Njemački književnik austrijskog porijekla (ili tako nešto) Daniel Kehlmann posljednjih je godina čak dva puta boravio u Zagrebu.
Riječ je o neupitnoj literarnoj zvijezdi njemačkog govornog područja kojoj je agilna Fraktura na hrvatskom jeziku donedavno objavila čak šest djela, među njima i Kehlmannovu najpopularniju knjigu, roman “Mjerenje svijeta” koji je umnogome odredio njegovu globalnu književnu i komercijalnu prepoznatljivost. Uoči 5. Festivala svjetske književnosti Fraktura je objavila i Kehlmannov noviji uradak, novelu “Trebao si otići” koja je unatoč apartnosti i svojevrsnoj literarnoj introvertiranosti u Njemačkoj prošle godine bila neupitni bestseler i naišla na masovni odaziv osviještenih čitatelja.
Tu je novelu na hrvatski prevela Latica Bilopavlović Vuković, a uredio Seid Serdarević. Sve one koji su čitali Kehlmannov hvaljeni roman “Ja i Kaminski” (svojedobno ga je u Hrvatskoj objavila naklada Aora u prijevodu Štefice Martić), ili baš na nedavnom Frakturinu festivalu gledali igrani film poznatog Wolfganga Beckera baziran na tom romanu, uočit će sličnosti između priče o Kaminskom i njegovu zlosretnom biografu te tematike kojom se bavi novela “Trebao si otići”.
I inače u svom poprilično opsežnom opusu Kehlmann se često bavi likovima koji imaju veze s umjetnošću i znanošću, dakle ljudima koji imaju pravo biti čudnovati i netipični, koji strše iz svakodnevice i imaju privilegij biti različiti, neukroćeni, tajnoviti i povlašteni. Tako i u noveli “Trebao si otići” imamo posla s uglednim mlađim književnikom (i scenaristom) koji sa slavnom suprugom glumicom i malom kćerkicom odlazi u usamljenu kuću u Alpama kako bi dovršio rad na filmskom scenariju za nastavak filma koji je bio hit. Producent mu stalno diše za vratom, supruga se lomi između obiteljskih obaveza i svog zvjezdanog statusa koji stalno treba potvrđivati novim i novim glavnim ulogama, a kći iziskuje stalnu roditeljsku pažnju u neizmjernim količinama jer i sami roditelji potpuno u duhu vremena hrane njen posvemašnji egoizam i ovisnost o starijima.
U noveli Kehlmann spretno i uporno izmjenjuje scene iz filmskog scenarija u nastajanju i scene iz obiteljskog života umjetničke obitelji koja se zapravo teško nosi s ladanjskom planinskom svakodnevicom. Komunikacija između pisca i glumice odveć se lako pretvara u kakofoniju, a tajanstvena kuća s još tajanstvenijim vlasnikom vrlo brzo postaje noćna mora za pisca koji se ne može nositi s lijepom i seksualno poželjnom suprugom te postaje žrtva i svoje ljubomore i svoje literarne frustriranosti. I tako se očekivani idilični trenuci alpskog obiteljskog mira pretvaraju u pravi horor, u opasnu neizvjesnost, u borbu na život i smrt između realnosti, snoviđenja i čistih tlapnji. Mnoge rečenice pisac ostavlja nedovršene, baš kao i radnju.
Cijela novela prepuna je stravične atmosfere kojoj itekako pogoduju i brdske legende o staroj i novoj kući na planinskoj osami do koje vodi strma i opasna slijepa cesta. Sa svim se tim opasnostima Kehlmannovi tipizirani likovi ne mogu nositi pa veze između njih pucaju brže nego što bi pucale da nisu odlazili u izolaciju na planinske nedokučive visove u kojima je civilizacija samo igračka moćne, ponekad i zlokobne prirode.
Kehlmann, kao dijete glumice i filmskog i kazališnog redatelja i unuk poznatog pisca, doista je prava osoba za obdukciju umjetničkih obiteljskih odnosa u kojima se stvarni karakteri sukobljavaju s vanjskim fasadama koje su umjetnici stvorili o sebi prema ljubopitljivoj javnosti. Upoznat s nastajanjem scenarija, ali i kazališnih obrada baziranih na literarnim djelima, i u ovoj se knjizi Kehlmann poigrava umjetničkim vrstama i žanrovima, baveći se tankoćutnim umjetnicima kojima producenti, sponzori i surova borba za preživljavanje uništavaju i intuiciju i talent, pretvarajući ih u radnike na traci koji nemaju vremena ni za odmor ni za obitelj.
I premda na strani umjetnika nisu ni sveprisutne tehnološke novotarije, jedini osjećaj koji hrani njihove kreativne sposobnosti jest elementarni, za život opasni ljudski strah.