Kako izgleda digitalizacija na hrvatski način? Tako da i aplikacija ima radno vrijeme!?

Prije nekog vremena računovotkinja mi je ispričala priču za koju bih prije rekao da je vic nego stvarnost, nečija bajka. Bila je riječ o Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Oni koji su privatnici znaju da su se prijave i odjave radnika morale nositi osobno na šaltere mirovinskog. I onda je jednog dana osvanula aplikacija mirovinskog na internetu. Stigla je i u mirovinsko ta slavna digitalizacija. Svi bi trebali biti sretni! No aplikacija ima radno vrijeme! Aplikacija ne zaprima prijave i odjave izvan radnog vremena! Aplikacija radi samo kad radi i teta službenica s druge strane monitora u jednoj od podružnica mirovinskog. Kad ona ode s posla, i aplikacija utrne do idućeg dana! Urnebes!

Nisam mogao vjerovati da je to istina. Ali bila je istina. I računovotkinja i ja nismo znali bismo li se više smijali ili više plakali, ili istodobno, ali suze su nam išle na oči od hrvatskog čuda digitalizacije javne uprave. Jer digitalizacija nije zamijenila službenika na šalteru. Digitalizacija je samo omogućila da ja ne gledam službenika, i da on ne gleda mene, i da ne moram dolaziti na mirovinsko, nego se sve odradi iz ureda. No je li digitalizacija pospješila efikasnost javne uprave? Je li smanjila birokraciju? Taman posla! Birokracija i dalje buja! Valjda sad treba dodatna radna snaga za održavanje digitalizacije na životu!

Ili sličan primjer s Poreznom upravom. Do prije nekog vremena poduzetnik, obrtnik, bilo tko tko je trebao potvrdu o stanju poreznog duga, trebao je ići osobno do svog poreznog referenta s ispunjenim zahtjevom za potvrdu i s kupljenim državnim biljegom! S pokretanjem e-porezne, nakon nekog vremena omogućeno je računovodstvenim servisima da preko porezne aplikacije preuzimaju i te potvrde, bez odlaska do referenta i bez kupnje biljega. No to je sve. Jer sve drugo radi na stari način. Aplikacija nije sposobna sama generirati potvrdu iako se u aplikaciji vidi cjelokupni krvotok jedne tvrtke, ili obrta. U aplikaciju treba poslati zahtjev, taj zahtjev čeka tetu u poreznoj da za radnog vremena ona njega skine i provjeri stanje duga i onda putem aplikacije pusti potvrdu, što zna potrajati i dva dana. Mislite da se smanjio broj zaposlenih u poreznoj?

I tako su puna usta naših političara oko digitalizacije. I bivši ministar uprave na glasu svetosti Lovro Kuščević drljao je o digitalizaciji iako je pitanje koliko je uopće razumio što je to digitalizacija javne uprave. I sadašnji ministar Ivan Malenica, dok još nije postao ministar, u vrh prioriteta postavio je digitalizaciju. Ali što će nam takva digitalizacija koja nije u stanju sama odmah generirati potrebne, tražene dokumente, nego nam i dalje trebaju službenici s druge strane monitora? Zar ne bi digitalizacija trebala donijeti i efikasniju i manju javnu upravu? U nas je sve samo neki privid. Imamo neku hibridnu poludigitalizaciju.

Naravno, kad smo čuli da će se na račun digitalizacije smanjiti broj službenika? Kad je itko rekao da će digitalizacija pojeftiniti domaću birokraciju? Nitko nikad! O tome se ne govori. O tome postoji samo zavjet šutnje! To je nedodirljiva tema! O tome se ni ne raspravlja! Glasačko tijelo ne smije se uzburkati, a još manje izgubiti! Sve se svodi samo na to, kako okrupniti i pod kontrolom držati biračko tijelo.

To je sad posebno vidljivo kako se opet bliže izbori. Nacionalna mirovina jest jedan od načina dodatne kupnje ili korumpiranja biračkog tijela. S pravom se bune oni koji su radili i radili i imaju mizernu mirovinu, i čija bi mirovina trebala biti neznatno viša od nacionalne za one koji nisu radili gotovo ništa u životu! U javnom sektoru stalno se traže veće plaće. I doista treba veće plaće dati i zdravstvu i obrazovanju i svima koji zaslužuju bolje i više. No jeste li čuli da se neki sindikat debelo zalaže za povećanje plaća i uvjeta rada u privatnom sektoru? Kod nas su se sindikatlije okupile oko državnog, javnog sektora. Što i ne čudi kad je on najmnogoljudniji, drži daleko najveći opseg poslova u državi.

Ispada da nikoga baš nije pretjerano briga za privatni sektor. Deklarativno da, ali u praksi baš i ne. Jer da nije samo deklarativno, odavno bi se već smanjila nemoguća davanja, porezi, smanjila državna birokracija, dignula poduzetnička klima, u kojoj bi ljudi jurili na posao kod privatnika, a ne kod države. I to bi dignulo plaće. U nas je državni posao najelitniji i zato smo tu gdje jesmo, na začelju EU s kojeg se ne mičemo! I nema naznaka kad ćemo se pomaknuti prema gore!