Plenković više problema može očekivati u vlastitoj stranci i od partnera nego od opozicije

U političkom smislu jedino možemo poželjeti da 2017. bude dosadnija od vulkanske 2016. Tu dinamiku zbivanja; HDZ-ovo rušenje vlastite Vlade, pad Tomislava Karamarka i povratak otpisanih (marginalizirane briselske ekipe) u HDZ, koji potom osvaja i parlamentarne izbore, teško išta može nadmašiti.

Takav scenarij početkom 2016. ni najmaštovitiji politički prognostičari (pa čak ni proroci s ponešto nadnaravnih moći) nisu mogli predvidjeti. No, što pogled u budućnost kaže za 2017. godinu? Prvi politički izazov bit će lokalni izbori u svibnju 2017. i rezultati tih izbora pokazat će (ili manje vjerojatno demantirati) nastavak novih političkih trendova. Na nacionalnoj razini u dva izborna ciklusa (a na ruku je išlo što su ti izbori bili jedni za drugima u nepunih godinu dana) svoju je poziciju učvrstio Most kao treća politička snaga.

Preslikavajući taj trend na lokalnu razinu, neovisne liste i neovisni kandidati profitirat će i na lokalnoj razini. Most, Pametno, Živi zid i ostali igrači koji, barem formalno, nisu pod skutama HDZ-a i SDP-a mogli bi i na lokalnoj razini ostvariti zapažene rezultate. To ne znači da će imati svoje gradonačelnike u najvećim gradovima, ali za očekivati je da će njihove liste ući u gradska vijeća i skupštine. Najbolji indikator koliko su se promjene razmahale ili pak baš suprotno bit će izbori u metropoli.

Pokušaji eliminacije

Prvi put u 17 godina postoji mogućnost da Milan Bandić bude detroniziran kao zagrebački gradonačelnik. To je zasad samo mogućnost, a o žilavom Bandiću ovisit će hoće li to biti njegov kraj. Kada bi se promjena dogodila u Zagrebu, bila bi to snažna poruka i potvrda da se godinama ukorijenjeni politički obrasci zaista mijenjaju. Budući da se HDZ-ov i SDP-ov kandidat za zagrebačkog gradonačelnika i dalje ne znaju, zasad je dojam da od onih poznatih aspiranata na mjesto prvog čovjeka/žene Zagreba najbolje izglede ima HNS-ovka Anka Mrak Taritaš. I nije sad presudno hoće li Mrak Taritaš ili netko drugi dobiti te izbore, nego činjenica da samo karizmatični kandidati imaju prolaz. A da pritom nije presudno da iza njih stoji ogromna stranačka infrastruktura.

Rastakanje postojećih političkih omjera moći u svakom slučaju nastavit će se i na lokalnoj razini. Bandićev pad u Zagrebu označio bi početak jednog sasvim novog načina vođenja politike, a bila bi prerezana i uhodana mreža kooperanata i inih koji posluju s Gradom Zagrebom i zagrebačkim Holdingom. Lokalni izbori imat će reperkusije i na odnose HDZ-a i Mosta u Vladi jer će partneri na nacionalnoj razini postati suparnici na lokalnoj. Premijer Andrej Plenković dosad se pokazao kao proračunat političar i gotovo je sigurno da će tolerirati Mostove eskapade (pa i kada je riječ o lokalnim izborima) dokle god mu Most bude potreban. Odnosno, neće se upuštati u rizične poteze pokušaja eliminacije Mosta i time riskirati opstanak Vlade. Ne prognoziramo ni političke akrobacije u kojima bi HDZ zamijenio Most HNS-om ili HSS-om, te opcije će im prije služiti kao stalna prijetnja Mostu da mogu i bez njega imati parlamentarnu većinu.

Stabilnost Vlade i sastav Vlade od stranaka jednakog svjetonazora bit će Plenkovićev prioritet. Iduću godinu Plenkovićeva mandata obilježit će svakako odluka o otkupu Ininih dionica od MOL-a. Rizična i za hrvatske prilike prekrupna i preskupa operacija već je izazvala polemiku u javnosti. Odakle nam 23 milijarde kuna ili koliko već točno za vraćanje Ine u hrvatsko vlasništvo koje zapravo neće ni biti hrvatsko nego u vlasništvu banaka ili investicijskih fondova koji će posuditi kapital za tu transakciju.

Tko će se sve okoristiti provedbom te operacije, tko će na njoj sve profitirati, sve su to pitanja s kojima će se Plenković neizbježno morati boriti. Ne treba zanemariti ni to da Tomislav Karamarko upravo doživljava svojevrsnu rehabilitaciju i satisfakciju jer je upravo on upozorio da bi Hrvatska mogla izgubiti arbitražni postupak s MOL-om i da će nas to koštati nekoliko milijardi kuna. Tada je linčovan kao izdajnik nacionalnih interesa i kao netko tko radi u korist MOL-a.

Karamarko sigurno neće propustiti trenutak svoje rehabilitacije i ispiranja ljage sa svog imena, što nikako ne znači da će ugroziti Plenkovićevu poziciju u HDZ-u, ali i Karamarko bi možda mogao ponovno promisliti o političkom angažmanu u skorijoj budućnosti. Ne treba zanemariti ni HDZ-ovo desno krilo koje je sada uspavano, ali čeka trenutak Plenkovićeve slabosti. Premijer u idućoj godini više problema može očekivati u vlastitoj stranci, od vlastitih partnera i zbog Vladinih odluka, poput one o otkupu Ine, nego od opozicije.

SDP je izabrao novog predsjednika, mladog Davora Bernardića, ali teško se oteti dojmu da je on samo tranzicijski predsjednik SDP-a i da će ta stranka ljevice pravog lidera dobiti tek za koju godinu. Da SDP ne uživa povjerenje lijevih intelektualaca i aktivista svjedoči i brojna ekipa, kuloarski nazvana crvenom buržoazijom, koja se okupila na osnivanju stranke Dragana Markovine – Nova ljevica. SDP-u bi vjetar u leđa mogao dati dobar ili makar povoljan rezultat na lokalnim izborima, ali ta će se stranka i u idućoj godini ponajviše baviti sama sobom.

Pojedini komentatori skloni ljevici zapažaju da se na političke poruke Davora Bernardića malo tko osvrće, odnosno da on u političkoj areni nema osobiti značaj. Uostalom, Bernardić više djeluje kao projekt Rajka Ostojića i Zlatka Komadine nego kao političar s nekim posebnim integritetom. Stranački izbori očekuju i Most. Iako se upravo mostovci postavljaju kao mjerilo demokracije, najvjerojatnije će birati predsjednika između Bože Petrova i Bože Petrova. Most bi napokon trebao postati stranka s uređenim stranačkim tijelima.

Možda to unese dozu samokritike u redove Mosta jer ako se malo bolje pogleda, tu su opciju Petrov i Nikola Grmoja dosad vodili prilično čvrste ruke. Most ima peh što ga se medijski počesto i prekomjerno granatira, ali to je baš zato što se postavio kao mjerilo pravde i poštenja, pa za svako proklizavanje dobiva poštenu medijsku porciju. Možda u idućoj godini izvuče iz toga i poneku pouku. U 2017. na vidjelo će izaći i odnosi između predsjednice RH i premijera.

Budući da predsjednica ima oskudne ovlasti i da se mora boriti za svoj prostor pod političkim nebom, za očekivati je da se neće libiti ni sukoba s HDZ-ovom Vladom. Naravno, to neće biti ni blizu okršajima s Vladom Zorana Milanovića, ali ne vjerujemo da će između Kolinde Grabar-Kitarović i Andreja Plenkovića teći samo med i mlijeko.