Više od 50 posto ribe u EU uvoz je iz trećih zemalja: Domaće ribe ima samo do srpnja

Prije tridesetak godina “stizao” je u rujnu ili listopadu, a ove godine 13. srpnja. Jučerašnji dan, naime, u EU je obilježen kao Dan ovisnosti o ribi, kojim se poručuje kako je kontinent u manje od sedam mjeseci iscrpio domaće zalihe ribe, objavila je Svjetska organizacija za zaštitu prirode (WWF).

Odgovorno gospodarenje

Danijel Kanski, stručnjak za ribarstvo WWF-a Adria, kaže kako to znači da će od danas pa do kraja godine Europa ovisiti o ribi iz uvoza kako bi zadovoljila potrebe potrošača, posebice iz zemalja u razvoju kojima je riba izvor hrane i prihoda. Stoga nadležna tijela, korporacije i potrošači snose veliku odgovornost pri gospodarenju globalnim resursima proizvoda iz ribarstva. Prema statistici Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) UN-a, svaki europski građanin godišnje u prosjeku konzumira 23 kg ribe. U sedmogodišnjoj računici zaklade New Economics Foundation o razinama ovisnosti zemalja EU27 o proizvodima ribarstva nema Hrvatske (zbog kasnijeg učlanjenja). No procjene su kako mi trošimo tek 12 kg ribe per capita, Portugal i 56,8 kg, što je najviše u EU, dok su Danska, Finska, Irska... i više nego samodostatne.

No kako EU godišnje troši 12 milijuna tona ribe i proizvoda iz ribarstva, 5,7 milijuna tona potražnje stiže iz inozemnih voda, od čega više od 60% iz zemalja u razvoju. Dan ovisnosti tako u mnogim članicama stiže i prije 13. srpnja – u Austriji 19. siječnja, Sloveniji 5. veljače, Italiji 3. travnja, Portugalu 20. travnja, Njemačkoj 2. svibnja... RH je lani uvezla ribe za 90,4 milijuna eura.

U RH dominira plava riba

Kanski smatra da ipak ima nade. Potrošnja ribe u EU posljednjih godina ipak ne raste koliko se očekivalo jer su se neki riblji stokovi stabilizirali zahvaljujući mjerama Zajedničke ribarstvene politike (ZPP) EU. RH, u kojoj u ulovu dominira plava riba sa 65.136 tona te 2603 tona plave ribe iz uzgoja, lani je tako smanjila izlov 8,4% u odnosu na 2014. Ulov srdele čini čak 50.108 tona, no zahvaljujući češćim lovostajima i “scrapingu”, lani je bio 10,2% manji, dok uzgoj tuna, orade, brancina, čak i slatkovodne ribe raste od 17 do 45%.

Kako bi se podigla svijest potrošača, WWF radi na održivijim politikama i angažmanu sektora maloprodaje. Pokrenut je i edukacijski projekt Fish Forward kojim se preporučuje kupnja ribe iz održivih izvora. Tako se ribljim stokovima pomaže da se obnove, a ljudima iz zemalja u razvoju da ne gladuju.