Hoće li ikad Hrvatska slaviti dan neovisnosti o Europskoj uniji

Subota 6. listopada
Teorija evolucije brani se kao u kozaračkom kolu

Jedan profesor biologije u riječkoj Gimnaziji Andrije Mohorovičića učenicima je, među ostalim, nijekao teoriju evolucije, a o tom “baljezganju” lijevi su mediji pisali cijeli protekli tjedan. Premda sve više ljudi u svijetu odbacuje tu teoriju (u SAD-u više od 50 posto!), premda ju je prije desetak godina poreklo 400 američkih znanstvenika iz svih grana znanosti koji su potpisali izjavu “Znanstvene ograde od darvinizma”, premda je u nekim zemljama izbačena iz škola, usprotiviti se toj obmani u Hrvatskoj još je uvijek najteži grijeh. Bit će i zato što je urastanje mitova u ljevičarski hrvatski mentalitet duboko i neiskorjenjivo, bila riječ o darvinizmu, antifašizmu, Titu ili kojem drugom mitskom nasljeđu iz komunizma. Darwin je bio jedan od najvećih rasista u povijesti čovječanstva, zauzimao se za istrebljivanje crnaca i drugih “nižih rasa”, za ukidanje bolnica i prepuštanje bolesnika smrti kako bi ostalo samo zdravo čovječanstvo, a njegovom su se teorijom opravdavali najveći zločini totalitarnih vođa. I umjesto da za početak bar budu spremni na dijalog, ljevičari vrisnu na svaku sumnju u tu svetinju i kao u kozaračkom kolu složno brane ugroženi “zdrav razum” i temeljnu laž evolucije o prelasku vrsta u vrste za koji nema ni jednog dokaza!

Nedjelja 7. listopada
EU je mogao spriječiti izbor Komšića, ali nije

Unatoč velikom optimizmu hrvatskih političara, na izborima je u BiH za “hrvatskog” člana Predsjedništva te države, zahvaljujući glasovima Bošnjaka, izabran Željko Komšić. Isti oni koji su očekivali pobjedu poslije izbora su zapomagali kako ne može jedan narod izabrati predstavnika drugome i kako to nije europski. Nije europski? Jest, upravo je europski jer, da je Europska unija htjela, mogla je izbor Komšića spriječiti, a ovako preko Bošnjaka štiti neke svoje interese te po navici i dalje ponižava Hrvate u BiH i istjeruje ih iz njihove povijesne zemlje, uskraćujući im pravo na političku samobitnost kao i stoljećima prije. I gdje je sada Plenković, gdje su njegovi europski prijatelji kojima se ulizički i servilno na skupovima EU obraća na šest jezika? Kad njemu treba odati počast, kad se, kako pišu mediji, utire put njegovoj karijeri u Bruxellesu kao nagradi za sluganstvo, onda su puni komplimenata, hvale nas i tetoše. Iza zastora tog tetošenja i pohvala strani profiteri odnose nam milijardske dobiti iz banaka i velikih, nekad strateških državnih tvrtki, nameću nam nastrane ideologije (Istanbulska konvencija itd.) pa je logično i da nemaju ništa protiv nastranog bošnjačkog izbora Komšića za “hrvatskog” člana Predsjedništva BiH.

Ponedjeljak 8. listopada
Bruxelles je bešćutan kao nekad Beograd

O ovisnosti Hrvatske o savezima posprdno je i genijalno pisao Miroslav Krleža. Ali ta povijest je htjela da se raskine baš onaj državni savez u kojem je veliki pisac živio i protiv kojeg nikad ništa nije napisao. Možda bi, da je bio živ, zbog zločina “njegove” države, na današnji dan 1991. ipak pozdravio odluku Hrvatskog sabora po kojoj “Republika Hrvatska raskida sve državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ”. No nisam siguran da bi dvadesetak godina poslije pozdravio ulazak Hrvatske u novi savez, u Europsku uniju. Na sličan način kao i jugoslavenski savez, Europska unija oduzela nam je suverenost, a u otimanju hrvatskih nacionalnih bogatstava i odnošenju golemih profita iz Hrvatske njezine moćne zemlje jednako su bešćutne kao i nekad Beograd. Hoće li budući naraštaji doživjeti raskid “svih državno-pravnih sveza” s EU , pri kojem bi saborski zaključci iz 1991. bili samo preinačeni, pa bi se moglo reći: “Na Republiku Hrvatsku izvršena je ekonomska agresija od strane Europske unije i njezinih profitera. Republika Hrvatska prisiljena je braniti se svim raspoloživim sredstvima. Europrofiteri se proglašavaju izrabljivačkim i moraju bez odgode napustiti hrvatski teritorij koji su privremeno zaposjeli”.

Utorak 9. listopada
Objavljivanjem prijetnje najlakše do promocije

Kako upravo čitamo, sve je duža kolona ugroženih kojima se prijeti zbog političkih stajališta i postupaka. Možda bi na čelu te kolone mogao biti čovjek na kojeg je izvršen napad što je odjeknuo i izvan Hrvatske, napad kriškom limuna, Milorad Pupovac, a njemu su prijetili i smrću. Za njim bi stupao Vladimir Šeks koji je tvrdio da mu smrću prijete duševni bolesnici. U red bi mogli onda stati Beus Richembergh i Vesna Pusić kojima se prijetilo smrću zbog stavova o presudi šestorki iz BiH, pa Radimir Čačić, kojemu je, dok je bio potpredsjednik Vlade, “svakodnevno netko prijetio smrću, a jedan SIS-ovac mu je rekao kako je “poslan da mu stavi metak u čelo”. Ali ne prijete samo političarima. Jedan novinar se godišnje dva-tri puta žalio kako mu namještaju smrtonosne zamke i prijete, pa je drugi novinar mahao desecima prijetnji smrću pošto ga je napao jedan političar, pa se na takve prijetnje žalio i urednik jednog satiričkog portala, pa jedan slavni nogometni dužnosnik... itd. Mnogima od tih slučajeva zajednički je nedostatak javnih dokaza i traga krivcima, kao da policije uopće nemamo, a opasnost na sve strane. Objavljivanje prijetnje najlakša je i najdjelotvornija investicija u javnu promociju, a Hrvatska je plodno tlo za javni uzgoj ugroženosti.

Srijeda 10. listopada
Za goranskog dožupana hrvatsko je selo – srpsko

Dožupan Primorsko-goranske županije Petar Mamula bio je na Festivalu trube u Guči u Srbiji, gdje je izjavio: “Ove smo godine došli s jednim društvom iz jednog malog mjesta iz Gorskog kotara iz Primorsko-goranske županije, iz Gomirja, iz zapravo najzapadnijeg mjesta srpskog u, ajmo reći, u Republici Hrvatskoj.” Na sjednici Županijske skupštine napali su ga hadezeovci, esdepeovci su ga branili, a on je tvrdio da nije rekao ono što su mediji prenijeli te da je uvijek “jasno i glasno davao do znanja otkuda dolazi i čiji je državljanin”. No izdala ga je snimka koja potvrđuje da je, od slova do slova, izrekao citiranu rečenicu. Najveće je ogorčenje izazvao sintagmom “ajmo reći u Hrvatskoj”, a i riječima “najzapadnije srpsko mjesto” jer je Gomirje, premda u njemu u većini žive Srbi, hrvatsko selo. Bit će da dožupan kao i mnogi drugi Srbi teško prihvaća Hrvatsku kao svoju državu i domovinu. Njegov je ispad utoliko teži što su se Gomirje i okolica isticali kao primjer područja s miješanim stanovništvom u kojem nema neprijateljstva između Srba i Hrvata, katolika i pravoslavaca, jedinog u kojem zbog toga zajedništva nije bilo rata, iz kojeg je bilo Srba dragovoljaca i u kojem nisu rušeni ili nagrđivani partizanski spomenici. Možda dožupan ipak nije tipični Srbin iz toga kraja.

Četvrtak 11. listopada
Brammertzu treba zabraniti ulazak u RH

Za početak, nejasno mi je otkud toliki nekritički interes za gostovanje u Hrvatskoj jednog mračnjaka, bivšeg glavnog haaškog tužitelja Sergea Brammertza. Potom mi je nejasno zašto mu je to gostovanje dopušteno kad je poznato njegovo neprijateljstvo prema Hrvatskoj i suglasje s velikosrpskim, agresorskim stavovima o Domovinskom ratu. Naravno, doveli su ga – a tko bi drugi! – Pupovčevo Srpsko nacionalno vijeće, Teršeličkina Documenta i slična društva, koja je posljednji put razgalio potkraj prošle godine kad je u intervjuu u beogradskim Večernjim novostima, što su prenijeli mediji u cijelom “regionu”, izrazio žaljenje što je Haaški sud izrekao oslobađajuće presude Anti Gotovini i Mladenu Markaču. U istim tim novinama koje slave četnike, a pogotovo Dražu Mihailovića, koji je za razliku od Gotovine i Markača, “častan čovek i oficir s jakim moralom i snažnim motivom odbrane zemlje od okupacije”. Ima li itko u hrvatskoj vlasti muda da “četničkom”, Pupovčevu i Teršeličkinu Brammertzu, unatoč njegovu institucionalnom međunarodnom statusu, zabrani ulazak u Hrvatsku gdje pljuje u lice milijunima građana i njihovim herojima?

Petak 12. listopada
Liga nacija obična je pohlepa za novcem

Profesionalni nogomet odavno je industrija, a igrači njezino dobrovoljno roblje koje zarađuje golem novac. Ali što je previše – previše je pa će zacijelo mnogi pozdraviti izjavu trenera Liverpoola Kloppa da je Liga nacija – u kojoj danas Hrvatska igra s Engleskom – “trenutačno najbesmislenije natjecanje u nogometu, pogotovu zato što najbolji igrači nisu imali ljetni odmor zbog Svjetskog prvenstva u Rusiji.” Klopp je još ironično dodao: “Eto, moji igrači morali su još jednom otići jer igraju u Ligi nacija... Mogu se samo moliti da se vrate zdravi da mogu igrati lagane utakmice u Premier ligi i Ligi prvaka.” Prije toga Liverpool je odigrao sedam utakmica u samo 23 dana! Naravno, ta čestoća u natjecanjima posljedica je pohlepe za novcem europskih i svjetskih nogometnih saveza, koja ne računa ni prezasićenost gledatelja ni na to što se tako gubi kvaliteta igre i igrača.