Shloq, shloq, many shloq – cijelo mi je vrijeme govorio vozač taksija Meisam vozeći me od Međunarodne zračne luke Imam Homeini do hotela Azadi u samom centru Teherana, aludirajući na veliku gužvu i prometni kolaps u kojem smo zapeli.
– Meni je ovo normalno, ali znam da vas iritira. Pustit ću vam malo iransku klasičnu muziku da se opustite, a ja ću, Boga mi, zapaliti cigaretu – govori Meisam, objašnjavajući mi kako svakodnevno kroz Teheran prometuje više od četiri milijuna vozila i da su ovakve gužve i zastoji neizbježni.
Bez novčanih transakcija
– Lako je vama, vi ćete stići do svojeg odredišta i nastaviti lagano dalje, a ja... Taksi možete putem mobilne aplikacije naručiti kao bilo gdje u svijetu, za neku mizernu cijenu – primjerice za udaljenost od 70 kilometara od zračne luke do centra grada za otprilike 70 kuna.
U Teheran sam stigao prvi put nakon ukidanja sankcija Iranu, i to upravo na dan kad su Iranci slavili pobjedu nad ISIL-om u Iraku i Siriji. Ljudi su izašli na ulice noseći iransku i sirijsku zastavu, kao i zastavu Hezbollaha, slike Hamneija, Assada i Nasrallaha, ali i sliku Qasema Soleimanija, zapovjednika brigade Al-Quds u Iranskoj revolucionarnoj gardi, kojeg Iranci smatraju najzaslužnijim za poraz ISIL-a.
Ulicama i prometnicama dijelili su se slatkiši i sokovi. Iako nema neke službene brojke, mnogo je Iranaca poginulo u borbama protiv ISIL-a. Premda su Iranu službeno ukinute sankcije, ne osjeća se nikakva razlika u odnosu na vrijeme dok sam bio u posjetu kada je još bio pod njima. I dalje se ne mogu obavljati novčane transakcije niti koristiti strane kartice jer bankarski sektor ne funkcionira zbog brojnih tehničkih, ali i političkih faktora.
Prvo što mi je upalo u oči po slijetanju u zračnu luku, osim ljubaznosti policajaca, velik je broj žena koje rade u njoj. Odjevene su prema islamskom kodeksu odijevanja: moraju imati maramom prekrivenu glavu, kao i košulju, vestu, ogrtač... bilo što što pokriva stražnjicu, te hlače dovoljno duge da ne otkrivaju gležnjeve. No velika većina njih ima samo ležerno prebačenu maramu na glavi, a njihov način šminkanja čini ih izuzetno atraktivnima i zavodljivima.
Krenuo sam prema hotelu Azadi u strogom centru grada, udaljenom sat vremena vožnje. Iako su bili rani jutarnji sati, promet na ulicama vrvio je automobilima kao da je špica. Teheran je ogroman grad u kojem je preko dana 20 milijuna ljudi, a noću 17 milijuna. U užem centru grada živi njih osam milijuna. Grad je smješten podno vijenaca planina koje ga dijele od Kaspijskog mora.
Teheran je multikulturalan grad u kojemu, osim većinskih Perzijanaca, žive i stotine tisuća pripadnika etničkih manjina poput Azara, Kurda, Mazanderana, Paštunaca, Beludža, Turkmena, Armenaca, Asiraca, Arapa i Židova, a u gradu se nalazi i 37 crkava, 29 sinagoga i pet zoroastrijskih plamenika. Danas je Teheran daleko najvažnije političko, gospodarsko, obrazovno, prometno i kulturno središte Irana.
U njegovoj okolici nalazi se 50 posto iranskih industrijskih postrojenja, a odlikuje se i kvalitetnom gradskom, odnosno razvijenom prigradskom prometnom mrežom. Male stope poreza, niske cijene energenata i relativno visoke plaće troškove života u Teheranu čine vrlo niskim. Prema zapadnim procjenama, to je najjeftinija svjetska metropola.
Teheransko sveučilište najstarije je u Iranu, a uz njega aktivno je i 50-ak drugih većih sveučilišta. Grad obiluje brojnim kulturnim objektima poput palača iz kadžarske i pahlavijske epohe, odnosno 60-ak raznih muzeja.
Vozeći se prema hotelu, do mene je dopiralo treštanje zvuka techno muzike ili AC/DC iz drugih automobila od kojih su se rijetki pridržavali prometnih pravila. Naime, iako su kazne za prometne prekršaje stroge, prometnih pravila nitko se ne pridržava. Od pet prometnih trakova vozači su uspjeli napraviti čak sedam. To čak nisu ni bili neki trakovi, već tko se kamo uspije ugurati i proći.
Za pješaka je prava lutrija prijeći cestu. Iako je na semaforu pješacima zeleno, niti jedan vozač ne stane da ih propusti pa su prisiljeni prelaziti ulicu između automobila i daleko od pješačkih prijelaza od kojih nemaju nikakve koristi. Posebnu opasnost u prometu stvaraju motocikli. Naime, oni se jednostavno provlače između automobila koje nerijetko i okrznu, ali na to nitko ne obraća pažnju i svi nastavljaju dalje. No, ni uz tako gust promet i način vožnje te nepoštivanje prometnih pravila, sve dane svog boravka u Teheranu nisam vidio niti jednu prometnu nezgodu. Na ulicama prednjače francuski automobili, uglavnom Peugeoti, zatim nacionalni automobili, uglavnom Saipa, nastao također pod utjecajem Francuza, kao i japanski i korejski modeli.
Iako u Teheranu prevladavaju ekstremne vrućine i velike hladnoće, Iranci uspijevaju održavati svoje parkove zelenima. Većina njih danas su utočišta za zaljubljene mladiće i djevojke. Kad ih ugledate zagrljene na klupama kako razmjenjuju poljupce, imate osjećaj da ste u nekoj europskoj zemlji, a ne u Iranu, koji još uvijek slovi za veoma zatvorenu zemlju, što ni izbliza nije točno.
Djevojke su našle načina da se pridržavaju islamskog kodeksa odijevanja, a u isto vrijeme izgledaju lijepo i privlačno, s maramom lagano prebačenom preko glave, elegantnim šalom oko vrata, sunčanim naočalama na vrhu glave koje, uz to što izgledaju efektno, ujedno pridržavaju šal, duža košulja te lagane, ljetne hlače ili čak tajice. Iako svi misle kako su žene u iranskom društvu potlačene, to nije točno.
Za razliku od žena u mnogim arapsko-islamskim zemljama, žene u Iranu slobodno biraju bračne partnere, posjeduju nekretnine, voze automobile, pa čak i taksije, samostalno se kreću, u restoranima mogu pušiti nargilu i glasaju na izborima. Zanimljiva je činjenica kako žene čine 33 posto radne snage, 70 posto studenata, 80 posto ih je učiteljica u školama, ima više redateljica nego redatelja, dok je glavni inženjer na razvoju iranskog stealth zrakoplova bila žena! S druge strane, muškarci se odijevaju potpuno zapadnjačkim stilom.
Uz košulje, sakoe i moderne traperice većina ih prilagodi frizuru. Mnogo njih nosi dugu, raspuštenu kosu, a dosta ih njeguje punk stil i irokeze. Očekivanu vjersku zaluđenost i strogost režima nisam nigdje primijetio. Policija je na ulicama prisutna vrlo rijetko, isto kao i pazdarani, čuvari vjere i revolucije, dok vjersku policiju nisam uspio vidjeti baš nigdje. Iranci žive lagodno, unatoč sankcijama koje su im bile nametnute prije 38 godina. Njihova prosječna plaća od oko 500 eura na prvi pogled izgleda malo, ali im, zbog niskih troškova, omogućuje pristojan život.
Politički utjecajni trgovci
Iranci smatraju da je Veliki bazar srce Teherana. Nalazi se u južnom, siromašnijem dijelu grada, ima deset kilometara natkrivenih uličica i mračnih prolaza, načičkanih štandovima i malim trgovinama. Iako se procjenjuje da teheranski bazar kontrolira trećinu ukupne trgovine zemlje, to nikada nije bilo mjesto gdje se samo kupuje i prodaje.
Trgovci s bazara uvijek su predstavljali moćnu grupu s velikim političkim utjecajem, što pokazuje njihovo aktivno sudjelovanje u svim velikim zbivanjima u zemlji tijekom dvadesetog stoljeća. Zatvarajući bazar tijekom revolucije protiv šaha 1979. godine Islamska revolucija dobila je veliku podršku kad su trgovci zdušno stali na stranu ajatolaha Homeinija i organizirali generalni štrajk koji je paralizirao iransku privredu. Isto tako, pred predsjedničke izbore u Iranu 2009. oči javnog mnijenja bile su usmjerene na to kako će glasati trgovci jer je njihov glas i političko opredjeljenje izuzetno važno. Tada je na predsjedničkim izborima uvjerljivu pobjedu odnio Mahmoud Ahmadinejad nad najvećim konkurentom Mir-Hoseinom Musavijem.
Pristaše poraženog predsjedničkog kandidata nisu prihvatili službenu verziju izbora i krenuli su prosvjedi i neredi koji su u međuvremenu postali sve nasilniji. Trgovci su tada stali na stranu predsjednika Ahmadinejada, što je pridonijelo stabilnosti. Tijekom povijesti oni su odigrali glavnu ulogu u političkom životu Irana, pa su tako aktivno sudjelovali i u rušenju premijera Mossadegha davne 1953.
Cijene na teheranskom bazaru stvarno su prava mizerija i stoga ne čudi što su on uvijek krcat. Tržnica obiluje mirisima i stotinama začina, odjećom, obućom, DVD-ovima s filmovima, a ono što najviše izaziva smijeh je to što su na naslovnicama filmova Angeline Jolie ili Julije Roberts one “preodjevene” u pristojnu odjeću. Isto tako, na svakom su koraku kopije svih mogućih filmova sa Zapada i zapadne muzike. Osvježavajuća pića s raznim okusima stoje 2 kune, dok vodu možete dobiti i za 1 kunu. Ono što je zanimljivo cijene su njihovih cigareta koje se kreću od 5 do 8 kuna. Ručak od repova škampa s gljivama i povrćem stoji oko 30 kuna. Benzin košta ispod jedne i pol kune po litri, dizel oko kunu, ali gotovo svi u Iranu automobil voze na plin koji je još jeftiniji. U Teheranu su najskuplji stanovi. U siromašnijim kvartovima četvorni metar košta do tisuću i pol eura, dok se ta cijena u elitnim četvrtima kreće između tri i šest tisuća eura.
Iznenađuje uspjeh Iranaca u svim segmentima, unatoč tome što je zemlja bila pod sankcijama 36 godina. Ulice Teherana ne zaostaju za najmodernijim svjetskim metropolama. Sve su gradili sami. Posebno su ponosni na izgradnju mostova i vijadukata, dok im za izgradnju tornja Milad, koji je šesta građevina po visini u svijetu, stvarno treba odati priznanje. Iranci u šali znaju kazati da je dobro što su pod sankcijama jer su imali priliku steći vrhunsko znanje. Posjetio sam taj impozantan toranj Milad koji je, s visinom od 435 metara, ujedno i najviša građevina u Iranu. Izgrađen je 2007. prema projektu iranskog arhitekta Hafezija kao novi simbol grada. Dizala brzine sedam metara u sekundi omogućavaju transport do vrha za 45 sekundi.
Puno pažnje posvećuju hrani
Osim što antena na vrhu tornja služi za prijenos telekomunikacijskog signala, ona je i prava turistička atrakcija. Naime, u glavi tornja od 12 katova smješteni su rotirajući restoran, dvorana za konferencije, panoramska promatračnica za turiste i veliki prostor za umjetničke izložbe okrunjen staklenom kupolom. Toranj je dio međunarodnog trgovačkog centra koji uključuje park, niz konferencijskih dvorana i restorana, te hotel s pet zvjezdica.
Za Irance obitelj je svetinja i u slobodno vrijeme uvijek su zajedno. Obožavaju putovanja. Četvrtkom i petkom, kada se ne radi, Teheran napusti nekoliko milijuna ljudi koji odlaze u druge pokrajine i gradove. Nije im nikakav problem putovati i više od tisuću kilometara jer povratna avionska karta za jednu osobu na takvoj relaciji košta oko 30 dolara. Cijena autobusne karte za udaljenost od nekih 300 kilometara u ništa manje udobnom autobusu nego kod nas stoji oko deset kuna, a za tu cijenu još dobijete i lunch paket.
Iako su asocijacije na Iran obično nafta, tepisi i priče iz tisuću i jedne noći, ova zemlja može se pohvaliti i raznovrsnom i bogatom kuhinjom. Najčešće namirnice koje Iranci koriste su riža, povrće, žitarice i meso. Pravi specijaliteti prave se od piletine, a tradicionalno jelo je čelo kebab (ćevap s rižom), juhe i pirjana jela.
Glavni dio ručka u Iranu obiluje voćem i povrćem, dok meso dolazi kao prilog u obliku kebaba. Zanimljivo je da mnogi Iranci ne smatraju da su jeli ako nisu imali rižu barem jednom dnevno – njima je ona kao nama kruh.
Voće je također sastavni dio iranske kuhinje pa često u jelima možete okusiti šljivu, grožđe ili dunje. Iranska kuhinja općenito nije jako začinjena, idealna je ako niste ljubitelj jake hrane. Na jugu zemlje najčešće se spremaju jela od škampa, dok je sjever rezerviran za raznolika jela od ribe.
Od ikre ribe jesetre koja se lovi u Kaspijskom moru dobiva se najcjenjeniji kavijar. Ipak, najveći broj iranskih jela kombinacije su mesa s rižom, uglavnom piletina i janjetina, koje se spravljaju s mnogo luka, češnjaka i začinskog bilja. Iako se do prije nekih 100 godina u Iranu pila isključivo kava, njezinu ulogu danas je preuzeo čaj. Ispijanje čaja u Iranu poseban je ritual. Iz samovara u čajnik se natoči gusta tekućina čaja, koja se potom razrjeđuje vrelom vodom. Iranci uživaju i u hrani za čiju se pripremu odvaja mnogo više vremena nego u Europi kako bi se poštovao središnji događaj dana, zajednički obiteljski obrok.
Pogledajte i video mjesta koja baš nitko ne smije vidjeti preko Google Mapsa
šta niste prije ovo pisali....hebeš Irsku svi u Teheran