Europska unija, blago u Gospodinu preminula u 60. godini života nakon kratke i teške… Samo malo, ili je ipak prerano za osmrtnicu? Ili su se ipak požurili svi oni koji su, nakon izbornih trijumfa Brexita i Trumpa, sugerirali da će se isti trend, potencijalno koban za EU, nastaviti na izborima u Austriji, Nizozemskoj, Francuskoj, Njemačkoj. Nije se nastavio.
Kandidati krajnje desnice izgubili su i u Austriji i u Nizozemskoj, a u prvom krugu predsjedničkih izbora u Francuskoj Marine Le Pen jest, doduše, ušla u drugi krug, ali s ne baš sjajnom 21-postotnom potporom birača – malo više nego što je njezin otac Jean-Marie Le Pen osvojio 2002. (17 posto).
A on nije imao potporu američkog i ruskog predsjednika, kao što Marine Le Pen ima potporu Trumpa i Putina, niti je imao druge okolnosti (fenomen Brexita, opasnost od terorističkih napada…) koje bi mu toliko išle u prilog kao njegovoj kćeri.
Da parafraziramo predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska, koji je u Hrvatskom saboru nedavno citirao Ljudevita Gaja: još Europska unija ni propala dok mi živimo, visoko se bude stala kad ju zbudimo.
Ili da vjerujemo novinskom kiosku u Beogradu, gdje sam se zatekao u ponedjeljak, dan nakon izbornog dana provedenog u Francuskoj, s kojeg naslovnice tabloida najavljuju dvostruku kataklizmu: Informer tvrdi da CIA tvrdi da Balkanu prijeti rat svih protiv sviju, a Kurir najavljuje raspad EU jer Francuskoj prijeti kaos?
Ma koliko ovaj drugi narativ bio popularan – a to je u osnovi narativ o kataklizmi globalizma, liberalizma i internacionalizma, samo s različitim varijacijama – skloniji sam vjerovati da ni EU, ni Francuska, baš kao ni Hrvatska, još “ni propala dok mi živimo”.
O srpskim naslovnicama još samo jedno: jedna mlada američka novinarka, koja se nakon nekoliko godina življenja u Beogradu ovih dana preselila u Zagreb, zaključila je na Twitteru kako je “nekako čudno biti na mjestu gdje mediji ne izgledaju kao da su pod kontrolom paranoidnog manijaka omamljenog srpskim nacionalizmom i LSD-jem”. (Touché, draga Lily, premda čekaj da vidiš neke od hrvatskih naslovnica u danima posebnog nadahnuća i slave).
Natrag na Francusku, gdje sam proveo izbornu nedjelju u gradiću Henin-Beaumont, na biračkom mjestu gospođe Le Pen, čini se da ti predsjednički izbori (iako je tek poluvrijeme) potvrđuju ono što tvrdi Denis MacShane, nekadašnji britanski ministar za Europu: 2016. je bila godina Brexita i Trumpa, ali 2017. će biti godina kad se Europa vraća. Francuski birači koji su mladog, liberalnog i proeuropski orijentiranog reformista Emmanuela Macrona doveli do pobjede u prvom krugu biraju, među ostalim, poruku ujedinjene Europe umjesto Le Peničine poruke povlačenja iz Europe i zatvaranja u sebe.
Ali nije još gotovo. Iako sva istraživanja pokazuju da u drugom krugu Macron može očekivati glatku pobjedu, Marine Le Pen nije još poražena. Za Francusku su ovo izvanredne okolnosti i zbog toga što, prvi put u povijesti Pete Republike, u drugom krugu predsjedničkih izbora nema kandidata dviju stranaka koje su dosad dominirale političkom scenom – republikanaca i socijalista. Poraženi kandidati obiju stranaka sada pozivaju svoje birače da u drugom krugu glasaju za Macrona i spriječe dolazak Marine Le Pen na vlast, no kandidat krajnje ljevice Jean-Luc Melenchon (koji je osvojio respektabilnih 19,5 posto) nije to učinio. Neki od njegovih birača kažu da neće nikad dati glas Macronu, kojeg vide kao predstavnika krupnog kapitala i tvrde da bi on proveo tržišne reforme koje bi dovele do “uberizacije”. Boje se da bi pod Macronom praktički sva radna mjesta bila ugrožena kao taksistima zbog pojave Ubera. Takvi će radije apstinirati u drugom krugu. Drugi od njih, ma koliko Melenchon i Le Pen bili udaljeni u svojim krajnje lijevim i krajnje desnim pozicijama, razmišljaju da daju glas Marini Le Pen jer se osjećaju kao gubitnici u nadiranju “divlje globalizacije”, koju Le Pen obećava zaustaviti, barem u Francuskoj.
Ako Le Pen uspije uvjeriti Francuze da izbor više nije između centra i krajnje desnice, nego da se političke bitke u današnjem svijetu zaista vode između globalista/proeuropejaca i suverenista/nacionalista, onda Le Pen ima veće šanse za pobjedu 7. svibnja. Ali, opet, zasad ipak sve izgleda kao da je takva podjela uglavnom nerealna, iracionalna, i da je ovo godina u kojoj je trend suprotan od prošle, obilježene Brexitom i Trumpom. Suprotan možda baš zato što se ni Brexit ni Trump ne pokazuju baš kao sjajni uspjesi u praksi.
>> Gospodarski, EU sve jača, hoće li rasti i plaće ili samo cijene?
Nije još vrijeme za osmrtnicu za EU, pametni je drže na životu da ,mogu dobro da dalje krv piju !