Poluotok Sinaj svetinja je za judaizam, kršćanstvo i islam i trebao je biti mjesto ljubavi i tolerancije. Ali Sinajem teče krv od 2013. otkad je egipatska vojska svrgnula islamističkog predsjednika Muhammada Mursija.
Od tada džihadistička skupina, koja je postala egipatski ogranak ISIL-a, redovito napada egipatske snage sigurnosti na sjeveru Sinaja. Ubijene su stotine policajaca i vojnika, a meta su i manjine – kršćani, beduini i sufisti. Nedavno smo svjedočili jednim od najbrutalnijih i najgnusnijih terorističkih napada kada su teroristi ISIL-a opkolili džamiju terenskim vozilima, a zatim postavili bombu pored zgrade i pucali na vjernike koji su pokušali pobjeći iz džamije. Zatim su upali u džamiju Al-Ravda de Bir Al-Abed, 40 kilometara zapadno od Al-Arisha, glavnoga grada pokrajine Sjeverni Sinaj, te počinili neviđeni pokolj nad više od 300 vjernika. U džamiji Al-Ravda uglavnom mole pripadnici sufizma, mistično-asketskog smjera islama, koji džihadistička Islamska država smatra krivovjerjem i otpadnikom.
Mirno do 2013. godine
Prošle godine, džihadisti su zarobili i odsjekli glavu sufijskom vođi optuživši ga da prakticira magiju, što je u islamu zabranjeno. Džihadisti sada biraju civilne mete i napadaju ne samo kršćane i sufije, već i beduine na Sinaju koje optužuju za suradnju s vojskom. U veljači su kršćani iz Al-Arisha masovno bježali iz te regije nakon niza napada. Prije godinu dana, stotinu kršćana, uglavnom Kopta, ubijeno je u napadima na crkve ili ciljanim napadima na Sinaju i diljem zemlje.
Sinajski poluotok, na kojem su džihadisti ubili i Hrvata Tomislava Salopeka, postao je utočište i baza islamskog ekstremizma. Egipćani strahuju da je Sinaj postao egipatski Irak nakon što se pretvorio u poligon za ekstremističke organizacije. Za razliku od Iraka, linije podjele na Sinaju nisu vjerske prirode. Ovdje je mnogo više riječ o liniji koja dijeli najveći dio egipatskog stanovništva od beduina, koji tradicionalno naseljavaju ovo područje. Sinajski poluotok, koji je trokutasta oblika, jako sliči našoj Istri, površine je oko 60.000 kilometara kvadratnih, a naseljava ga 1,3 milijuna stanovnika. Jedina je veza između Mediterana i Crvenog mora. Sinajski poluotok od pamtivijeka je smatran strateški važnom poveznicom Egipta, Palestine i Saudijske Arabije, a i danas je područje na kojem graniče Egipat, Palestinska samouprava, Saudijska Arabija, Jordan i Izrael. Zbog toga je bio područje borbe svakog rata između Izraela i Egipta, od 1948. do 1979., kad je potpisan mirovni sporazum između dvije zemlje. Sueskim kanalom protječe oko osam posto globalne trgovine, uključujući tri posto naftnog prijevoza. Na Sinaju ima mnogo tvornica za izradu granita, mangana, kaolina i alpata, ima bunara kišnice, kao i velikih nalazišta nafte i plina. Uz to, zaljev Akaba je jedini izlaz Izraela na Crveno more.
Otkad se Izrael povukao sa Sinaja 1982. situacija na tom području bila relativno mirna sve do 2013. kada je general Abdel Fatah Al-Sisi s prijestolja svrgnuo vođu Muslimanskog bratstva te na područje Sinajskog poluotoka poslao vojsku, nakon što je dobio odobrenje od Izraela jer je poluotok proglašen demilitariziranom zonom. Tada se aktiviralo vojno krilo Muslimanskog bratstva Ansar Bayt Al-Makdis (Pristaše Jeruzalema), koje je svrgnuti predsjednik Muhammad Mursi stvarao kako bi štitio stranku Muslimanskog bratstva. Kada uzmemo u obzir da je 90 posto stanovništva Sinajskog poluotoka neobrazovano, razumljivo je da je takva klima pogodovala razvoju militantnog islama, iz kojeg su početkom novog stoljeća nastale terorističke grupe. U nizu od tada izvedenih atentata na turističke hotele na jugu poluotoka sudjelovali su i stanovnici Sinaja. Nakon svrgavanja s vlasti Muhammada Mursija nasilje je poraslo.
Težak posao za Al-Sisija
Sinaj ima veliko povijesno i vjersko značenje. Planina Sinaj spominje se više puta u Knjizi Izlaska te u Bibliji i Kuranu. Prema vjerovanju, Sinaj je mjesto na kojem je Mojsije primio Deset zapovijedi. U samom podnožju brda Katarina smjestio se samostan osnovan u 4. stoljeću. Samostan Sv. Katarine nalazi se na ušću nepristupačnog klanca podno brda Sinaja na nadmorskoj visini od 1550 metara. Radi se o objektu koji je proglašen najstarijim kršćanskim samostanom. Ranokršćanska kapelica sačuvana je u izvornom obliku, a samostan je nazvan po čuvenoj mučenici iz Aleksandrije, koja je mučena na šiljastom kolcu, te poslije obezglavljena. Po predaji, tijelo su odnijeli anđeli sa sprave za mučenje nakon što se otelo kontroli i ubilo pogane mučitelje te su ga položili na najvišem vrhu Egipta, vrhu udaljenom šest kilometara od Mojsijeva brda, poznatijem pod nazivom Gebel Katarina. U prošlosti je u samostanu živjelo i do 100-tinjak redovnika, te su posmrtne ostatke nakon određenog vremena ekshumirali i pospremali u kapelici/kosturnici izvan zidina samostana. Na vrhu planine Sinaj nalazi se džamija, a tu je i grčka pravoslavna kapelica sagrađena 1934. na ruševinama crkve iz 16. stoljeća. Sama kapela zatvara stijenu koja se smatra izvorom biblijskih kamenih ploča. Planina Sinaj svakako je jedno od svetijih mjesta koje ima bogatu povijest, prepunu velikih događaja.
Na poluotoku Sinaj nalazi se i poznato ljetovalište Sharm el-Sheikh u kojem ljeto traje cijelu godinu i kojeg je godišnje posjećivalo i 15 milijuna turista. Posebno je bio privlačan za ronioce jer je podvodni svijet bogat s 250 koraljnih grebena i 1000 vrsta riba. Sharm el-Sheikh na arapskom jeziku znači “Šeikov zaljev”. Mjesto je pravi turistički fenomen. U samo zadnjih deset godina razvilo se u jedno od najneobičnijih i najprivlačnijih svjetskih ljetovališta. Razloga ima nekoliko: Sharm se nalazi na jednom od najpopularnijih mjesta među zaljubljenicima ronjenja; ljetovalište raspolaže mnogobrojnim hotelima koji posjetitelju nude tisuću i jednu mogućnost izbora pravog smještaja, zabave, animacije i mogućnosti sportskih užitaka, a nije zanemarivo ni što je poznat kao jedno od najčišćih i najuređenijih ljetovališta u Egiptu te su mu nadjenuli i nadimak “djelić raja”.
Koraljni greben koji počinje u nacionalnom parku Ras Mohamed proteže se sve do Akabe na jordanskoj obali. Sharm el-Sheikh danas je pust. Plaže i hoteli su prazni, a nedovršeni hoteli više nemaju razloga nastaviti gradnju. Iako predsjednik Egipta Abdel Fatah Al-Sisi nakon svakog terorističkog napada žestoko kreće u obračun s džihadistima te najavljuje njihovo uništenje, analitičari su uvjereni da je njihovo uništenje gotovo nemoguće s obzirom na to da su to mahom domaći džihadisti. Ono što je izvjesno jest da je pred Egiptom težak zadatak i gotovo nemoguća misija uništenja terorista, kao što je to učinjeno u Siriji i u Iraku.
novinaru, novinaru. tebi izgleda zao Mursija cim navodis da je razlog nemira njegovo uklanjanje i vlada. i onda navedes da islamisti zbog toga ubijaju. znaci po tvom da nisu skinuli Mursija ne bi oni ubijali. hajde ne glupiraj se. koji je razlog ISIS imao da ubija?