'Macron se ponio kao '2 u 1' - pokeraš i vatrogasac koji paljenjem nove vatre pokušava zaustaviti širenje požara'

I dok se svijet sprema za 33. Olimpijske igre u Parizu, koji će treći put biti domaćin te sportske manifestacije, u Francuskoj su, nakon izbora za Europski parlament, započele neke druge 'igre', one političke. Francuski predsjednik Emmanuel Macron na tim je izborima doživio težak poraz, a hoće li ga 'preživjeti', uskoro će se vidjeti. Iako je do isteka mandata ostalo još tri godine, svježa rana političkog poraza bila je očito okidač za ozbiljan potez - Macron je donio radikalnu i visokorizičnu odluku da raspusti Parlament i raspiše izvanredne parlamentarne izbore, čiji će se prvi krug održati 30. lipnja, a drugi 7. srpnja.

Je li to Macronovo političko samoubojstvo, nespretan autogol predsjednika čiji je mandat obilježila dvogodišnja inflacijska kriza te problemi s imigracijom i kriminalom, ili je to možda unaprijed skovan plan, u slučaju poražavajućih izbornih rezultata. Je li riječ o promišljenom, političkom manevru, čiji je cilj, po mišljenju nekih analitičara, primorati stranku Marine Le Pen da se priprema za izbore ranije no što je planirala, ili je ipak riječ o ishitrenoj odluci razmaženog političara, povrijeđenog ega, čija je Renesansa dobila tek 15 posto glasova, što je više no upola manje od velikih 32 posto, koliko je osvojila krajnje desna stranka Nacionalno okupljanje (RN) Marine Le Pen, na čijem je čelu sve popularniji Jordan Bardella, kojemu je tek 28 godina?

Pitanja je, u ovom politički intrigantnom trenutku, mnogo više nego odgovora. Za Večernji list trenutnu je političku situaciju analizirao i 'secirao' Francuz s hrvatskom adresom, ekonomist i bivši političar, Eric Peysson, koji je bio ataše u francuskom parlamentu i vijećnik zadužen za međunarodne odnose u Nici.

'Šesto i najopasnije raspuštanje parlamenta'

"Potez Emmanuela Macrona je pokeraški. Naime, predsjednik je prihvatio prijedlog, ili možda bolje rečeno provokaciju, mladog Jordana Bardelle, nositelja liste stranke Nacionalno okupljanje, da u slučaju pobjede te krajnje desne stranke na europskim izborima raspusti Narodnu skupštinu. Ovo je prvi put u 66 godina da je predsjednik preuzeo rizik predaje vlasti političkom neprijatelju, svom neprijatelju, neprijatelju gotovo svih ostalih stranaka zastupljenih u Burbonskoj palači, sjedištu francuskog parlamenta. Macron je taj veliki rizik preuzeo kada to nije morao te se sada igra vatrogasca, koji paleći vatru želi spriječiti širenje požara. Ovo je šesto i zasigurno najopasnije raspuštanje parlamenta od uspostave 5. Republike, pored onog Jacquesa Chiraca iz 1997. Naime ovo je jedino raspuštanje parlamenta koje bi moglo dovesti na vlast ekstremno desnu stranku, kojom upravlja Marine Le Pen", kaže nekadašnji političar, dodajući kako je odluka predsjednika Macrona imala "All-in" učinak, kako u političko-medijskom mikrosvemiru, tako i u domovima francuskih birača.

VEZANI ČLANCI:

U pozadini za Macrona poraznih rezultata na izborima za Europski parlament zasigurno je i sam odnos Francuza prema EU koji je, kako tvrdi Peysson, pun nostalgije, ali i nezadovoljstva, jer mnoge se nade, koje su polagali u Uniju, nisu ispunile. Vjerovali su, kaže, u ECSC - Europsku zajednicu za ugljen i čelik, osnovanu 1952. godine, koja je okupila 6 zemalja, Belgiju, Njemačku, Francusku, Italiju, Luksemburg i Nizozemsku. Uslijedila je Europska ekonomska zajednica, koju je šest država osnovalo 1957. godine. Od ukupno šest proširenja, na ono najveće, 1. svibnja 2004., kada je Uniji pristupilo čak 10 država, većina Francuza nije blagonaklono gledala, a mnogi su čak smatrali da se prvobitno dobra ideja pretvorila u žalosni vodvilj.

"Ulazak 10 zemalja odjednom jako je zabolio veliki dio francuskih građana, no u vrijeme kada se to nezadovoljstvo još nije ni smirilo, uslijedilo je novo. Unatoč tome što su ga francuski birači na referendumu odbili, po mnogima sporan Lisabonskom ugovor, potpisan u prosincu 2007. ipak je ratificiran. Tu je i poražavajuća stopa izostanaka francuskih zastupnika u Europskom parlamentu, ukratko, dug je popis razloga koji su motivirali francuske birače, koji već duže na izbore za Europski parlament gledaju kao na svojevrsni 'ventil' za slobodno iskazivanje stava, bez posljedica, da iskoriste svoje pravo glasa kako bi izrazili mišljenje o francuskoj unutrašnjoj politici i vođenju države. Birači su željeli, a to su sada i učinili, pokazati zasićenost ponašanjem svojih vijećnika, a posebno vladajuće strukture", pojašnjavana naš sugovornik.

Pri pogledu na skoru budućnost izvanrednih parlamentarnih izbora bivši francuski političar, Eric Peysson, vidi tri moguća scenarija. "Prvi scenarij je da stranka predsjednika Macrona, što se realno protivi sadašnjim očekivanjima, pobijedi na parlamentarnim izborima i osvoji apsolutnu većinu. Značilo bi to da stranka Nacionalno okupljanje (RN) Marine Le Pen ostaje ispod 'staklenog stropa' s 20 do 23 posto, a 'Republikanska fronta' bilježi uspjeh. Ovaj je ishod danas malo vjerojatan, s obzirom na svježe rezultate izbora za Europski parlament, ali i ankete nekih Instituta. No, ipak treba uzeti u obzir da se do 30. lipnja mnogo toga još može promijeniti, obrati su mogući, iznenađenja uvijek može biti, kao i političkih izdaja", zaključuje Peysson.

Kao drugu opciju navodi pobjedu na izborima stranke Nacionalno okupljanje (RN) Marine Le Pen, ali bez osvajanja apsolutne većine. Scenarij koji bi tada uslijedio je, kako kaže, 'lov' i grčevita potraga za političarima koji su po stavovima bliski idejama RN-a, ali i onim političarima koji robuju vlastitoj pohlepi, koja ne bira sredstva kada je riječ o 'osvajanju' ministarskih fotelja. No, tu je i treći mogući ishod predstojećih izbora.

VEZANI ČLANCI:

"Scenarij, koji prije samo nekoliko godina baš nitko ne bi uzeo u obzir, sada definitivno nije isključen, a to je mogućnost da ekstremno desna stranka RN osvoji apsolutnu većinu. Čak i neka ozbiljna istraživanja sada razmatraju ovaj scenarij kao realno moguć. Naime, RN više ne izaziva strah niti nelagodu kod francuskih birača, iako je riječ o ekstremno desnoj stranci, ona se danas više ne smatra fašističkom, jer je pročistila svoje redove. U prilog RN-u svakako ide i to što su do danas Francuzi mogli i na djelu vidjeti kako gradonačelnici, iz redova RN-a, upravljaju srednjim ili velikim gradovima, a mnogi od njih su do sada već i reizabrani, što je za neke glasače dovoljan dokaz da je ta stranka uspjela okupiti kompetentne ljude, sposobne da vladaju i odlučuju", kaže Peysson.

Naglašava da ovaj treći scenarij uvelike ovisiti o ulozi koju će igrati druge, desno-orijentirane stranke. Iako ne treba zanemariti pridobivanje esejista i novinara, Erica Zemmoura, to se prije svega odnosi na Les Républicains, Erica Ciottija. Budućnost potonjeg i njegove stranke, a riječ je o bivšoj vodećoj stranci u Francuskoj pod Sarkozyjem i Chiracom, ovisit će, kaže, u prvom redu o njegovim izbornim odabirima.

No, stanje na političkoj sceni u Francuskoj sada se, gotovo iz sata u sat, mijenja, te bi do izbora moglo nalikovati seriji s dosta epizoda, ako ne i meksičkoj sapunici. "Prema svježim informacijama ekolozi, socijalisti, komunisti i LFI potpisali su sporazum te žele napraviti novi Front Populaire, nešto slično onom sa socijalistom Leonom Blumom, trostrukim predsjednikom Vlade koji je na tu funkciju prvi put izabran 1936. Riječ je o strankama koje su manje-više već bile na vlasti, na žalost, bez mnogo pozitivnog učinka rješavanje krupnih problema u državi, sada je jasno da će se sve te stranke snažno ujediniti u borbi protiv stranke Nacionalno okupljanje (RN) Marine Le Pen" zaključuje Eric Peysson u razgovoru za Večernji list.

FOTO Putinova 'Sotona' nanišanila je 14 meta: Ako dođe do nuklearnog rata, Rusija će prvo gađati ove lokacije