Nijedna riba, bila ona grdobina, murina, crna udičarka ili tzv. morski vrag, nije toliko ružna koliko prekomjerni izlov ribe u svjetskim morima i oceanima, zbog kojih je gotovo 30% stokova koji se komercijalno love prelovljeno, a u Sredozemnom moru i 90%, naglašava se ovih dana u kampanji Ugly Fish (Ružna riba) svjetske organizacije za zaštitu prirode WWF Adria.
U mediteranskim zemljama danas se tako u prosjeku jede samo 9% “domaće”, a čak 91% uvozne ribe. A iako Hrvatska zasad odskače od tog ružnog prosjeka i uvozi oko 50% vlastitih potreba u vrijednosti od oko 700 milijuna kuna godišnje, i naša bi budućnost u bližoj budućnosti mogla postati ružnija ne počnemo li se više zanimati odakle je i kako ulovljena riba na našem meniju te kakve taj ulov ostavlja posljedice za more i zemlje u razvoju čiji podvodni svijet sada “pustošimo”.
“Ružno” u 11 zemalja
– Cijena oborite ribe iz ulova dovoljno govori koliko je ona postala rijetka u Jadranu, a samim time i na tanjuru prosječne hrvatske obitelji. Stoga želimo potaknuti potrošače koji kupuju ribu i ostale proizvode iz mora da se informiraju potječu li oni iz održivog ili neodrživog ribarstva – kaže Martina Šubašić iz WWF-a Adria, koordinatorica komunikacija na Fish Forward projektu koja se pod motom “Ružno” provodi u 11 zemalja EU. Krajnji kupac proizvoda iz ribarstva ima puno veći utjecaj na stanje mora nego se misli. Odabere li održive proizvode, izravno podupire održivo ribarstvo koje ne šteti morskom ekosustavu, ribljim stokovima, ribarima te njihovim obiteljima, objašnjava Šubašić.
Danijel Kanski, stručnjak za ribarstvo u WWF-u Adria, kaže kako je riba kao hrana česta tema mnogih studija koje uglavnom naglašavaju koliko je ona važna za prehranu. Prema posljednjoj WWF-ovoj studiji iz 2015. prosječan Španjolac, primjerice, pojede više od 42 kilograma ribe godišnje. Na razini EU28 pojede se nešto više od 22 kilograma, a u Hrvatskoj samo 10-ak kilograma. Sve to govori kako je u nas, a i drugim zemljama još uvijek dosta prostora za rast potrošnje. No kako je plavi planet s razvojem tehnologije danas na rubu granica održivosti (ribolov se unatrag 50-ak godina obavlja i tamo gdje je to prije bilo nezamislivo), a proizvodi iz ribarstva postali su roba kojom se globalno najviše trguje, potrošnja mora biti odgovorna – ističe Kanski.
Uvoz da, ali ne bilo kakav
– WWF nije protiv uvoza ribe – tvrdi on. Dapače, uvoz je nužan jer ni Hrvatska nema dovoljno vlastite ribe. No pri kupnji, bila ona domaća ili uvozna, potrošači trebaju biti informiraniji o njezinu podrijetlu, paziti da kupuju različite vrste, umjesto da se devastiraju samo stokovi orade ili brancina, izbjegavati premalu i još neizmriještenu ribu te čitati što piše na deklaracijama. Plavoperajna tuna iz Jadrana, primjerice, uglavnom završava na japanskoj burzi, gdje se prodaje po astronomskim cijenama, dok Hrvati najčešće jedu uvoznu smrznutu ribu bez glave pod komercijalnim nazivima “oslić” ili “škarpina” za koju misle da je “domaći” ulov. No ne samo da ta riba nije iz Jadrana, nego najčešće nema veze s cijenjenom oboritom ribom poput škarpine. U pitanju je, naime, puno jeftiniji oceanski bodečnjak, koji nije ni približno kvalitetan.
– Ljudi bi trebali biti svjesni tog problema i svog golemog utjecaja na njega te se nadamo da ćemo ih kampanjom “Ružno” potaknuti da u trgovinama i ribarnicama kupuju ribu koja dolazi iz odgovornog uzgoja – kaže Kanski ističući kako je svijet po pitanju ribolova dosegnuo maksimum od oko 90 milijuna tona na globalnom nivou. Ta se brojka više ne može povećati. Može samo padati nastavi li se s lošim ribolovnim praksama poput prelova, koji uzrokuje i nestanak pojedinih vrsta. Jedan od dobrih pokazatelja održivog ribarenja su EU certifikati MSC (za ribu iz održivog ulova) i ASC (za uzgojenu ribu), koji su danas prepoznatljivi globalni standard i potvrda održivog upravljanja ribljim resursima. Certifikat MSC u nas se, primjerice, može naći na dijelu uvozne ribe kod nekoliko trgovaca. No, žalosno, njime dosad nije “nagrađena” nijedna zemlja na Mediteranu.
>>Uvozimo ribu, stoku, masline, čak i salatu, a sve to možemo sami proizvoditi
>>Hrvatsku preplavljuje val jeftine hrane iz Europske unije
Najbolja riba je svinja!