Ni skuplje dopunsko neće spasiti zdravstvo

Veće izdvajanje za zdravstveno, skuplja polica dopunskog i uvođenje obveznog dodatnog osiguranja – scenariji su za to da se namakne novac potreban zdravstvenom sustavu. Sve su te mjere direktno poskupljenje građanima, a shodno tome i bauk političarima. Ministar zdravstva prof. dr. sc. Milan Kujundžić još je prije nekoliko mjeseci demistificirao zdravstveni dug javno rekavši da se ne radi o dvije, tri ili četiri milijarde, nego ukupno o čak osam milijardi.

Tih je osam milijardi minusa u ovoj godini nastavilo rasti, a financijski učinak svih strateških mjera popisanih u planu za zdravstvo do 2020. neće takav minus ni okrznuti dok i dalje nema načina kako zaustaviti gomilanje duga. Kujundžić, istinabog, nije čarobnjak i ima na izboru – ili povećati cijene ili skresati usluge. Obje opcije su politička noćna mora.

Država neplatiša

Dovoljno je podsjetiti na njegova prethodnika dr. Darija Nakića koji je morao demantirati najavu o poskupljenju dopunskog zdravstvenog HZZO-a za 19 kuna (sa 70 na 89 kuna). Poskupljenje se nije dogodilo, Vlada je pala, a dug zdravstva nastavio rasti. No, skuplje dopunsko kao jedina mjera zasigurno nije rješenje, uostalom, riječ je o dijelu osiguranja HZZO-a koje pozitivno posluje i kojemu je lani porastao broj osiguranika pa tako i prihoda.

Ali država svoje obveze nije uplatila; za 875 tisuća ljudi koji su, prema nekom od prava, oslobođeni plaćanja u dvije godine iz proračuna dopunskom HZZO-a nije plaćeno oko 700 milijuna kuna. Država je neplatiša i kad je riječ o osnovnom (obveznom) zdravstvenom osiguranju što ponavljaju zdravstvene administracije. Barata se često podatkom da po toj osnovi godišnje zdravstveni proračun ostane bez dvije milijarde kuna.

Uvođenje dodatnog zdravstvenog osiguranja pak značilo bi da osiguranici koji bi to plaćali moraju za to nešto i dobiti, Ranije se govorilo o mogućnosti uvođenja državnog dodatnog za takve, da tako kažemo, ekskluzivnije usluge u javnom zdravstvenom sustavu poput biranja liječnika, bolničke sobe i uvjeta boravka, ali i kvalitetnijih medicinskih ugradbenih materijala i slično. No, za takvo nešto u većini bolnica ionako su upitni uvjeti, a ministar Kujundžić je i jučer ponovio da se mora prestati trošiti i na ulaganje u stare bolničke zgrade te da je nužna gradnja središnje, nacionalne bolnice u Blatu te nacionalne dječje bolnice.

Porez na rizično ponašanje

Sigurno je da neće biti dovoljna jedna mjera, nego da će se država, tj. politika morati odlučiti za jednu ključnu i niz drugih poteza. Neki od tih poteza sugerirani su više puta pa se najčešće može čuti za potrebu uvođenja poreza na rizično ponašanje, što su predlagali iz Udruge poslodavaca u zdravstvu (UPUZ) i Koalicije udruga u zdravstvu (KUZ).

Otamo su izračunali da se poskupljenjem svake kutije cigareta za tri kune godišnje za zdravstvo može osigurati 1,15 milijardi kuna, a dio je to priče o “porezu na grijeh” koji bi značio dodatno oporezivanje slatkiša, alkohola i slatkih pića što je praksa u nizu zemalja. Nadalje su, podsjetimo, iz UPUZ-a predlagali delimitiranje participacije s trenutnih maksimalnih dvije tisuće kuna, koliko pacijenti bez dopunskog mogu platiti za zdravstvene usluge, na 20 posto od ukupnog stvarnog troška koji naprave u zdravstvu.