David Davis, britanski državni tajnik za izlazak iz Europske unije, ima prilično jasan opis posla. On je, jednostavno, ministar za Brexit. I što je ministar za Brexit radio u ponedjeljak 29. svibnja, na dan kad su ostali u EU (EU27) objavili dva dokumenta s detaljnim pregovaračkim principima kojih se planira držati u pregovorima o Brexitu? U Vladi premijerke Therese May, koja tvrdi da je potpuno usredotočena na napore da britanskim građanima koji su odabrali Brexit na referendumu isporuči najbolji mogući rezultat takvog odabira, očekivalo bi se da ministar za Brexit na tako važan dan sjedi na svome radnome mjestu i, s timom suradnika, proučava pregovaračke smjernice suprotne strane. Ali ne, David Davis nije taj dan bio u uredu.
– U ponedjeljak sam bio u kampanji na terenu. Bio sam u Erdingtonu, otom u eteru... – rekao je David Davis u razgovoru za televizijski dnevnik Channel 4 News, gdje ga je novinar i voditelj pritisnuo upravo pitanjem što je radio na tako važan dan za njegov resor.
Detalji poput ovoga kao da još jednom dočaravaju rizičnu neozbiljnost, naizgled i nekompetentnost, kojom se vladajuća britanska Konzervativna stranka upušta u spust divljim, nikad dosad plovljenim vodama zvanima pregovori o izlasku države članice iz Europske unije.
Kad je, nakon ostavke Davida Camerona koji se povukao zbog poraza na referendumu o Brexitu, Theresa May u ljeto prošle godine postala premijerka, uporno je ponavljala da ne želi izvanredne izbore te da će njezina vlada odraditi puni mandat do kraja. Tvrdila je da bi izbori bili distrakcija te da ona želi biti potpuno usredotočena na pregovore i na sâm izlazak iz EU. No, onda je u travnju napravila polukružni zaokret po tom pitanju i ipak rekla da želi na izbore 8. lipnja. Opet s argumentom da će to pomoći fokusiranju na pregovore i na Brexit. Jer, izbori će joj, navodno, dati čist mandat i puno komforniju većinu u parlamentu za lakše pregovore o Brexitu.
Mladi za ljevicu, ali ne glasaju
Činjenica da njezin glavni čovjek za Brexit, David Davis, na dan kad EU27 objavljuje dva detaljna dokumenta s pregovaračkim pozicijama, uopće nije na svome radnome mjestu dovodi u pitanje tu proklamiranu predanost i usredotočenost na pregovore o Brexitu. Možda će ipak prije biti da su Theresa May i njezini suradnici usredotočeni na svoje političke pozicije, kao i svi političari stalno i svuda.
Premijerka May pokrenula je raspisivanje izvanrednih izbora s argumentom da će oni donijeti političku stabilnost potrebnu za pregovore o Brexitu, no mnogi smatraju da je tu odluku donijela jer je u redovnim istraživanjima rejtinga stranaka vidjela priliku da zacementira svoju vladavinu na puno većoj parlamentarnoj većini koju su joj ankete predviđale. No, ankete su se preokrenule. Na dan kad je premijerka May najavila izbore, 18. travnja, signalizirale su 46-postotnu podršku birača Konzervativnoj stranci i 25-postotnu podršku Laburističkoj stranci. U srijedu ovaj tjedan, anketa YouGov davala je 42 posto konzervativcima i 39 posto laburistima, što je najveći rejting laburista od 2014. i svakako otkako je Jeremy Corbyn preuzeo kormilo stranke u rujnu 2015., nakon teškog poraza laburista na posljednjim redovnim parlamentarnim izborima. YouGov predviđa čak i mogućnost da konzervativci izgube većinu u parlamentu: 310 mjesta njima (a za natpolovičnu većinu nužno je 326), 257 mjesta laburistima, 50 Škotskoj nacionalnoj stranci, 10 liberalnim demokratima...
– Rekao bih da su konzervativci ovaj put malo podcijenili birače. Očekivali su da će izvojevati pobjedu isključivo na poruci stabilnog vodstva prema Brexitu, ali ljudi od parlamentarnih izbora očekuju više od rješavanja samo jednog izazova. Konzervativci su očekivali da će profitirati na samo jednoj temi, što se pokazuje nemogućim – smatra Mate Mijić, politički analitičar i voditelj zagrebačkog ureda Ruže Tomašić, zastupnice HKS-a u Europskom parlamentu koja pripada istoj političkoj grupaciji kojoj i britanska Konzervativna stranka.
– Što se tiče velikog smanjenja razlike u anketama, to je plod interpretacije. Sirovi podaci koje sam proučavao isti su kao prije, ali je interpretacija drukčija. Primjerice, ovisi kako se interpretira izlaznost mladih birača na izbore. Mladi su skloniji lijevoj opciji, skloniji su ostanku u EU, ali njihova izlasnost nikad nije toliko velika – kaže Mijić.
Jeremy Corbyn možda nema realnu šansu postati premijer, premda mu je i to sada prvi put nadohvat ruke, ali ima realnu šansu postati snažniji lider opozicije nego dosad, što bi razbilo čitav smisao manevra Therese May s raspisivanjem izvanrednih izbora. Želja da ojača svoju većinu i zacementira svoju poziciju mogla bi na kraju završiti njezinim slabljenjem i jačanjem oporbene pozicije.
Bio bi to drugi najneozbiljniji i najpogubniji politički manevar Konzervativne stranke u novijoj povijesti. Prvi je, naravno, odluka Davida Camerona da obeća građanima da će, ostane li na vlasti, raspisati referendum o ostanku ili izlasku iz EU, na kojem će on i njegova stranka voditi kampanju za ostanak. Taj je manevar, kao što znamo, završio referendumskom odlukom o izlasku, i kaosom koji je uslijedio. Bolje rečeno započeo jer još mu se ne nazire ni sredina, a kamoli kraj.
Kako će sve to utjecati na Brexit, teško je predvidjeti. Brexit znači Brexit i nitko tko ima šanse ući u britansku vladu ne zagovara ignoriranje referendumskog rezultata i odustajanje od izlaska iz EU. Razlike postoje u tome kakav Brexit. Premijerka May postala je zagovornica “tvrdog” Brexita, onog u kojem Velika Britanija izlazi ne samo iz članstva u Uniji, nego i iz jedinstvenog tržišta, i iz bilo kakve jurisdikcije Suda EU u Luksemburgu (što se tek može pokazati kao nemoguća misija, jer EU27 želi da taj sud zadrži nadležnost barem u nadgledanju poštovanja budućeg sporazuma o izlasku i stupanju u neke, još nedefinirane, trgovinske odnose bivše članice s EU27). Laburisti, a i liberalni demokrati, željeli bi “omekšati” taj sadašnji smjer kojim ide Brexit.
Kao i svaki britanski izbori, i ovi protječu kao festival demokracije. Po svemu, osim po televizijskim debatama koje su ispod najviše demokratske razine jer u njima premijerka i šefica Konzervativne stranke odbija sudjelovati. Objašnjenje Therese May zvuči pomalo “karamarkovski” (čuli smo ga u Hrvatskoj od bivšeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka kad je on izbjegavao TV sučeljavanja): da želi obilaziti teren, da joj je prioritet razgovarati s građanima…
Festival demokracije je po mnogo čemu drugome: po činjenici da novinari traže odgovore na zaista neugodna pitanja, poput onoga što je ministar za Brexit radio na tako važan dan za pregovore o Brexitu, ili onoga u kojem je radijska voditeljica BBC-jevog Radio 4 uhvatila Jeremyja Corbyna. Izborni program laburista, po običaju, sadrži niz popularnih ideja o većim socijalnim beneficijama za radnike i srednji sloj, većim porezima za bogataše i velika poduzeća, nacionalizaciji željeznica i sličnom, no kad ga je voditeljica pitala koliko bi državu koštao laburistički plan o uvođenju besplatnog zdravstvenog osiguranja za djecu, Corbyn nije znao točnu brojku.
Voditeljica je inzistirala na točnoj brojci, zgražala se nad činjenicom da politički lider izlazi s planom za koji ne zna koliko bi koštao, a Corbyn se znojio, prebirao po svom iPadu i bilješkama, ne uspijevajući pronaći odgovor. Čim je izišao iz studija, novinari su ga nastavili pritiskati pitanjima “Zar je moguće da nemate brojke?”. Do kraja dana, Corbyn se morao ispričati zbog neznanja, premda je naglasio da se ne ispričava zbog tog detalja u izbornom programu.
Neuspio puč
Bilo kakva nekonzistentnost između nastupa političara i izbornog programa stranke može biti vrlo brzo kažnjena u očima britanskih birača. Pad rejtinga Konzervativne stranke, tj. približavanje laburista u posljednjih desetak dana, pripisuje se percepciji da je premijerka May u manifestu pokušala progurati socijalno neosjetljive mjere koje pogađaju umirovljenike, tradicionalno biračko tijelo konzervativaca, a zatim pod pritiskom javnosti napravila polukružni zaokret.
Nikad prije lider neke od dviju vodećih britanskih stranaka nije bio prisiljen demantirati obećanje iz izbornog manifesta tako blizu datuma izbora.
Nakon takve pogreške, May i njezini konzervativci grade kampanju na širenju straha i trepeta od Corbyna: tvrde da taj ljevičar, ljeviji nego ijedan prijašnji lider Laburističke stranke barem od 1983. godine, nije sposoban voditi Veliku Britaniju.
Corbynova pobjeda na unutarstranačkim izborima Laburističke stranke u rujnu 2015. godine smatra se jednim od najvećih političkih iznenađenja u britanskoj političkoj povijesti. Socijalistički veteran (na čelo stranke izabran je sa 66 godina), Corbyn je proveo 30 godina kao zastupnik u parlamentu, ali u zadnjim redovima, na marginama kluba zastupnika, i u utrku za šefa Laburističke stranke uključio se samo zato što nitko od njegovih kolega s krajnje lijevog krila stranke nije to htio (a običaj je bio da se i netko s lijevog krila kandidira). Bio je autsajder čiju pobjedu nitko nije očekivao.
No, nakon ere Tonyja Blaira i Gordona Browna na vlasti (čija ostavština “trećeg puta” i iračkog rata nije baš ostavila laburističke birače u ekstazi) te nakon što Ed Miliband nije uspio iz opozicije osvojiti ponovo vlast, mnogi su bili razočarani, otvoreni za radikalnija rješenja, i Corbyn je nekako pobijedio. Dio laburističkih zastupnika u parlamentu pokušao ga je srušiti pučem, ali nije im uspjelo, a Corbyn je cijelo vrijeme, dok se stranka srozavala u anketama, bilježio rast broja članova stranke. U siječnju 2016. godine stranka je imala 388 tisuća, a danas ima 517 tisuća članova. Laburisti su, inače, najbrojnija stranka po članstvu u cijeloj zapadnoj Europi.
Tonino Picula, SDP-ov zastupnik u Europskom parlamentu, smatra da su dva kriterija utjecala na smanjenje razlike u anketama između britanskih konzervativaca i laburista.
– Očito se radi o jednoj vrsti promjene prioriteta prema kojima birači ocjenjuju stranke, prije svega na vlasti. Ovo ne bi bila ni prva ni posljednja vlada koja plaća danak promijenjenog senzibiliteta birača. Dva kriterija su tu bitna, dva “s”: sigurnost i socijalna pitanja. Sigurnost igra sve veću ulogu u političkom opredjeljivanju građana u EU. Ako dobro predstavljam, možda su birači, nakon terorističkog napada u Manchesteru, osjetili da Theresa May ne čini dovoljno da bi ih zaštitila. I drugo, promjena u anketama povezuje se sa zaokretom T. May od najavljene intervencije u socijalnom osiguranju. Kombinacija jednog i drugog ostavila je traga u javnosti – smatra Picula.