U studiju Večernjeg lista gostovao je nekadašnji ministar obrane RH i vojni analitičar Ante Kotromanović. Analizirao je sve aktualnosti rata u Europi, te energetsku budućnost Hrvatske. Emisiju je vodila Lana Kovačević.
"Ukrajina je vješto izmanevrirala ruske snage. Oslobodili su značajni dio prostora kod Harkiva. Na jugu je situacija drugačija. Oni su prodrli u tri različita smjera i razbili rusku obranu, te se sad polako sa svojim snagama približavaju Hersonu. Čeka ih vrlo ravan, nepogodan prostor i za napad i obranu. S druge strane, Rusi vode odsutnu bitku. Dolje je dosta njihovih kvalitetnih snaga. To je težak položaj jer infrastrukturna i logistička pomoć može stizati samo preko dva mosta od kojih je jedan srušen. Ukrajinske snage maltene svakodnevno raketiraju to područje. Po meni, možemo očekivati jednu jako ozbiljnu bitku. Padom Hersona, ukrajinska vojska će dobiti moral i snagu potrebnu za oslobađanje od ruske okupacije.
Rusi će učiniti sve ama baš sve da sačuvaju taj prostor, s obzirom na to da je on vrlo važan geografski i strateški za obranu Krima. Sva pitka voda za Krim dolazi s područja Hersona. To bi bio za njih vojni, politički i strateški veliki potres kakav su doživjeli ranije ukrajinskim oslobađanjem Limana ili oslobađanjem teritorija na sjeveroistoku".
Analitičari kažu da je oslobađanje Herson i njegov dolazak u ukrajinske ruke samo pitanje vremena.
"Ukrajincima će biti teško, Rusi su kod Hersona s jakim i sofisticiranim snagama. U Moskvi se događaju trenutno velika previranja. Vidimo napade ruskih radikalnih desničara koji kritiziraju rusko Ministarstvo obrane i ministra Šojgua. Po meni je rusko vodstvo napravilo nekoliko taktičkih pogrešaka. Naravno, prvi je početak sukoba i početak invazije na samu Ukrajinu. Druga pogreška je ratovanje s premalim brojem vojnika. Oni od početka rata ratuju s nekih 150 tisuća vojnika od čega je nekih 50-ak tisuća ubijeno ili ranjeno, a ostali su premoreni. Kasno je krenula mobilizacija i kasniji dolazak dobrih pričuvnih postrojbi koje ima Rusija. To su neke strateške pogreške koje su im se obile o glavu. Oni su se raspali na više fontova zbog nemogućnosti branjenja pozicija.
Ukrajinci na tom velikom frontu dobro manevriraju. Oni su od prvih dana zaustavljali te ruske kolone čiji je cilj bio presjeći i zauzeti Ukrajinu. Oni sad s manjim skupinama i puno tehnike koje su ili zarobili ili dobili od Zapada, jer bez zapadne pomoći teško bi se oni održali cijelo ovo vrijeme, prodiru preko tih velikih prostora i upadaju u prostore gdje su nezaštićeni bokovi ruskih snaga. Oni u tome imaju značajnog uspjeha. Možemo očekivati dosta ozbiljnu bitku. Nadam se da će ukrajinske snage i ukrajinsko vodstvo uspjeti i da će i tu pokrajinu vratiti pod okrilje matice države", naveo je.
Gubitkom Hersona, Rusi bi izgubili svaku nadu u osvajanje Odese, što je bio strateški cilj na početku njihove agresije....
"Mi znamo koji je bio njihov cilj - cijela Ukrajina. Cilj im je bio srušiti političko vodstvo i okupirati cijelu Ukrajinu u nekoliko dana, a to se nije dogodilo. Njihovi ciljevi su sada posve redefinirani. Ja mislim da oni nemaju šanse da idu prema Odesi. Oni su sada anektirali dio ukrajinskog teritorija i stavili su ga kao ruski teritorij. Oni su jasno odredili granice. Oni su, po meni, potpuno zaboravili na samu Odesu. Oni nemaju ni volje ni snage nastaviti s takvim djelovanjem. To je potpuno završena priča".
Koliki je značaj te nove vojne taktike koju su Ukrajinci preuzeli od Britanaca u ovom velikom uspjehu koji sad ostvaruju
"Ukrajinska vojska je vrlo dobro radila tu mobilizaciju i obuku posljednjih nekoliko mjeseci. Imali su i gubitke i zamor te su bili svjesni toga. Oni su u tome bili puno uspješniji. Oni su puno pametnije vodili cijeli rat nego ruska strana. Oni su posljednjih mjeseci stalno domobilizirali svoje postrojbe te su pripadnike svojih postrojbi stalno obučavali na teritoriju drugih članica NATO-a. Ukrajinci su formirali nove postrojbe po dubini svojeg teritorija koje su potom vrlo vješto ubacivali u borbu te su tako stalno vršili pritisak prema ruskoj obrani. S druge strane, vrlo vješto su upotrebljavali topničke postrojbe. Dobili su moderna sredstva sa Zapada, ali i sredstva kao što je ono koje je Hrvatska donirala, poput topova kalibra 130 mm sa značajnim količinom streljiva.
Ključne su bile i odlične pripreme bojišta. Ukrajincima su velike zemlje Zapada davale satelitske snimke ili dronove koji su snimali teren u svakom trenutku. Oni su znali sve položaje ruske vojske u svakom trenutku i zato su bili tako jako precizni. Zato su oni mogli tako precizno i nevjerojatno učinkovito udarili topništvom po logističkim centrima ruske vojske jer su imali sliku u realnom vremenu. Koordinacija tih obavještajnih službi je važan i značajan uspjeh. Oni su ubacivali i postrojbe u dubili neprijateljskog terena koji su onda markirali mete za visokoprecizne sustave kao što je HIMARS. Ukrajinci su radili i silne diverzije razbijajući moral i uništavajući infrastrukturu ruske vojske. S mobilnim postrojbama na terenu koji je jako širok i koji je teško braniti, oni su uspješno napadali slabe točke ruske obrane te su na taj način ostvarili značajan uspjeh".
Sve je to dovelo do sve većih prijetnji s ruske strane koje se odnose na cijeli svijet. Svijet strahuje od nuklearne opasnosti.
"Mogućnost nuklearnog rata je tu, iza ugla. Svaki neuspjeh ruske obrane i svaki uspjeh ukrajinske vojske motivira radikalne elemente ruske vojske da stalno prijete uporabom nuklearnog oružja. Ja mislim kako bi to bilo katastrofalno. U slučaju uporabe nuklearnog oružja, Rusija bi ostala potpuno sama na ovom svijetu. Možda bi je jedino Sjeverna Koreja nastavila podupirati. Koliko god su žestoki ti pozivi na uporabu taktičkog nuklearnog oružja od osoba blizu Putina, on je svjestan da bi s tim činom prešao tu crvenu liniju. Ne bi više bilo povratka nazad. Rizik je izvjestan i on je tu negdje, ali nadam se da se to jednostavno neće dogoditi".
Koliko je osjetljiva svjetska podvodna infrastrukturalna mreža? Sjeverni tok je pokazao da je lako sabotirati.
"To nisu branjena područja, znaju se raditi patrole brodom. Nitko ciljano nije nadzirao takav tip plinovoda ili naftovoda koji ide ispod mora. Ako netko ima namjeru i želi napraviti diverziju na tom području, oni prije svega moraju imati podmornicu da mogu doći do dubine 100-150 metara i izvesti neku akciju. Ovo što se dogodilo na Sjevernom toku, pitanje je tko je imao veći interes da se to učini. Za zemlje koje imaju tu sposobnost, njima nije problem napraviti diverziju".
Njemačka se priprema za scenarije prema kojima će njezini stanovnici biti više dana bez vode i struje zbog potencijalnih sabotaža. Koliko je to realno? Trebamo li se mi za išta pripremati ili je to na neki način zastrašivanje?
"Nisam pratio što Njemačka u tom svom unutrašnjem kontekstu planira napraviti i imaju li oni tip vježbe za koji se pripremaju, poput vježbe za nuklearni napad. Oni imaju dosta vlastitih izvora električne energije, veliki dio nabavljaju od Francuske. Oni su u tom smislu sigurni. Ne očekujem da se tako nešto može dogoditi i da će netko napasti njihovu kritičku infrastrukturu. Hrvatska je jako ovisna o energentima izvana. U tom kontekstu naše političko vodstvo mora razmišljati kako mi možemo biti što neovisniji"
Je li naše političko vodstvo sposobno za tako promišljanje?
Imamo mi stručne ljude. Samo mi trebamo više slušati struku. Ako struka kaže da je nešto potrebno napraviti, onda se treba usredotočiti na to. Hoće li to biti sutra blok B nuklearne elektrane koji bi gradili sa Slovencima u Krškom ili bi to bila neka nova termoelektrana, ja mislim da svakako treba razmišljati o tome da budemo što neovisniji. Mi smo većinu takvih energetskih postrojenja napravili za vrijeme bivše Jugoslavije. Nažalost, u posljednjih 30 godina napravili smo malo ili vrlo malo na tom polju. Jednostavno je nužno ulagati u nova istraživanja kad govorimo o plinu i nafti na području Hrvatske i tako povećati našu neovisnost. Mi smo do sada proizvodili milijardu kubika plina i milijun tona sirove nafte. Radio sam pet godina u energetskom sustavu i slušajući struku, mislim da postoji još polja plina i nafte kojima bi mogli pridonijeti našoj energetskoj neovisnosti. U tom smislu struka mora biti agilna, glasna i upozoravati politiku i političare te ih osvijestiti koliko je to nužno. Političari će morati razmišljati o tome kako nas učiniti jačima i neovisnijima.
Ma što ovaj zna i od čega je on stručnjak. U njegovim analizama ovdje nikada niti jednom riječju nije podržao Ukrajince, osim loših prognoza, a to mu je valjda bila misija kao rusofilu!! On je ruse vodao zrakoplovom po našoj obali i obećavao im otoke, plaže, zemljišta, hotele, kao da mu je to ćaćino!