'Istinu ćemo saznati na međunarodnom sudu. Životi naše djece nemaju cijene'

Za smrt vatrogasaca na Kornatu nitko nije odgovoran. Još uvijek nije! Ni nakon 11 godina. Dino Klarić, Ivan Marinović, Ivica Crvelin, Marko Stančić, Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Josip Lučić, Karlo Ševerdija, Marinko Knežević i Ante Juričev Mikulin, vatrogasci iz Šibenika, Vodica i Tisnog s otoka Murtera, tragično su stradali 30. kolovoza 2007. godine. Išli su gasiti zapaljenu travu koja je dosezala najviše do koljena, a izgorjeli su. Šestorica vatrogasaca poginula su, prema istrazi, na mjestu nesreće, a šestorica su preminula od posljedica opeklina u bolnicama u Zadru, Splitu i Zagrebu. Jedino je preživio Frane Lučić iz Tisnog, no ni on ne zna što se točno dogodilo i kako je došlo do požara.

U intervjuu prije više godina, Frane Lučić rekao je da je najbliži teoriji da su stradali od NATO-ove bombe jer i fotografije stradalih od bomba NATO-a u Afganistanu pokazuju slične ozljede kakve su imali vatrogasci stradali na Kornatu. Frane Lučić povukao se nakon toga iz javnosti. S novinarima uglavnom ne komunicira i vodi sudske bitke, koje su za njega dosad završavale negativno. Teško mu je, baš kao i roditeljima poginulih vatrogasaca koji i dalje ne odustaju u otkrivanju istine kao svojevrsnog epiloga tragedije u kojoj su stradali njihovi najmiliji. Ogorčeni što nakon prvog suđenja nitko nije bio odgovoran za smrt 12 vatrogasaca, također su uglavnom prestali govoriti za medije. Čini se da su izgubili nadu da im bilo tko u Hrvatskoj može pomoći u namjeri da saznaju zašto su njihova djeca poslana da gase običnu travu, mladići neobučeni za desantiranje iz helikoptera, ali prije svega kako su poginuli i zbog čega su umrli u nezamislivim mukama.

Već prvo suđenje u Zadru odnosno izvješća, fotografije i svjedočenja na ročištima pokazali su svu stravu koju su prošli uglavnom mladi i golobradi muškarci među kojima i maloljetnici. Šutnja, sakrivanje događaja od javnosti, neadekvatne reakcije zapovjednog kadra, helikopteri i kanader na drugim lokacijama, a ne na Kornatu... I sumnja, velika sumnja s pitanjima o helikopterima, o kerozinu... i prije svega zašto su toliko čekali pomoć i dolazak liječnika. Oslobađajuća presuda nakon prvog suđenja za bivšeg vatrogasnog zapovjednika Dražena Slavicu obiteljima stradalih vatrogasaca bila je šok. Ne zato što imaju nešto protiv Slavice. Njima je uglavnom, od presude Slavici, bilo bitnije saznati što se dogodilo.

Ne mržnji i osveti

No oslobađanjem Slavice postalo je jasno – nakon prvog suđenja nitko nije odgovoran za, kako su rekli i zdravstveni vještaci, smrti u najtežim mogućim mukama uopće. Proceduralni razlozi srušili su prvu presudu, a onda je u Zadru počelo i drugo suđenje. Brojni svjedoci, vještaci i opet isto. Nitko nije odgovoran, a jedini optuženi je oslobođen. Ovaj put nisu, kao prvi put, nakon oslobađajuće presude za bivšeg šibenskog vatrogasnog zapovjednika govorili da je Slavica ionako samo Pedro koji je trebao visiti za druge. Slušajući višesatno izlaganje suca Borisa Radmana očekivali su istinu ili barem razumu prihvatljivu teoriju o stradanju vatrogasaca na Kornatu.

Nisu zadovoljni, ostala je sumnja, ali prije svega patnja. I pitanja, mnoštvo pitanja na koje im nitko odgovorio nije, a boje se i da neće. Barem ne u Hrvatskoj. Dakle, odustali nisu, a i dalje vode paralelnu istragu. Igor Marinović, Ivica Strikoman i Joško Klarić, roditelji poginulih vatrogasaca, u Šibeniku su nam pričali o tome kako se osjećaju 11 godina nakon tragedije u kojoj su izgubili svoje najmilije. Nisu to ljudi željni osvete, nisu ni prožeti mržnjom. Oni, dok govore, i danas proživljavaju nesreću gotovo jednakim intenzitetom kao i neposredno nakon smrtnog stradanja njihovih sinova. Tuga i nevjerica. Boli ih. Prije svega zbog sustava koji nije utvrdio, a oni misle da se nije ni potrudio objasniti, kako se trava do koljena mogla pretvoriti u plamenu buktinju koja je prešla preko vatrogasaca.

Žele da zaboravimo

– Od početka istrage je sve krenulo u pravcu skrivanja istine. Vatrogasci nisu stradali od eruptivnog požara, to su gluposti. Ali koga je više briga za istinu osim nas – kaže nam Igor Marinović. Taj Šibenčanin puno zna i zapravo cijeli život nakon smrti sina posvetio je traganju za istinom. I bolesnoj supruzi o kojoj se svakodnevno brine. Laiku je teško pratiti sve što kaže, ali čak pedesetak knjiga s fotografijama, svjedočenjima i skicama čekaju i dalje. Suca, DORH, policiju? Obitelji pokojnih vatrogasaca uvjerene su da se sve čini da se sakrije istina.

– Istina oslobađa! Svake godine svećenik u propovijedi za žrtve kornatske tragedije kaže da istina oslobađa, ali nitko to ne prenosi i ne poštuje – kaže nam Ivica Strikoman, otac tragično stradalog vatrogasaca iz Vodica. Ne govori mnogo. Pali jednu cigaretu za drugom. Udahne dim i kaže da će se boriti. Za pravu istinu.

– Teško je. Svake godine isto. Obećanja da će se objaviti istina, a onda nova presuda, nove žalbe i sve iznova... Žele da što dulje traje suđenje da se zaboravi. I Strikoman i Marinović i Klarić tvrde da ni danas nitko nije odgovarao za smrt 12 vatrogasaca na Kornatu jer bi to srušilo sustav koji vlada Hrvatskom i pravosuđem.

– Prvo je bila jedna presuda suca Babića koja je poništena zbog proceduralnih razloga. Onda je sudio Boris Radman koji je napravio više od stotinu pogrešaka u presudi. Eliminirao je 26 svjedoka, a doveo svojih dvadesetak za potvrdu svoje teorije. I Radman je oslobodio bivšeg šibenskog vatrogasnog zapovjednika Dražena Slavicu. Radman je donio presudu na 400 stranica, a onda se sa 100 stranica žalbe referirao državni odvjetnik. To što je državni odvjetnik naveo u žalbi nema veze sa zdravom pameću niti s onim što se dogodilo. Mi smo htjeli da se DORH uopće ne žali jer to što radi i kako radi nema smisla. DORH je samo žalbom sve produljio za nove tri godine odlučivanja na Vrhovnom sudu i tako će biti unedogled, dok se ne zaboravi. Molim Vrhovni sud da presudi protiv nas da konačno idemo na međunarodni sud na kojem će biti dokazano da su naša djeca poginula zbog istjecanja kerozina iz helikoptera – tvrdi u dahu Marinović.

Marinović je uvjeren da zna što se dogodilo kobnog dana na Kornatu. To nije, kako kaže, bio eruptivni požar koji je, prema mišljenju suda, za tren prošao preko vatrogasaca u klancu.

‘Vrućina nas je spržila’

Smatra da ni teorija, kojoj se u jednom trenutku priklonio i Frane Lučić, o eksploziji NATO-ove bombe nije točna. Nakon drugog suđenja, u kojem je Dražen Slavica oslobođen, mediji su izvijestili o nalazima vještaka na temelju kojih se govori o eruptivnom efektu kao razlogu požara i potom i stradavanju vatrogasaca.

– Uzrok požara prema nalazima vještaka je eruptivni efekt koji se dogodio jer su se 13-orica vatrogasaca našla u kotlini gdje su se sudarili sjeverni i južni krak požara. Zbog nagiba terena, vatrogasci nisu mogli vidjeti južni krak, a brzina kojom im se približavao bila je 40 metara u sekundi. Kako je osim trave gorjelo i razno bilje eteričnih svojstava, razvila se ogromna temperatura... Takav pakleni val pregazio je vatrogasce u samo 7 do 15 sekundi, po mišljenju stručnjaka s Instituta Ruđer Bošković... – naveli su tada mediji.

Roditelji poginulih vatrogasaca kažu i da stradali vatrogasci uopće i nisu bili u klancu i da je riječ o zamagljivanju stvarnih razloga tragedije. Već su prije isticali kako su tijela vatrogasaca premještana, kako nikad nisu pronađene crne kutije iz helikoptera, kako nedostaje više minuta slijeda snimki mjesta tragedije snimanih iz pilatusa... Sumnjaju u teoriju o uzroku stradavanja kojoj se priklonio Frane Lučić, jedini preživjeli i teško stradali vatrogasac na Kornatu. Frane Lučić mi je u intervjuu prije sedam godina izjavio:

– Sve se odvijalo jako brzo i praktički nas je spržila velika vrućina. To od kornatske trave nije moglo biti. U trenutku kada je došao nalet vrućine skinuo sam vizir i vidio u daljini vatru i puno dima. Vidio sam bijeli, crni i žuti dim. Eksploziju nisam čuo, ali vjerujem da kornatsku tragediju nije prouzročio eruptivni požar, jer za to nije bilo ni uvjeta. Kriva je bomba koju je odbacio NATO nakon povratka iz Srbije. Naše ozljede iste su kao ozljede žrtava bombe CBU-87 u Afganistanu – rekao mi je tada Lučić.

Obitelji poginulih vatrogasaca tvrde da ne vjeruju u eksploziju NATO-ove bombe na Kornatu.

Umirali su u agoniji

– Kerozin je istjecao iz prvog helikoptera kada je vatrogasce iskrcao na krivo mjesto i daleko od kruške. Naime, tom je helikopteru tank bio oštećen. Kada je došao drugi helikopter po njih, on je raspršio kerozin po vatrogascima i zbog toga su kasnije stradali od vatre – pričaju i dodaju:

– Već smo milijun puta spominjali helikopter kojem je bio oštećen tank, i drugi helikopter koji su skrivali. Zašto manjkaju snimke, što je radila vojska na dan tragedije, zbog čega navode krivog vatrogasca da je snimio njihove slike. Sve je napravljeno naizgled površno, a s namjerom da se istina ne sazna i da odgovorni ne budu kažnjeni – ustrajni su. Nije im jasna presuda suca da Dražen Slavica nije kriv, a potom obrazloženje da su krivi voditelji lokalnih DVD-a.

– Ako su krivi oni, kriv je i Slavica, ali ako osude Slavicu, propjevat će on pa će pasti i drugi, saznat će se istina i onda će cijeli sustav, u kojem su vatrogasci, MORH i političari, imati problem i biti kriv. Zato se krije istina – kaže Marinović.

Joško Klarić, otac poginulog vatrogasca, ne miruje. Sve ga to teško pogađa. Živi za trenutak kada će se saznati istina od čega su vatrogasci stradali i zbog čega im satima nije stizala pomoć dok su umirali u teškoj agoniji na Kornatu.

– Da se razumijemo. Nitko ne govori da je netko htio smrt naših sinova. Mi čak više i ne želimo da netko završi u zatvoru, već isključivo da se prizna istina, a to je da požar nije prouzročio eruptivni efekt. Želimo i da nam kažu tko je kriv što se tajila informacija o tome da su uopće izgorjeli, što nisu poslali helikoptere i kanader kada je traženo i kada su trebali, ali prije svega želimo znati zašto su vatrogasci morali umirati u agoniji pet ili šest sati dok je došla pomoć – rekao je Klarić lomeći ruke govoreći i ne skrivajući bol.

– Na prvom suđenju vještak Zečević rekao je kako bi da je pomoć došla ranije još vatrogasaca preživjelo, a novi vještak kazao je da ne bi. Eto kako rade. Nitko nije odgovoran ni za što. Tako je to kod nas. Tragedije se događaju. U Grčkoj je puno ljudi ovo ljeto stradalo od požara. Užasno je to što se ondje dogodilo. Naravno da nas je to podsjetilo na Kornat, ali u Grčkoj se zna što se dogodilo i gorjela je šuma. Na Kornatu nije bilo gorive mase, a to kod nas ne žele priznati. Štoviše, na sudu ne žele ni dokaze uvrstiti u spis ni pitati svjedoke koji su ključni – tvrde Klarić, Strikoman i Marinović.

U kakvim su mukama vatrogasci umirali na Kornatu pokazuju i svjedočenja jednog od kolega iz DVD-a koji su ih vidjeli nakon tragedije.

– Takvo što u životu nisam vidio. Položaji na kojima smo ih našli bili su strašni. Trojica mrtvih vatrogasaca dubila su na glavi, a ostali su bili zgrčeni, ukočeni. U oko nam je upao jedan kamen koji je bio presječen napola. Ako je uokolo sve opožareno i crno, njegovo je puknuće bilo bijelo i oštro kao odrezani sir – opisao je svjedok još na prvom suđenju.

Tada je i javnosti postalo jasno kakva se strava odvijala na Kornatima i da netko mora odgovarati barem i za to što su u agoniji čekali pomoć satima. Roditelji vatrogasaca o svemu što ih muči požalili su se mnogim političarima. Tražili su odgovore i odgovorne. Strikoman je svojedobno dobio obećanja i s ljevice i s desnice o pomoći u utvrđivanju odgovornih za tragediju. Od svakog su dobivali obećanja sve do trenutka dok nisu došli na vlast. I, naravno, obećava se tijekom obljetnica, a poslije ništa. Najnovije obećanje bilo je, kako tvrde, od predsjednice i od djelatnika MORH-a na prošlom obilježavanju kornatske tragedije. Na pitanje je li predsjednica što pomogla, sliježu ramenima nadajući se ipak da će im ona osigurati odgovore na glavna pitanja koja postavljaju od početka.

Možda ga ipak dobijemo?

– Samo neka nam omoguće uvid u crne kutije, neka nam daju uvid u knjižice helikoptera, neka objasne zašto nema dijela fotografija snimanih iz pilatusa, odnosno devet minuta tijekom tragedije, i neka objasne točenje goriva u Zemuniku. Kada smo na prvom suđenju vidjeli da fali devet minuta snimki, pitali smo suca je li on frizirao nalaz ili vojska. Odgovor nismo dobili. Možda ga ipak dobijemo – kažu ogorčeni roditelji siti uzaludnih obećanja i sve većeg broja različitih teorija koje se javljaju u nedostatku istine.

– Tragedija na Kornatu prethodila je novim izborima i pobjedi Ive Sanadera. Jesu li točne teorije da Sanader nije mogao pred izbore dopustiti da se nakon pada helikoptera u Vukovaru opet dogodi tragedija za koji je odgovorna država i sistem? Nekima ova teorija zvuči logično, ali mi ne želimo u to vjerovati – kažu nam roditelji poginulih vatrogasaca i zaključuju:

– Ako preživimo sve ovo, dočekat ćemo da idemo na međunarodni sud i već imamo kontakte za odvjetnike iz Izraela i SAD-a kojima bismo dali svu odštetu koju bi nam država platila. Životi naše djece nemaju cijenu, a to će saznati i sustav koji pod kontrolom drži pravosuđe, koje unedogled sudi da se ne bi otkrila istina. Molimo ih da prestanu s time jer svako novo suđenje je novo ubojstvo naše djece i produbljivanje tragedije od koje nema veće i koja zauvijek boli.