Subota 22. rujna
Titovi će pioniri Plenkoviću sve oprostiti
Jutarnji list, Novi list, Telegram... cijelo ljevičarstvo u lijevim pa i lijevo-desnim medijma ustalo je u obranu Andreja Plenkovića. Jer, kakav je da je, on je ipak “zadnja linija obrane zadnjih ostataka građanske Hrvatske”. Obrane od ultrakonzervativaca, endehazijskih nostalgičara i kvazikatolika koji žele vlast “koja bi našu zemlju povukla bar 23 godine unatrag”... Opraštaju premijeru i loše vođenje zemlje, i korupciju koju je ozakonio, i druge nepodopštine, kao što se opraštaju zla i iz prošlosti ako su ih činili ljevičari. Na vrlo sličan način na koji su lijevi mediji i novinari podupirali Sanaderovo skretanje ulijevo krsteći ga “modernim konzervativizmom”, podupiru i Plenkovića.
I to isti oni koji su od početka demokracije u Hrvatskoj napadali HDZ i Tuđmana, komunističko ruho zamijenili europejskim, a crvenu Hrvatsku građanskom Hrvatskom. I koji cijelo to vrijeme slave zločinca Tita, na svoj način opravdavaju Bleiburg i Staru Gradišku, koji su ronili suze kad je Carla del Ponte odlazila iz Haaga te očekujući teške pravomoćne kazne za Gotovinu i Markača haaški pravorijek najavljivali kao “presudu Tuđmanovoj Hrvatskoj”. I na isti su način u koaliciji s Plenkovićem kao u Saboru Pupovac, HNS, Saucha, Bandić, Ronko... Titovi pioniri.
Nedjelja 23. rujna
Da nam je ‘propasti’ po uzoru na Mađarsku...
Budemo li slijedili Mađarsku i Poljsku, budemo li se “orbanizirali”, propast ćemo – kažu hrvatski ljevičari. Prošli tjedan, istaknuvši ekonomski procvat Poljske i Mađarske, prenio sam takvu “strepnju” jedne poznate političarke iz nepoznate stranke. A domalo potom pročitao sam opsežan prikaz gospodarskih uspjeha Orbanove vlasti optuživane za “višegodišnje političko kretanje po autokratskoj stranputici, gušenje slobode medija i sudstva, antiimigracijsku politiku i obranu kršćanstva kao državnog cilja”. Zahvaljujući državnim poticajima i smanjenju poreza na dobit, koji je sad najniži u Europskoj uniji, izravnih stranih investicija ima napretek.
Jedan list, inače ideološki nimalo sklon Orbanu, piše: “Mađarska u drugom tromjesečju ove godine bilježi gospodarski rast od gotovo pet posto, a kompanije joj stižu doslovce u karavani”. Bilo bi za Hrvatsku jako korisno kad bi glasovanje HDZ-ovih zastupnika u Europskom parlamentu protiv kažnjavanja Orbana i Mađarske bilo uvod u hrvatsku “propast”. No umjesto karavane stranih investicija u Lijepu Našu, iz nje se u karavani iznose dobiti stranih profitera i u još dužim karavanama uvozi tako reći sve iz moćnih zemalja EU. Zemalja za koje je, za razliku od Orbana, naš premijer savršeni pouzdanik u njihovoj koloniji Hrvatskoj.
Ponedjeljak 24. rujna
Tri Pupovčeve laži za partnerstvo s HDZ-om
Što je zapravo bila preporuka HDZ-u da za koalicijskog partnera u vlasti uzme Milorada Pupovca i njegov SDSS? Bile su to tri teške Pupovčeve laži. Jutarnji list je prije šest godina pisao da je u veljači 1992. na konferenciji za novinare Pupovac optužio Katoličku crkvu da je u Hrvatskoj pokrstila 11.000 srpske djece a da pritom nije ponudio dokaze. Zagrebački okružni tužitelj podnio je optužnicu protiv Pupovca zbog iznošenja lažnih vijesti ili tvrdnji, za što se predviđala kazna do pet godina zatvora, no, kako je pisao Jutarnji, spasio ga je Franjo Tuđman “koji je procijenio da bi proces bio politički kontraproduktivan”.
Pogledajte video konferencije za medije Milorada Pupovca:
O drugoj laži piše u svojoj knjizi Slavko Degoricija koji se s Pupovcem u vrijeme rata bio dogovorio da srpski pobunjenici oslobode jednog poznatog hrvatskog liječnika, a HV dvojicu srpskih. Kad su srpski liječnici oslobođeni, Pupovac je rekao da Srbi hrvatskog još ne žele pustiti jer im treba. A Degoricija doznaje od “predstavnika UNPROFOR-a da je Šreter mrtav, likvidiran, već više od mjesec dana”. Za tu se laž Pupovac nikad nije ispričao. Treća je svježa laž – da su na trgovima Srbi morali 90-ih potpisivati lojalnost Hrvatskoj – za što, kako piše Davor Ivanković u našem listu, nema baš nikakva dokaza. Partner po mjeri sadašnjeg HDZ-a!
Utorak 25. rujna
Modrićev trijumfalizam i Bobanove suze radosnice
Suze što su potekle Zvonimiru Bobanu dok je Luka Modrić zahvaljivao na nagradi za najboljeg svjetskog nogometaša tipično su hrvatske. Barem utoliko što nikad ne bi potekle nekom brazilskom, argentinskom, portugalskom... asu na dodjeli te ili takve nagrade njegovu sunarodnjaku. Jer to su suze seoskog hrvatskog mladića pred seoskim hrvatskim slavljenikom iz male nacije kojoj su obojica dali svjetsku veličinu. Suze radosnice u kojima se osjećaj nacionalne malenkosti pomiješao s osjećajem planetarnog značenja.
Pogledajte video - Ledinski i Dasović o Modriću:
Boban i Modrić po mnogočemu su slični – potječu iz siromašne kamenjarske Hrvatske, slični su po ulogama u momčadi, po borbenosti, ali i po svojevrsnom “sudioništvu” u Domovinskom ratu – taj rat je na maksimirskom stadionu Boban navijestio skokom u trbuh jugomilicajca, a Modrić je izbjeglica toga rata kojemu su četnici nanijeli zlo cijeloj obitelji. Lukin trijumfalizam i Bobanove suze u Londonu označavaju epohalni pohod male nacije koja je iz rata izišla kao pobjednik i takva nastavila s nogometnim, sportskim pobjedama svjetskog značenja. Slobodnije govoreći, kulminacija i završetak svečanosti u Londonu bili su sportska točka na Oluju koju su zajedno stavila dva velikana male Hrvatske. Slične iduće trijumfe priuštit će nam mirnodopske generacije.
Srijeda 26. rujna
Kakav ustanak zbog vjeronauka za staklare!
Fratri i vjeronauk ostali su mi u najljepšoj uspomeni. Na vjeronauk smo išli s veseljem i doživljavali ga kao izniman dječji dobitak, kao povlasticu u susretu s Bogom, u susretu u kojem nije bilo straha od nastavnika, od ispitivanja, od ocjene, od nadzora roditelja. Nebeska opuštenost. Stoga me smetaju česti prigovori slijeva vjeronauku u školi, kao da je riječ o zlu koje netko nameće. Vrisnuli su ljevičari i sada, jer u nekim strukovnim školama više neće biti povijesti, biologije i geografije, koji više nisu među općeobrazovnim predmetima, ali će – koje li strave! – osim hrvatskog, matematike, informatike i stranog jezika kao izborni predmet ostati vjeronauk. Pa čitamo naslov “ŠKOLE I SINDIKATI U ŠOKU Izbacili povijest i biologiju, a ostavili vjeonauk...”
Povjesničarka s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Snježana Koren kaže: “Djeca u strukovnim školama ne moraju nužno slušati povijest, ali bi morala imati neki predmet koji će im osigurati građansku, financijsku, političku pismenost. Ovako, društveni svijet tumačit će im se jedino kroz religijski pogled”. Koja briga za zapuštenu klasu! Jadni prodavači, dimnjačari, staklari i kozmetičari – bit će nepismeni, ali znat će bar to da se Bog piše velikim slovom. Što možda ideološki elitisti koji se za njih brinu i ne znaju.
Četvrtak 27. rujna
Svjetska banka borac protiv socijalnih razlika!?
Tko kaže da vladari svijeta i njihove institucije nemaju srca? Evo vijesti koja kaže: “Svjetska banka pozvala je na jačanje socijalnih politika u EU, kojima bi se smanjile sve veće socijalne razlike”. Zabrinutost zbog tih razlika odnosi se i na Hrvatsku, u kojoj je sve više radnika zaposleno na nepuno i određeno vrijeme. Dirljiva je briga te poznate svjetske institucije o kojoj smo svojedobno pročitali i ovo: “Nobelovac Edward Prescot tvrdi da je danas jedina zadaća Svjetske banke i MMF-a odobravanje sve većeg zaduživanja zemalja u krizi, što uspoređuje s davanjem droge osobi koja je ovisna o heroinu. Drugim riječima, MMF i Svjetska banka stvaraju novovjeko dužničko ropstvo.”
A koliko je Hrvatska ovisna o drogi koju joj svjetska banka daje, to jest koliko joj je dužna, to ne znamo – držeći se načela narkomanskog miljea, HNB te podatke taji jer su vlo povjerljivi. Ali se zna da joj tepamo kao i Europskoj uniji, koja joj je vrlo nalik po golemim profitima koje njezine moćne zemlje iznose iz Hrvatske i po brizi za hrvatski puk. Da pukneš od smijeha.
Petak 28. rujna
Optužen je samo svaki šezdeseti ratni zločinac
S nešto zakašnjenja mediji pišu o sjednici Središnjeg odbora HDZ-a na kojoj se raspravljalo i o progonu ratnih zločinaca i na kojoj je Vladimir Šeks “oštro kritizirao sve koji podržavaju vukovarski prosvjed”. Podsjetio je da je on “kao javni tužitelj Hrvatske 1992. pokrenuo niz istraga o počiniteljima zločina u Domovinskom ratu, ali da je predsjednik Franjo Tuđman bio pod pritiskom međunarodne zajednice da se to ne radi”. Također je prije mirne reintegracije Podunavlja “u ulozi potpredsjednika Sabora broj kaznenih prijava podignutih za ratne zločine na području Vukovara i Slavonije s 1500 sveo na samo 25.”
Ali Hrvatska je živjela i poslije Tuđmana i dovoljno ojačala da otkloni pritiske iz svijeta pa je nevjerojatno da je optužen samo svaki šezdeseti ratni zločinac koji je ubijao i rušio po Slavoniji i Vukovaru. A što je s preostalih 1475? Šeks je imao tridesetak godina vremena da sam potakne podnošenje optužnica, da naoštri pero, pa ne bi ni bilo prosvjeda u Vukovaru koji “oštro kritizira”. Imale su vremena i sve vlasti, policije i tužiteljstva poslije Tuđmana. Mogli su se mijenjati i zakoni, ali teško je promijeniti kukavstvo hrvatske politike. Kao i činjenicu da se jugoslavenski kadar zadržao svuda, pa i u tužiteljstvima, policiji i pravosuđu.
Pogledajte video rasprave Andreja Plenkovića i Davora Bernardića u Saboru:
Ovo je udbaška država. "Lijeva naša" što bi rekao Hodak. Ljudi odustaju.. odlaze.. masovno.