Kada se spomene cepelin, svi se sjetimo fotografija duguljastih zračnih brodova punjenih plinom koji lete zrakom. Prvotno zamišljeni za prijevoz putnika, cepelini se danas najviše koriste u promidžbene svrhe te ih se može vidjeti diljem svijeta.
Međutim, manje je poznato da je izumitelj cepelina, koji je ime dobio po njemačkom graditelju i generalu Ferdinandu von Zeppelinu za kojeg se veže izum ove letjelice, zapravo David Schwarz (1850. – 1897.) koji je dio svoga života proveo u Županji. Schwarz, inače Židov koji je rođen u Keszthelyu u Mađarskoj, u Županju se doselio s majkom kada je imao 13 godina. U Županji je upisao obrtničku školu, a ujedno je izučavao i trgovački zanat što mu je kasnije omogućilo da se kao trgovac brašnom zaposli u Zagrebu. Schwarz je u Županji upoznao i svoju buduću suprugu Melani. Još tijekom školovanja, uz obiteljski posao, bio je posvećen istraživanju aeronautike te se tako došao na ideju da napravi upravljivu letjelicu punjenu plinom s benzinskim motorom.
Njegova ideja napredovala je iz dana u dan te je ubrzo počeo izrađivati i nacrte buduće letjelice. Putovao je u Njemačku gdje je za svoju ideju zainteresirao i proizvođača aluminija Carla Berga. Stupio je u kontakt i s vlastima u Beču i Berlinu, ali u početku nije postojao interes za izradu njegove letjelice. Razočaran takvim razvojem događaja, a s obzirom na to da je bio u kontaktu i s vlastima tadašnjeg Ruskog Carstva, otputovao je u Petrograd gdje je svoj projekt predstavio ruskom caru Aleksandru III. Dobio je povjerenje i svu potrebnu podršku te je počeo konstruirati letjelicu koja je i poletjela, ali tek neznatno iznad zemlje. Svu podršku tadašnje Rusije izgubio je kada je car Aleksandar III. preminuo. Pojavila se opasnost da pod optužbama da je austrijski špijun bude pogubljen i da mu se oduzmu svi do tada napravljeni nacrti. Suočen s time, Schwarz je uništio prototip letjelice, pokupio sve do tada napravljene nacrte i s lažnom putovnicom pobjegao u Zagreb gdje je nastavio raditi na svome izumu.
Godine 1895. Schwarz u Njemačkoj, uz potporu vojske i njemačkog cara Vilima II., na polju Tempelhof pokraj Berlina gradi drugi zračni brod koji je nazvao schwarzoplan. Prema raspoloživim podacima, ta je letjelica bila duga 48 metara, promjera 12 metara i obujma 3697 kubičnih metara. Cijela konstrukcija bila je teška 3650 kilograma. Letjelica je bila aerodinamična oblika i najsličnija puščanom zrnu. Imala je valjkast oblik, s prednje strane bila je stožasto zaobljena, a sa stražnje strane blago zaobljena. U sredini, ispod metalnog trupa, na rešetkaste nosače bila je obješena gondola na kojoj se nalazio benzinski motor tvrtke Daimler snage 11,76 kW (16 KS). Brod je prvi put iskušao 8. listopada 1896. godine kada se zbog slabe kvaliteta plina podigao samo metar iznad zemlje. Stoga je nastavio unapređivati letjelicu, ali njen prvi službeni let, zakazan za 15. siječnja 1897. godine, nije dočekao. Naime, on je na putu prema Berlinu, dva dana prije zakazanoga leta, preminuo u Beču od moždanog udara. Schwarzoplan je ipak poletio, i to 3. studenog iste godine kada ga je njegov mehaničar Ernest Jagels podigao na 464 metra visine, no dogodila se nezgoda zbog ispadanja remena s remenice za pogon bočnih elisa.
Unatoč tome schwarzoplan se pokazao kao uspješan izum pred kojim je budućnost pa je njemački general Ferdinand von Zeppelin za tadašnjih 15.000 njemačkih maraka otkupio projekt s nacrtima od Schwarzove supruge. Zeppelin je letjelicu dodatno usavršio i poboljšao njene karakteristike te je 1900. godine izradio svoj broj brod koji je nazvao cepelin i kojim se kasnije proslavio. Dok je radio na izumu letjelice, Schwarz je s tvorničarom Carlom Bergom, kojega je prethodno zainteresirao za svoj projekt, pronašao i novu aluminijsku leguru pod imenom dural. Ona je bila nešto teža, ali znatno tvrđa od do tada poznatih legura aluminija. Legura se jedno vrijeme nazivala i Schwarzovim aluminijem. Bilo je to epohalno otkriće koje je danas poznato kao duraluminij te se vrlo brzo krenulo s njegovom masovnom proizvodnjom. U godinama koje su slijedile duraluminij je postao jedan od ključnih pronalazaka u povijesti zrakoplovstva te je i danas osnovni materijal koji se koristi u proizvodnji letjelica (zrakoplova, helikoptera…). Iako je svakako jedan od najpoznatijih Županjaca u povijesti, u gradu se o Davidu Schwarzu malo ili gotovo ništa ne zna. Ne zna se čak ni u kojoj je kući u Županji živio s majkom.
Niti u Zavičajnom muzeju Stjepana Grubera u Županji nemaju previše informacija o svome znamenitom sugrađaninu. Zanimljivo je da u muzeju nemaju ni njegovu fotografiju među znamenitim Županjcima. – O životu Davida Schwarza u Županji nemamo nikakvih materijalnih dokaza. Ne znamo ni u kojoj je kući živio. Imamo samo priču od prije nekoliko desetljeća prema kojoj znamo da se ovamo doselio, živio neko vrijeme i potom se odselio u Zagreb gdje je i stekao afirmaciju – rekao je kustos županjskog muzeja Hrvoje Tkalac. Dodaje i kako u budućnosti planiraju to promijeniti kako bi posjetitelji muzeja, kao i svi građani Županje, stekli punu sliku o ovom velikom izumitelju. Naime, planiraju izraditi repliku schwarzoplana koji bi bio izložen kod muzeja i prikupiti što više dokumenata o njemu. – Posjetiteljima sada možemo samo govoriti o njemu, ali nemamo im što pokazati. Kada realiziramo ovaj projekt, građani će moći vidjeti koliko je to u to vrijeme bio veliki izum i koliko je zapravo David Schwarz zadužio Županju i svijet – rekao je Tkalac.
Magazin Hrvati i Židovi nalazi se u prodaji!
Ma i toplu vodu samo izmislili..