na formiranje osobnog ukusa i poimanje estetike. Kroz studij naučimo gledati estetiku, stavljati je u kontekst te joj pristupati kritički. Studij etnologije učvrstio je moj afinitet za tradiciju, što je svakako pomoglo odluci o nastavku obrta, jer ga prepoznajem kao dio osobnog, obiteljskog, ali i lokalnog kulturnog identiteta – objašnjava Martina koja je odrasla u obitelji obrtnika koji su proizvodili ukrase od puhanog stakla i tako zarađivali za život.
– Sve što je moja obitelj stvorila ili posjeduje zahvaljuje svojim obrtničkim vještinama. Radno vrijeme nije bilo definirano jer se radilo gotovo uvijek, a poslovni kolege bili su članovi obitelji. Staklopuhačku radinost u obitelji Križanić započeo je moj djed Ignac Križanić. Netom nakon završetka Drugog svjetskog rata, u Gornjem Stenjevcu postojala je Opća poljoprivredna zadruga Stenjevec s pogonom na posjedu kurije Junković. Zadruga se, između ostalih djelatnosti, bavila i puhanjem stakla. Početkom 50- ih godina u Gornjem Stenjevcu gotovo je svaka kuća u kućnoj radinosti puhala staklene kugle i odnosila ih u zadrugu na otkup. Deda Nacek također je u kućnoj radinosti izrađivao kuglice, a bio je i zaposlen u zadruzi kao jedan od samo desetorice staklopuhača. Tako je on, nakon odrađenog radnog dana u zadruzi, kod kuće nastavljao s poslom. Za njega se govorilo da je najbolji majstor u puhanju velikih kugli jer su mu sve bile jednake veličine i savršeno okrugle. Radio je u zadruzi do njezina raspada krajem 60-ih godina te je nakon toga nastavio samostalnu kućnu radinost. No kućne radinosti u Gornjem Stenjevcu polako su se gasile, dok je staklopuhački obrt obitelji Križanić nastavio s radom do danas. Obrt je preuzeo moj tata Josip Križanić, a Ignac sredinom 70- ih godina prošlog stoljeća prelazi na strojnu proizvodnju božićnog nakita od plastičnih masa. Moj tata je uz svog tatu učio puhati staklo već kao srednjoškolac, a osim svoga sina, Ignac je naučio staklopuhačkoj vještini i svoju suprugu, moju baku Maricu Križanić te je cijela obitelj marljivo izrađivala božićni nakit tijekom cijele godine. Moj tata naučio je mene ovoj vještini. Još i danas mnogi Zagrepčani čuvaju staklene ukrase za bor izrađene u našoj radionici i pred Božić ih, s posebnom pažnjom i nostalgijom, izvlače iz kutija i nanovo stvaraju božićnu čaroliju – govori Martina koja je kao kreativna osoba u nefleksibilnom, tromom sustavu zaključila da je vrijeme za okretanje nove stranice svog života i spašavanje obiteljskog obrta.
Njene Koogle mogu se koristiti kao ukrasni predmeti, suveniri, konfeti za vjenčanja, pokloni..., a spajaju umijeće i vještinu puhanja stakla te estetiku i kreativnost. S obzirom na to da je staklo potpuno prirodni materijal, Koogle se minimalistički ukrašavaju tako da se pune prirodnim materijalima poput perja, špage, drva, suhim biljem, mahovinom, školjkama, pijeskom, vunom, bobicama... Ručno puhane Koogle ostavljaju se prozirnima kako bi se dodatno naglasila ljepota i elegancija prozirnog stakla, a dorađuju se po načelu manje je više.
Inspiracija je priroda
Inspiraciju za ukrašavanje Koogli Martina pronalazi u prirodi.
– Vrijednost proizvoda Koogle prepoznale su i kulturne institucije. Uspostavljena je dobra suradnja s Muzejom za umjetnost i obrt te Etnografskim muzejom u Zagrebu, koji su ovaj proizvod uvrstili u ponudu svojih suvenirnica. S obzirom na to da je Zagreb postao prepoznatljiva turistička destinacija, željela sam Zagrepčanima i mnogobrojnim turistima ponuditi originalni i hrvatski proizvod koji proizlazi iz tradicije grada Zagreba. Te i takve Koogle idealne su kao originalni poklon, ali i suvenir, a to smo uspjeli profilirati preko muzeja. Nažalost, proljetos ove godine nije bilo moguće kupiti uskrsne proizvode u suvenirnicama zbog pandemije koronavirusa te potresa koji je jako oštetio zgradu Muzeja za umjetnost i obrt. Zato sada svi zajedno čekamo neka bolja vremena za kulturu i primijenjenu umjetnost – naglašava Martina Šimunković