Istraga se mora nastaviti, ako treba ponovno prekopati sve dokumente, za to ću se svakako zalagati, a vjerujem i Vlada. Treba naći odgovore prije svega zbog obitelji, da bi one zatvorile tu stranicu svog života, jer još je teže tugovati kad ne znate što se točno dogodilo. Naravno, i zbog sustava, da znamo što se dogodilo i gdje je krenulo po zlu – izjavila je na obilježavanju desete obljetnice kornatske tragedije predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
Tako je – bez obzira na to što ona nema nikakve ovlasti za ponovno pokretanje istrage – sigurno barem na trenutak dala tračak nade da će obitelj Klarić doznati kako je stradao njihov Dino, da će Ajka Crvelin doznati zašto je ostala bez sina Ante i supruga Ivice, da će obitelj Marinović otkriti zašto više nema njihova Ivana, Stančići zbog čega su ostali bez Marka, Skočići zašto je stradao Gabrijel, Strikomani Hrvoje, da će obitelj Crvelin otkriti istinu o smrti svog Tomislava, Lučići Josipa, Ševerdije Karla, Kneževići Marka, a obitelj Juričev-Mikulin Ante. Naposljetku, da će Frane Lučić znati od čega se točno uspio spasiti i jedini preživjeti, a javnost je li Dražen Slavica uistinu krivac za najveću mirnodopsku tragediju u nas. Jer, jedini je za tu stravičnu nesreću optužen.
– Svi drugi koji su imali veze s događajem ostali su na svojim radnim mjestima. Ima i onih koji su napredovali. O imenima neću. Al’ nije metla za sve ista – govori bivši vatrogasni zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Šibenik i županijski vatrogasni zapovjednik Slavica s kojim smo se našli u kafiću podalje od središta grada. Bilo je to dan nakon obilježavanja kornatske tragedije i predsjedničine izjave koju ni Slavica ni njegov odvjetnik Čedo Prodanović nisu htjeli komentirati.
Odjeven u tamnoplave hlače i majicu s natpisom JVP Šibenik, Slavica je odlučnim korakom prišao stolu za kojim nam je govorio da se četrnaest mjeseci nakon tragedije i pritvora vratio na posao u Javnu vatrogasnu postrojbu Šibenik u kojoj je voditelj preventivnih poslova. No, svih ovih godina odradio je tek šest-sedam projekata, na sastancima unutar postrojbe ne sudjeluje niti ga itko na njih zove. Kaže da deset godina ne radi ništa i nije bio ni na jednoj vatrogasnoj intervenciji, a deset godina prije nesreće na Kornatu uopće nije uzimao godišnji odmor. Odlazi jedino na sudove, a osim za kornatsku tragediju prije sedam godina sudilo mu se i da je kao šef šibenskih vatrogasaca krao vodu, odnosno da nije plaćao račune vodovodu iako je vodu naplatio od privatnika kojima je bila dopremana. No, ta je optužba otpala i Dražen Slavica u konačnici je oslobođen.
Neki me ljudi ignoriraju
– Pitate je l’ mi fali posa? Pa ja san vatrogasac od srca, a ne iz interesa. Počeja san još 1985. godine, ka dobrovoljac u DVD-u Šibenik, na kraju bija najmlađi vatrogasni zapovjednik u Hrvatskoj. A sad deset godina dolazim i odlazim, ne radim ništa. I ne znam dokad tako. Šibenik je mali grad, neki me ljudi na poslu ignoriraju, drugi ne. Filtrirao se dio ljudi, al’ sad barem znam tko mi je stvarno prijatelj. Sve ove godine iz vatrogasnog sustava nitko nikada sa mnom nije službeno razgovarao o tragediji na Kornatu. U početku su se ogradili i kazali da ćemo sve analizirati kad završi postupak. A ja sam spreman doć bilo di, s papirima – izgovara.
U Vodicama i Tisnom – malim mjestima punim tuge za izgubljenim životima vatrogasaca – sve ove godine Dražen Slavica nije bio. Na Kornat je odlazio samo za potrebe sudskog postupka.
– U Vodicama sam odrasta, izlazio tamo, bija non-stop. Sad više ne iden. Ne bojin se, al’ ne želin se dovest u nezgodnu situaciju. Razumin te ljude, pitanje je kako bi ja reagira da san osta bez diteta. I žao mi je, izuzetno žao... Sigurno je da su oni ljuti na sve oko sebe. Srećemo se u sudnici, al’ nikakvog kontakta nema. Na Kornatu san bija drugi dan nakon nesreće, dok su još tila momaka bila na otoku. Tamo sam se među njima isplaka.... – govori dok mu pogled skreće negdje u daljinu.
Koliko god se trudio kontrolirati i skriti emocije tijekom razgovora o nesreći na otoku na kojem su stradali dečki s kojima je bio i prijateljski i kumski povezan, kao i oni koje nije poznavao, ipak se ne može suzdržati i oči mu se povremeno napune suzama.
– Sve me samo stegne kad se sitim – kaže. Dražen Slavica za koji će dan – 27. rujna – opet sjesti na optuženičku klupu suda u Zadru gdje mu se u ponovljenom postupku sudi da je iz nehaja skrivio smrt dvanaestorice i teške ozljede jednog vatrogasca. Sud u Zadru oslobodio ga je prije četiri godine optužbe, no Vrhovni je sud tu presudu ukinuo, i to zbog proceduralne pogreške jer je u sudskom vijeću sjedilo troje umjesto petero sudaca. U ponovljenom postupku vijeće koje će odlučiti o tome je li Dražen Slavica kriv ili ne opet ima tri člana, ali ovoga puta to neće biti razlog za ukidanje presude jer se zakon promijenio.
– Dva su me puta oslobodili – najprije je bio odbačen moj kazneni progon, zatim mi se ipak sudilo pa sam oslobođen, bez obzira na to što je optužba imala 176 svjedoka, a ja samo tri. A onda je opet krenulo sve ispočetka. Nisan očekiva da će trajat ovoliko godina. Očekiva san normalan proces koji će završit u razumnom vremenu, nisan biža od odgovornosti, osta san u Šibeniku, da ne bi bilo da san pobiga. Al’, eto, prođe deset godina u jalovosti. Kad doma dođe plava kuverta, ja više ne znan šta bi dici reka. I ne znan što dici savjetovati za budućnost, što je pametno – izgovara dok k stolu prilazi Ivona, njegova supruga koja mu je ovo desetljeće bila najveća potpora i snaga.
Sve san u glavi potisnija. Trudimo se živjeti normalno. Možda se samo zavaravamo – govori Dražen Slavica.
Netom prije tragedije Ivona se s njihovim sinom vratila iz Zagreba gdje je dječak nekoliko godina bio na liječenju. Taman su Slavice trebali otpočeti normalan zajednički život sa svojom djecom kad je došao taj nesretni 30. kolovoza 2007. Pritvoren je kada je njegova kći krenula u prvi razred.
– Prvih šest dana nakon kornatske tragedije bija sam u istražnom povjerenstvu u kojemu su bili predstavnici MUP-a i MORH-a. Sedmi je dan policija došla po mene. Uhitili su me, odveli u zatvor. Moji kolege vatrogasci uopće nisu svjesni što im se može dogoditi, kako im se život u samoj jednoj sekundi može okrenuti naopako. Nakon kornatske tragedije imali su šanse minjati sustav, a nisu. Ništa se prominilo nije. Nije se ulagalo, ne ulaže se ni dan-danas. U školski je program trebalo uvesti što činiti u slučaju eruptivnog požara, jer to vas nitko ne uči. Vrime je sazrelo da se neke stvari minjaju. Nisan najpametniji, al’ iman i znanja, i volje i iskustva koji bi se mogli ugraditi. Nudija san se glavnom vatrogasnom zapovjedniku da me može “iskoristiti”, ali... – kaže, vraćajući se u na 30. kolovoza 2007. godine.
Nisan ja vodija intervneciju. Bija sam samo koordinator, ne i zapovjednik. I na sudu je dokazano da je prošlo samo sedam minuta od prve konkretne dojave o razmjerima tragedije do sastavljanja pismene zapovijedi bazi u Divuljama o upućivanju helikoptera radi spašavanja vatrogasaca. U tih sedam minuta prođene su sve tri potrebne razine da pomoć krene. To što je u Hrvatskoj od četiri kanadera samo jedan bio ispravan i na raspolaganju, nije moja odgovornost. Neko je drugi donija odluku da se kanaderi šalju u pomoć Grčkoj.
Neko je drugi donija odluku gašenje kojeg požara kod nas ima prioritet. Ja to nisan ni moga odlučiti. Prigovarali su mnogi da se na Kornat išlo gasit šaku trave, govorija je to i bivši predsjednik države pitajući ko ih je posla. E, pa postojao je onda, a postoji i danas Program aktivnosti Vlade po kojem je gašenje požara u nacionalnim parkovima prioritetno. Znači, i dan-danas je požar u nacionalnom parku prioritet. A za vatrogasca nema: ovaj ću požar gasiti, a ovaj ne. Jedina pogreška vatrogasnog sustava dva su maloljetnika na intervenciji – izgovara misleći pri tome na smrtno stradale Marka Stančića i Karla Ševerdiju.
Među dokaznim materijalom u spisu koji ima nekoliko tisuća stranica nalaze se i ugovori o povremenom radu učenika, a na njima su imena naručitelja poslova. U slučaju učenika Karla Ševerdije, rođenog prvog dana prosinca 1989. godine, naručitelj je bio Grad Vodice, zastupan po tadašnjoj gradonačelnici, a sada saborskoj zastupnici Branki Juričev-Martinčev. Poslodavac Marku Stančiću, najmlađoj žrtvi kornatske tragedije, učeniku rođenom na Božić 1990., bio je DVD Tisno, zastupan po zapovjedniku Siniši Salamunu koji je uostalom na ponovljenom suđenju Slavici lanjske jeseni u sudnici to i izrekao, baš kao i zapovjednik DVD-a Zablaće Petar Popović.
Kad se sudski postupak okonča, možda će se, naglas razmišlja, s obitelji odseliti nekamo. Možda u inozemstvo. Zatim se vraća u realnost. Pedeset mu je godina, sudski postupak protiv njega još nije gotov...
– Pomišlja sam već okrenit novu stranicu, al’ di god sam se u banci raspitiva, kazali su mi da kredit neću dobit zbog tereta sudskog postupka. Nikad se nisam bavio kriminalom, nemam imetak sa strane... Di ću? – kao da samog sebe pita.
Čeka novu presudu
Odvjetnik Čedo Prodanović Slavicu zastupa besplatno. Prvih godinu – dvije obranu bivšeg vatrgasnog zapovjednika Šibensko-kninske županije plaćala je Udruga profesionalnih vatrgasaca, no kad se sve iskomplicirao do te mjere da su se spominjale i kaznene prijave protiv vatrogasnih zapovjednika iz udruge, Prodanović je slučaj preuzeo pro bono, uvjeren da će spor dobiti te da će mu država u konačnici podmiriti dio troškova.
Dražen Slavica sklon je vjerovati da su njegovi kolege vatrogasci na Kornatu stradali od eruptivnog požara. Je li gasitelja zalio kerozin iz helikoptera, je li moguće da su stradali od ostataka bombe NATO-a... ne želi nagađati, baš kao ni o krivcima za požar, iako su i do njega došle priče o tome tko je tog 30. kolovoza zapalio vatru na otoku. Kad mu bude izrečena presuda, bez obzira na to kakva ona bila, opet se neće znati što je prouzročilo tragediju jer se ovim postupkom to ni ne utvrđuje.
– Nemam odgovora – kaže Dražen Slavica nakon što smo ga upitali kakvu presudu u ponovljenom postupku očekuje.
Bit će onako kako treba biti po važećem zakonu. Nadam se da će se utvrditi istina – dodaje.
U njegovu slučaju ta istina znači da će biti oslobođen da je iz nehaja skrivio smrt vatrogasaca Dine Klarića, Ante i Ivice Crvelina, Ivana Marinovića, Marka Stančića, Gabrijela Skočića, Hrvoja Strikomana, Tomislava Crvelina, Josipa Lučića, Karla Ševerdije, Marka Kneževića i Ante Juričeva-Mikulina te teške ozljede Frane Lučića.
................neka visi Pedro.....zlostavljajuga kao mečku.......................a di su krivci nečinjenja..............