Dosadašnje vlade nisu imale zacrtanu energetsku strategiju pa su stoga i stalno lutale s planovima. Prvo je bio aktualan LNG pa se s velikim najavama stalo, govorilo se o Plominu pa je i tu zapelo, zatim istraživanju nafte u Jadranu pa se i s tim stalo, a sada se planira vratiti Ina i dovesti strateškog partnera.
Što to znači? Izgleda da, kada nema točno zacrtanog plana i kada se ne zna objasniti, onda se skriva iza riječi strateški. Ali i pronalazak strateškog partnera neće biti lagan i sumnjam da će netko od velikih igrača biti zainteresiran za udjel u Ini.
No, ako se i dogodi plan Vlade, preuzimanje Ine kroz IPO HEP-a, ostaje glavno pitanje – što dalje? Ako to znamo, onda ova kombinacija i nije loša. No mislim da ne znamo.
Nije poznato ni koliko vrijedi Ina, koliko HEP, kakva je energetska situacija i misija kroz 15 godina, ne znamo želimo li i trebamo li dvije rafinerije ili ne, ako i trebamo, kako ćemo ih modernizirati, ne vodimo brigu o Croscu...
Potrebno je voditi računa da smo devedesetih imali proizvodnju od 2,5 milijuna tona, a da je sada pet puta manja. Ne znamo kolika je potreba za derivatima, jer i ona se smanjila s oko 3,5 milijuna tona devedesetih godina na oko sadašnjih 2,5 milijuna, a nije isključeno da bude za neko vrijeme i milijun tona manja.
Tržište se mijenja i o tome treba voditi računa. Pogonska goriva sve se manje koriste, a više se koristi plin.
Moje je mišljenje da bismo se više trebali orijentirati na istraživanje i razvoj, a manje na kapacitete prerade.
Uglavnom, struka bi morala voditi brigu o pitanjima o planiranim potezima vezanim za Inu i HEP – od naftnih do financijskih stručnjaka.
>> Martina Dalić odgovorila na pitanje hoće li Most blokirati prodaju četvrtine HEP-a za kupnju Ine
Već sama najava o kupnji INE je potpuno pogrešan potez. To se nikad unaprijed ne radi jer sada onaj koji ju prodaje može diktirati cijenu! No, s obzirom tko sijedi u Vladi taj potez me ne čudi.